Krst i Krist
"Revolt nam je potreban"; "Vreme" br. 558
"Revolt nam je potreban"; "Vreme" br. 558
"Prinudno odrastanje dece komunizma"; "Vreme" br. 564
"Sitna politika"; "Vreme" br. 563
Sa oružjem, opremom i dijelom kadra bivše JNA, Krajina i Republika Srpska brzo su zaokružile svoje granice. Međutim, uprkos podršci iz SR Jugoslavije, njihova premoć se u narednim godinama istopila. Slom se dogodio 1995.
Zvuči apsurdno, ali jugoslovenska, pa i evropska košarka nemaju gotovo ništa od toga što je svakim danom sve više Evropljana u najjačoj ligi sveta
Iako su svi pokušaji da se američki fudbal proširi van granica SAD propadali, interesovanje publike širom sveta za ovaj sport je u stalnom porastu. Slična pomama zahvatila je i naše gledaoce, naročito otkako je 3K RTS-a počeo da prenosi utakmice
Vreme kada se smatralo da je samo lošoj robi potrebna reklama daleko je iza nas. Današnji jugoslovenski potrošač odlučuje se na kupovinu samo ako ga je reklama u to ubedila. Pitanje koje se onda logično postavlja jeste: može li se na osnovu aktuelnih reklama steći utisak o ekonomskoj moći neke nacije, ili barem o dubini džepova njenih stanovnika
"Kada je kralj otišao, s njim je otišao i mir", s nostalgijom se seća jedan Avganistanac koji je kao i milioni njegovih sunarodnika izbeglica u Pakistanu. "U njegovo vreme, ni komarce niko nije ubijao…", dodaje drugi
Etabliranje jugo-ambasade u Sloveniji nije pratila briga za novi imidž države Jugoslavije, već finansijska stiska. Rezultat? Simbioza ambasade i JAT-a. Tako će u prizemlju zgrade posle više od jedne decenije ponovo proraditi šalter JAT-a, a pride će ostati i firme privatnih auto-prevoznika
Stanja šoka; Režija: Egon Savin; Uloge: Predrag Ejdus, Goran Šušljik, Josif Tatić i Radmila Živković
Vojislav Despotov: Psihopatak (Lom, Beograd, 2001); Džef Nun: Vajbgajst (Beopolis, Beograd, 2001)
Režija: Deren Aronofski; uloge: Elen Berstin, Džered Lito, Dženifer Koneli, Marlon Vajans
"Ljudi su govorili da ne mogu da se otresu predstave. Video sam mnogo kolega, sve je bilo dirljivo", kaže za "Vreme" Voja Brajović nakon povratka sa MES-a
Poslednjih dvadesetak godina bestseleri su najčešće postajale knjige koje su se naslanjale na aktuelni nacionalno-politički trenutak i oko kojih se stvarala fama. Magičnu granicu nalazi se oko pet hiljada prodatih primeraka, mada izdavači tiraže obično vešto skrivaju, a sami pisci obično nemaju nikakv uvid u prodaju svojih knjiga
Kakva je to skupština koja traži pare od Tome Nikolića, stanovlasnika razapetog između Kragujevca i Beograda?
Milo Đukanović, predsednik Crne Gore, uz napomenu da Srbi pristaju da plaćaju dve vlade, a da se Vojislav Koštunica ponaša kao predsednik Srbije ("Nedeljni telegraf")
"Iguman se pakovao tri dana, pakovao se i plakao pred ljudima koji su tamo bili", kaže za "Vreme" Lazar Mišić, traktorista. " Ta dva zvona što je odneo dobio je na poklon"
Ni nevladin sektor nije previše osetljiv na položaj Radija i TV B92. Ili vas ovaj medij nedovoljno prati ili daje prostora i drugoj strani. Osim toga, politički nije jasno s kim je. Da li ga manje voli Koštunica ili Đinđić? A ne možete mu još uvek "nakačiti" radikale ili socijaliste. Mnogo čudan neki medij. Zašto se ne odluči? Ne može to tako
"U zdravstvu se tek uslovno može govoriti o korupciji. Reč je o – iznuđivanju", dr Srećko Mihailović, socilog
Da li je Đinđić na putu da prihvati Čanka makar kao lošeg saveznika i kakva je uloga mađarskih partija u tome
Kome je moglo da padne na pamet bacanje hladnjače u Dunav, i to tako da ona gotovo odmah ispliva? Na isti način isplivala je i hladnjača u Perućcu. Verovatno je neko rekao: "Nećemo više to, videli smo da ne ide", pa je onda odlučeno da se zakopavaju. Onaj ko bi mogao da odgovori zašto je to tako nije nam dostupan. General Đorđević je ključ cele priče
Dok sudija Mej neprekidno poručuje Miloševiću da "bude miran", tonom i glasom koji se utišavaju mlađi od sebe, Milošević svakom novom rečenicom poručuje onima koji i dalje računaju na njega da "budu mirni" i sačekaju njegovu završnu reč
Niko ne voli da plaća porez, naročito ne oni koji su u poslednjih desetak godina prijavljivali mesečne prihode od desetak hiljada dinara a istovremeno gradili kuće vredne pet miliona maraka. Sledeći "pacijenti" poreske službe su oni Miloševićevi biznismeni koji su malo legalno uvozili akciznu robu, a mnogo tu istu robu švercovali. Dosta su siromašni građani popunjavali budžet, sada je red da to učine i oni koji su ekstra bogati
"Vreme" analizira doslednost države u naplati poreza, intervjuiše Aleksandra Radovića, šefa Komisije za ispitivanje zloupotreba u privredi, psihološki portretiše novobogataški sloj i podseća na "mrtve duše" akcionarske u aferi "Dijamant"