
Intervju – Juan Mekgregor, glumac
Kako je bilo biti mlad i bezbrižan
"Bila je to Velika Britanija u vreme devedesetih i bilo je jebeno kul. I Trejnspoting je bio u srcu toga. Nisam siguran da će se ljudi ponovo tako osećati"
"Bila je to Velika Britanija u vreme devedesetih i bilo je jebeno kul. I Trejnspoting je bio u srcu toga. Nisam siguran da će se ljudi ponovo tako osećati"
Istovremeno kad i u matičnoj Francuskoj, u Beogradu je promovisano najnovije izdanje Pogrebnika
Na pitanje Čiji grad?! iz naslova prve knjige edicije "Književni protesti", odgovoreno je naslovom nedavno objavljene druge knjige – Naš grad!
"Jugo, moja Jugo – gastarbajterske priče", aktuelna izložba Muzeja Jugoslavije, problematizuje i preispituje naše predstave o gastarbajterima, kao i uobičajena shvatanja o ulozi i mestu muzeja u društvu. Naime, u našoj muzejskoj i kulturnoj praksi retko se posvećuje pažnja "običnim" ljudima koji, smatra se, nisu činioci istorije. Ova izložba predstavlja rezultate dužeg istraživačkog rada i važna je tačka u razvoju nove koncepcije muzeja koja podrazumeva bavljenje društvenom istorijom, i dinamičan pristup baštini. Kroz tri celine – "Tragovi", "Ljudi" i "Samoistorizacija" – izložba predstavlja različite izvore, dokumente, artefakte i glasove, razne diskurse, kojima se određuju gastarbajteri i gastarbajterstvo. Poseban prostor dat je samim gastarbajterima i gastarbajterkama da govore o svom životu i iskustvu. Autori izložbe su Aleksandra Momčilović-Jovanović, Ljubomir Bratić i Tatomir Toroman. Tekst koji objavljujemo rezultat je istraživanja, jednog od polazišta izložbe "Jugo, moja Jugo"
"Situacija se zataškava iznošenjem pozitivne statistike, a problem je sistemski. Poslednjih godina građani često slušaju od političara da je stopa kriminaliteta smanjena, a onda odjednom objavljuje se rat mafiji"
"Nešto se drastično promenilo u tom čoveku. Mene je fizički napao i u istom mesecu je došlo do rušenja objekata u Savamali. Neki osećaj dominacije, vlasti i moći verovatno je došao do vrhunca – Ja sad mogu sve", kaže za Krik Marija Mali o svom bivšem suprugu Siniši
Savamala će vlasti verovatno izaći na nos, ali to nije jedini slučaj prilagođavanja zakona interesima pojedinaca ili užih grupa. To se, bre, navadilo da tumači stvarnost i naš život onako kako njima odgovara
Uputstvo Republičkog javnog tužilaštva kaže da tužioci, čim čuju nešto što bi moglo da bude krivično delo koje se goni po službenoj dužnosti, moraju da postupaju. Dakle, samo treba sačekati da neki tužilac čuje izjave Marije Mali, bivše supruge gradonačelnika Beograda
Prvi posleratni gradski teatar, Beogradsko dramsko pozorište, za koji dan ulazi u sedamdesetu godinu postojanja uz, čini se, imperativ koji je pre dvadesetak godina, tad na mestu upravnika, Miloš Krečković definisao kao potrebu za "dugim, mirnim periodom burnog unutrašnjeg (kreativnog) života"
O čemu razmišlja, kako piše i šta vrednuje najmlađa generacija naše dramaturške i scenarističke scene
Od ubistva Aleksandra Stankovića u jesen 2016. godine kao da se nešto događa na granici između politike i mafije u Srbiji. Dok forenzičari skupljaju krv i čaure sa ulica Beograda i Novog Sada a sudovi ili ćute ili donose čudne odluke, javnost ostaje bez odgovora ko i za čiji račun ubija po Srbiji i da li će država pobediti u ratu sa mafijom
Stručni integritet i profesionalne sposobnosti nisu prva asocijacija kada se pomene Zlatibor Lončar. Međutim, kada se pomisli na njegove kolege iz Vlade, ispada da skoro svi liče jedan na drugoga: imaju neobične i uvredljive nadimke, mračnu ili kontroverznu prošlost, beskrupolozni su, bolesno ambiciozni i slepi su poslušnici najvećeg među njima
