Lokalni izbori – Novi Beograd
Sam protiv svih
Bežanje od visoke politike i koncentrisanje na poboljšanje uslova života Novobeograđana bili su ključ za uspeh Aleksandra Šapića
Bežanje od visoke politike i koncentrisanje na poboljšanje uslova života Novobeograđana bili su ključ za uspeh Aleksandra Šapića
Kultura je jedan on najvažnijih kanala za bolje uzajamno razumevanje i sagledavanje. Međutim, kulturna saradnja među balkanskim narodima uglavnom zavisi od pojedinačnih inicijativa, dok zvanične institucije u tome ne učestvuju. Saradnja pozorišta i filma postoji, ali ona je za medije i dalje nevidljiva, a kultura, zajednički projekti i komunikacija mogli bi da budu tačke susreta razjedinjenih balkanskih naroda. Ovo su neki od zaključaka druge tribine u okviru projekta "Tačka susreta" u organizaciji foruma ZFD i nedeljnika "Vreme" održane 22. aprila u Prištini. O tome šta spaja narode Balkana i mogu li da se suoče sa zajedničkim problemima govorili su dramaturškinja Milena Bogavac iz Beograda, reditelj Zoran Ristić iz Gračanice, pisac Kim Mehmeti iz Skoplja i publicista Škeljzen Gaši iz Prištine
Mi bismo voleli da izaberemo domaćina koji "pokriva" sve naše rizike. To je neka vrsta braka iz računa, i sve dok u tom braku imamo neke benefite, ili nas "domaćin" uspešno i ubedljivo laže, mnogo bolje od drugih, mi mu verujemo i izbegavamo ono što se zove rizik
Žrtve iz Starog sajmišta ili Topovskih šupa, ili, ako mrtvi ne mogu da svedoče, njihova deca, ne treba da imaju posebno pravo da utiču na odluke o tome kakve će memorijalne centre podizati današnji sredovečni Beograđani za XXI vek za svoju decu i unuke. Što se mene tiče, ne treba da budu groblja, već mesta života, pametnog učenja o dobru i zlu, svakako ne mesta na kojima bismo mi, malobrojni, još uvek živi svedoci Vremena zla, jedni drugima plakali na ramenu. Taj stav sam zastupao i na konferenciji o radu memorijalnih centara u Nemačkoj
Ovih dana šetači zagrebačkim ulicama mogu da razgledaju crteže Aleksandra Zografa inspirisane televizijskom serijom Bitange i princeze i sa Zidnih novina saznaju šta se desilo junacima ove popularne serije. Projekat je realizovan u saradnji sa udruženjem Bacači sjenki
"Ono zbog čega treba da brinemo jeste činjenica da mediji ograničavaju maštu i mladih i starih, percepciju i način izražavanja. Jer, suština medijskog sadržaja svodi se na plasiranje prepoznatljivih priča jezikom široke publike, zbog čega se i kreativnost u stvaranju medijskog sadržaja svodi na oponašanje jezika kojim govore mediji"
"Raspadom Jugoslavije, nestao je imperativ povlađivanja nadnacionalnom identitetu, pa Srbin u kosovskom filmu, kao i Albanac u srpskom, dobija dominantno, ako ne i isključivo političko obeležje, determinisano novom političkom situacijom. Zajednički jugoslovenski mit koji treba podržavati je nestao, pa je i film postao oruđe aktuelne propagande uslovljene politikom, odnosno sučeljavanja nacija kao otelotvorenje vekovnog sukoba apsolutnog dobra i zla. S obzirom na takve okolnosti, u analizi likova Albanaca u srpskoj i likova Srba u kosovskoj kinematografiji, nema mnogo čega neočekivanog, a svaki izuzetak samo ide u prilog onog filma koji izbegava nametnute zamke nacionalizma"
Donedavno sam sanjario kako me zovu iz žirija za Pulicerovu nagradu, a na drugoj tj. prvoj vezi već imam ove iz Legije časti, međutim se sve to neosetno okrenulo tumbe
Liste spoljnih predizbornih podržavalaca političkih stranaka među javnim ličnostima govore nam mnogo o njihovim vrednosnim "aurama"
Tokom kampanje, u medijima smo gotovo isključivo pratili promociju lidera i manipulisanje teškom ekonomskom situacijom građana
Udovica čoveka koji je ubijen zato što je pokušao da zaštiti svoje saputnike od zločinaca govori o dugogodišnjoj potrazi za istinom, susretima sa Miloševićem, i zašto Tomo Buzov zaslužuje spomen-ploču
