
Beograd
Srušen je hotel „Jugoslavija“
Mehanizacija uklanja poslednje ostatke hotela „Jugoslavija“, koji je danas srušen do temelja
Mehanizacija uklanja poslednje ostatke hotela „Jugoslavija“, koji je danas srušen do temelja
Izgradnja luksuznog hotela Ric-Karlton na mestu na kome se sada nalaze ruševine hotela Jugoslavija, jednog od simbola Beograda, sada je ozvaničeno. Ugovor o izgradnji hotela potpisan je prisustvu Siniše Malog
Hotel je u martu prodat jedinom učesniku na licititaciji, kompaniji „MV Investment“ koja je u vlasništvu „Milenijum tima“, po početnoj ceni nešto većoj od 27 miliona evra
Radnici „Beogradvoda" isekli su stabla na Zemunskom keju koja su tu zasađena pre nekoliko decenija
Održan je još jedan skup građana protiv rušenju hotela „Jugoslavija“, ispred ograde koja najavljuje njegovu sudbinu. Novi protest je zakazan za 26. oktobar
Festival filmske režije LIFFE u Leskovcu koncentrisan je na ostvarenja država bivše Jugoslavije. Njegov selektor kaže „čim se pojavi prvi kadar na platnu, gledalac zna, ovo je bivša Jugoslavija, takva je scenografija, takva su lica ljudi“
Radnici postavljaju ogradu oko hotela „Jugoslavija“ što najavljuje rušenje ovog simbola Beograda i izgradnju luksuznog stambeno-poslovnog kompleksa sa dve kule od po 155 metara
Rušenje Hotela „Jugoslavija", koji je prvi put otvoren 1969. godine, počinje u decembru. Do kraja godine znaće se koji će hotel biti tu izgrađen, a deo je poznatog lanca. Investitori se nadaju da će radovi biti završeni do početka Ekspa 2027 godine, a uložiće pola milijarde evra u izgradnju hotela i dve kule
Čim se do kraja avgusta isele zakupci prostora u hotelu „Jugoslavija“ počeće rušenje, kako bi na njegovom mestu do Ekspa bio izgrađen „Ritz Carlton“. Beograd na vodi je dobio lokacijske uslove za zgradu Pošte na Savskom trgu kako bi umesto nje podigao kulturni centar
“U jednim novinama sam naišla na duhoviti naslov ‘Nema sleta, al’ima baleta’ što je otprilike ono što se i desilo. To je vreme kada se započinje sa nacionalističkom euforijom, republike imaju različite percepcije o svom postojanju i opstajanju u okviru zajedničke države, te postaje sve manje jasno šta su sada elementi za potvrdu društva, odnosno kog društva, te konačno koje nacije”
Danas je ispred hotela „Jugoslavija“ održan protest zbog najave rušenja ovog arhitektonski i istorijski znamenitog objekta i izgradnje još jednog megalomanskog stambeno-poslovnog kompleksa na njegovom mestu. Učesnici su poručili da razvoj Beograda ne smeju da diktiraju investitori, već da on mora da se rukovodi interesom Beograđana
Nakon Sajma i Generalštaba na najnoviju listu rušenja i preobražaja arhitektonskih znamenitosti Beograda dospeo je i Hotel „Jugoslavija“. Urbanistički terorizam, što reče pokojni Dragoljub Bakić, ne staje ni za tren
Stečajni dužnik „Denjub riversajd“, čija je najvrednija imovina Hotel Jugoslavija, prodavao se javnim nadmetanjem kao pravno lice, po početnoj ceni od 3.176.997.271 dinara, odnosno nešto više od 27 miliona evra
Napad srpskih snaga na kosovsko selo Račak odigrao se 15. januara 1999. Ubijeno je 45 Albanaca. Tadašnji šef posmatračke misije OEBS-a, američki diplomata Vilijam Voker, požurio je da kaže da se radi o „masakru albanskih civila“. Zapadni mediji preneli su tu vest koja se proširila kao požar. Srbija je uzalud demantovala. Bio je to direktan povod da NATO bombarduje SR Jugoslaviju