"Srbiju vidim kao zemlju pristojnog života i slobodnih ljudi, u kojoj se znaju pravila i ona važe za sve. U kojoj se kaže "hvala", "izvinite" i ustaje da stariji sedne, gde se leči uz knjižicu, a ne mito, i zapošljava uz zasluženu diplomu, a ne stranačku knjižicu. I kojoj se plaća porez, a ne reket; u kojoj se političke ideje nadmeću u parlamentu, a ne u tabloidnom blatu. U kojoj deci ne kupujemo karte u jednom pravcu i ne stidimo se prljavih ulica, polupanih izloga i izanđalih liftova kad nam dolaze gosti. U kojoj njive pripadaju seljacima, a ne strancima. Vidim nas kao svoje na svome, bez grča na licu i šaputanja za stolom. Bez straha. Vidim kako se ne stidimo državnih funkcionera"
Sva je prilika da se Nikolić još uvek nada, jer nada umire poslednja, da je ova kampanja oko Vučićeve kandidature samo puko blefiranje i da će njegov "politički sin" na Sretenje napraviti još jedan obrt i još jednom prelomiti u korist Nikolića. U suprotnom, Šumadinac će, bude li prinuđen, svoje mirno povlačenje umeti da "namiri"
Kako je heterogena grupa vrlo hermetičnih i vrlo revolucionarnih filozofa uspela da se nametne Evropi i da kolonizuje Ameriku – tema je tri obimne knjige o istoriji savremene francuske filozofije
"Nisam još nijednom uspela da napišem pesmu koja se ne tiče lično mene. Nikad neću biti neko ko posmatra nešto i piše o tome, uvek će ono što pišem biti autobiografski i moj doživljaj. Ali to i čini pesmu iskrenom"
"Nije dobro porediti ratove u Jugoslaviji sa ratom u Ukrajini. Srbi koji tako misle, greše. Rat u Ukrajini nije pitanje kulture, jezika, nacionalnosti, to je pitanje konkretnog političkog pravca koji je danas prisutan u Rusiji. Dakle, to je politički rat"
Mnogi razumni glasovi kažu da dualno obrazovanje ovde nije nikakva novost, da su to u Jugoslaviji bile škole učenika u privredi, samo što je Jugoslavija imala privredu u kojoj su se učenici iz tih škola zapošljavali, a Srbija je nema. No, da bi se tako nešto shvatilo, potrebno je bar nešto znati o pravom radu, a Aleksandar Vučić i njegovo okruženje propustili su priliku da u životu takvo iskustvo steknu
Da Grad Beograd nije odlučio da organizuje obučavanje za kozmetičku tehniku egzotičnog naziva "japansko iscrtavanje obrva", ostali bismo uskraćeni za brojne uvide u to kako se žene u Srbiji dovijaju da dođu do posla
Kad god se po služb. dužnosti ostrvim na nekog brata u Hristu (u daljem tekstu: brat), pomislim da će možda baš moj kamen, bačen u njegovo ogorod, pridoneti njegovoj propasti, a ta propast može ispasti još gora nego što brat zaslužuje
Iako ministar zdravlja govori o hiljadama zaposlenih iz medicinske struke u poslednje dve godine, statistika kaže da je broj nezaposlenih medicinara u odnosu na prethodnu godinu porastao za 4,6 odsto
Na istočnom kraku koridora 10 ozbiljno škripi. Na južnom kraku, od Grdelice do Vladičinog Hana, radovi teku utvrđenom dinamikom i trebalo bi, ako se nešto nepredviđeno ne dogodi, sve da bude završeno do juna ove godine. Na obilaznici oko Beograda ostalo je da se izgradi otprilike koliko je i dosad izgrađeno, za dve deonice koridora 11 potpisan je komercijalni ugovor, još samo da se nađe finansijer…
Deo javne scene blizak vlasti vrtloži u sopstvenoj gluposti i to izgleda kao kad se izvuče čep iz kade. Odvod je dobrano zapušen pa voda sporo otiče a nečistoća šara zidove kade. Tragovi ostaju
Školu skandala Vojislava Šešelja, lidera Srpske radikalne stranke, u kojoj su proveli deceniju i po kao najviši partijski funkcioneri, Vučić i Nikolić su dobro izučili. Jedno je, međutim, kad afere kreirate ili im bar pripomognete da se razuzdaju i iskoristite ih za sopstvenu promociju, a drugo kad počnu da se događaju mimo vas i vaše kontrole. A čini se da je premijeru Vučiću počelo da se događa ovo drugo