Kratkotrajan i naporan put do Kine imao je sasvim nesporno značajnu političku i ekonomsku dimenziju. Ovaj tekst, međutim, bavi se nečim sasvim drugim
Film Mladost Paola Sorentina od prošle je nedelje u redovnoj bioskopskoj distribuciji širom Srbije, a nedavno je u prevodu objavljen i Sorentinov roman Svi su u pravu. I film i knjiga potvrđuju status Paola Sorentina kao jedne od najzanimljivijih ličnosti na savremenoj evropskoj umetničkoj sceni
"Ako u ovo uvedu nekog labilnog, taj će da flipne. Dobro, ja neću, i da ne spavam smišljaću tekst, ima bes da me hrani. Čuj, labilnog, šta ako je neko bolestan ili mu pozli? Taj može da umre bez problema ovde, niti ga ko vidi, niti ga čuje"
Srbija i BiH su u poslednjih sedam i po godina protraćile više od 47 miliona evra na naknade zbog nekorišćenja kredita za ključne infrastrukturne projekte. Novac nije potrošen na vreme, a građani plaćaju dvostruku cenu: ne dobijaju usluge koje bi trebalo, a zatim i naknade koje banke naplaćuju državama zbog nepravovremenog korišćenja kredita idu na teret poreskih obveznika
Ako neko traži diplomiranog ekonomistu, privatne kompanije vole da uzmu kandidata sa Ekonomskog fakulteta iz Beograda, a državna uprava, razna ministarstva, preko svojih partijsko-rođačkih i ostalih veza, zapošljavaju one sa diplomom privatnih fakulteta. Apsurdna situacija je u tome da se kadar privatnih fakulteta zapošljava u državnoj upravi, a pošto to nije nikakav kadar, onda će i državna uprava da bude takva kakva će da bude
"Srbija nije uvela nijedan novi lek na tržište u odnosu na EU koja primenjuje mnogo novih lekova. Na primer, postoje lekovi za hepatitis C i HIV koji pokazuju odlične kliničke rezultate i štede novac, budući da pacijente drže podalje od bolnice i bolničkih troškova"
Nebojša Popov sociolog, istraživač društvenih sukoba u jugoslovenskom društvu, pripadnik grupe Praxis i Koručulanske škole, angažovani intelektualac i antiratni aktivista, pokretač i urednik "Republike", glasila građanskog samooslobađanja, preminuo je 7. aprila u bolnici u Zrenjaninu. Umesto omaža, podsećamo kako je Nebojša Popov pisao i govorio ono što neki nisu hteli da čuju: o samoupravljanju, radničkim štrajkovima u socijalizmu i vlasti koju "spuštamo, ali ne ispuštamo"
Čudna zamisao Stefanović dr Nebojše da policija u civilu nadzire biračka mesta 24. aprila izazvala je očekivane reakcije pravnika i političara. Ministar unutrašnjih poslova očito pojma nema o policijskom zanatu, a kamoli o parlamentarnoj demokratiji: tako nešto dostojno je Nušićevih sreskih načelnika, radikalskih seoskih harangera ili oznaških specijalista iz 1946.
Veća procentualna izlaznost povećava broj autsajdera, a onda Dontov sistem sliva vodu na levak koalicije okupljene oko Srpske napredne stranke u kojoj su i Vuk Drašković, otvoreni zastupnik NATO-a, i Nenad Popović, prvak srpskog Boljšoj teatra
Kovač je vratio dug svakom prijatelju. O tome svedoči i ova, poslednja Mirkova knjiga. Knjiga koja se koleba, njiše između memoara, autobiografije i romana
Opozicija nema para, a vladajuće stranke su procenile da nema potrebe da se plaća za spotove, pogotovo ukoliko imate ogromnu prednost u minutaži kroz informativne emisije koje izveštavaju o aktivnostima tehničke vlade
Bio je osamnaest godina ministar spoljnih poslova Nemačke. Učestvovao je u rušenju dva kancelara. Ciljeve je prilagođavao trenutnim mogućnostima. Čestu sprdnju na račun sopstvenog izgleda umeo je da obrne u svoju korist. Imao je aktivnu ulogu u raspadu Jugoslavije. Bio je osvetoljubiv, ali istovremeno duhovit, neposredan i veseo čovek, a voleo je i da popije
Šešeljeva potreba za jeftinom provokacijom idealno se nadopunjava sa potrebom političkih filistara za ritualnim zgražavanjem