Prema Detaljno regulacionom planu na zemljištu na kome se nalazi hotel „Jugoslavija“, a u koji je investirao MV Investment doo, biće izgrađena zgrada od 155 metara iako je dozvoljeno samo 32
Dešava se sveobuhvatna promena "identitetske politike" po uzoru na ono što se dogodilo u Hrvatskoj ranih devedesetih, a što nije moglo proći bez radikalnog raskida sa stvarnom i fantomskom Jugoslavijom
Dva poetički sasvim različita romana povezuje nit potrage za jednom zemljom i njenim mestom u našim životima
Dvadeset i sedam godina nakon ubistva Jugoslavije, istraga je još u toku, i ništa nije neopozivo osim smrti same
Nedavno otvorene arhive CIA sadrže mnoštvo zanimljivosti, ali ljubitelji teorija zavere ostaće kratkih rukava
Ako šovinizam i slepa mržnja onemoguće reformu i Jugoslavija stvarno počne da se raspada, to će običnim ljudima stvoriti pakao koji i ne pominju oni koji o tome govore sa neverovatnom lakoćom: prekid komunikacija, preseljenja, napetosti, diktature, možda ratove
Gavrilo Princip i ostali pripadnici Mlade Bosne su bili grupica velikosrpskih nacionalista, krvožednih i primitivnih, koji su uz pomoć zločinačke klike iz Srbije smakli prestolonaslednika najnaprednije i najmultikulturalnije ondašnje države i njegovu trudnu ženu, a taj se prestolonaslednik baš u to vreme spremao da tu zemlju na skali napretka i multikulture podigne još više. Svi antijugoslovenski projekti, i za vreme Kraljevine i za vreme SFRJ, pa i danas, nastavljaju se, na ovaj ili onaj način, na austrougarsku propagandu čija je ovo osnova, a čiji je rezervni položaj potenciranje Crne ruke i Apisa kao stvarnih organizatora Sarajevskog atentata, dok su mladobosanci, uprkos idealizmu, bili tek Apisove marionete
Kakvo može biti jugoslovenstvo o kome govori Muharem Bazdulj koje kao svoj barjak uzima Crnjanskog, do upravo onakvo kakvo je i bilo? Srboslovensko, monarhističko, zagledano u slike moći (od Franka do Staljina), centralističko i ORJUN-aško. Na kraju krajeva, ono jugoslovenstvo kome su Makedonci, kada već Bazdulj ne može da se seti, direktno obratili svoje zamerke hicima koje ni on ni Crnjanski ne bi glorifikovali, ali koji su poput onih sarajevskih iz obzira plemenske sreće usmrtili jednog krunisanog tiranina. To je Jugoslavija čubrilovićevskih (ta mračna strana srbohrvatskog mladobosanskog pakta) rasnih fantazija i planova za iseljenje Albanaca s Kosova. Jugoslavija u kojoj je jedan novi nacionalizam trebalo da zameni sve druge i Jugoslavija koja je trebalo da pojede Bosnu, Makedoniju, Kosovo i Crnu Goru a da zube očisti četničkom kamom. Eto, to je Jugoslavija koju zaziva Bazdulj
Na Ciriškom univerzitetu u Švajcarskoj prošle godine održana je Međunarodna konferencija "Komunizam viđen kroz autobiografiju: Privatnost i ideologija u retrospektivi". Na njoj je učestvovao i sociolog Aleksa Đilas, koji je održao predavanje na ovu temu, u kontekstu ličnih iskustava iz vremena služenja vojnog roka u JNA krajem sedamdesetih godina prošlog veka
"Treba biti strpljiv, pa čekati i izlaziti iz krize, što će potrajati sigurno još deset godina i više. Kriza nije nastala 2008. godine. Kriza se rađala najmanje 30 godina i radi se o velikim pomeranjima između udela rada i udela kapitala u društvenom proizvodu, i to u korist kapitala. To je stvorilo veliku razliku između potražnje i ponude. Pogotovo kada se ponuda preselila u Kinu"