TV manijak
Notorni notari
Država u disciplinovanju građana ne poznaje čvrgu, čupanje zulufa, čvoku ili pedagošku opomenu. Odmah šamarčina, da se zna ko je gazda!
Država u disciplinovanju građana ne poznaje čvrgu, čupanje zulufa, čvoku ili pedagošku opomenu. Odmah šamarčina, da se zna ko je gazda!
"Meni je bilo važno da u filmu bude ispričana iskrena priča o društvenim otpadnicima, navijačima, tinejdžerima kojih se društvo stidi i doživljava ih kao varvare... Da kad izađeš iz bioskopa možeš da kažeš ‘meni se ovo ne sviđa’, ali ne možeš da kažeš ‘to ne postoji i to je ni o čemu’"
Najveća greška svih dosadašnjih pokušaja da se fenomen turbo-folka teorijski obradi jeste što se oni prvo vrednosno određuju prema predmetu istraživanja, a onda ga proučavaju. Jedina egzaktna stvar koja iz te pojmovne i činjenične zbrke može da se izvuče jeste da se Ceca udala za Arkana. A to ni približno nije dovoljno da se dokaže niti objasni direktna veza između turbo-folka i nacionalizma koju volimo da podrazumevamo
I poreklom i životnom sudbinom Nušić je paradigmatičan pisac Balkana. Ceo svoj život on je živeo unutar granica jednog sveta, svog sveta, sveta koji bismo mogli nazvati balkanskim. To je Balkan, rečima Bore Glišića, u kome se sintetizira "integralno mediteranska kultura", a u opusu samog Nušića se odslikava ona promašena mogućnost naše nesuđene renesanse
Bivši predsednik Srbije se nikada nije pomirio sa statusom gubitnika, nikad nije utišao sopstvenu sujetu i nikad priznao greške koje su ga koštale ozbiljne državničke karijere. Uprkos tome, ili možda baš zbog toga, Boris Tadić nikada zapravo nije otišao. Iako već dve godine praktično nema nikakvu moć, on je uvek nekako tu, prisutan – s razlogom ili, mnogo češće, bez njega
Premijer je kandidovao nekoliko projekata na Berlinskoj konferenciji. Ne mogu da kažem da mu predlozi nisu multikulti i u funkciji razvoja regiona, ništa sebično, usko srpsko kao onomad izgradnja graničnih karaula na liniji Karlobag, beše li Ogulin, Virovitica
Prvi put u poslednjih dvadesetak godina, na Konferenciji o Zapadnom Balkanu u Berlinu dogodilo se da su sve zemlje shvatile koliko su, u stvari, ekonomski male kada se posmatraju odvojeno i koliko više vrede i mogu da postignu ako se zajednički pojavljuju kao region. To su najbolje razumele dve najmlađe vlade, srpska i albanska. Dvojica premijera došla su sa konkretnim predlozima koji podrazumevaju regionalnu saradnju i regionalne projekte
Na sastanku regulatora u Skoplju (21. avgusta) zemlje Jugoistočne Evrope i to Srbija, Crna Gora, BiH, Makedonija, Albanija i Turska dogovorile su se da postupe slično kao i EU, odnosno da ograniče cene rominga u regionu. Ostavljeno je tridesetak dana za konsultacije i dogovoreno je da se ponovo nađu na Infofestu u Budvi (od 28. septembra do 4. oktobra) gde će objaviti svoje namere
Administrativni problemi među državama administrativno se i rešavaju, a ne sumanutom izgradnjom suvišnih objekata o našem trošku
Mario Nenadić: „Puno je više urađeno na planu povratka nego na planu pomoći za lokalno integrisanje, to jest izbora drugog mjesta stanovanja. Takođe, još uvijek nije na odgovarajući način razvijeno definiranje odnosa između države, entiteta/kantona i opštinskih službi odgovornih za pitanja pristupa pravima" Drago Vuleta: „Da nije bilo međunarodne zajednice, nametanja imovinskih i drugih zakonskih rješenja, koja je bilo bolno sprovoditi, ne bi uspješno bili stvoreni uslovi za nesmetan povratak izbjeglih i raseljenih lica i povrat njihove imovine"
"Najbolniji problem su spora ekshumacija i identifikacija nestalih lica. Nedopustivo je da se u Hrvatskoj poslije 19 godina još uvijek nalazi 16 lokacija nastalih asanacijom terena poslije operacija ’Bljesak’ i ’Oluja’ tokom kojih je zakopano 238 žrtava"
Jelena Karleuša odgovorila je na izazov Čede Jovanovića. Da bi pojačala efekat i nadmašila Staniju, koja se pomalo sirotinjski u kupatilu polila iz plastične činijice, Karleuša je skvasila "versaće" haljinu vrednu 5000 evra!
"Književnost je unapred izgubljena borba protiv opštih mesta; ne samo protiv uvreženih i nepreciznih idioma nego i protiv tipskih, jednostranih predstava o određenim temama, raznih mentalnih šortkatova. Svaka uspešna knjiga samo odlaže poraz"
U svom poslednjem romanu, u originalu objavljenom 2012. godine, Elmor Lenard (1925–2013.) se iskusnom rukom starog majstora vraća svojim poznatim motivima, pa čak i poznatim likovima, sve vreme u duhu lakoće, nekako kao igrajući se
Čak i ako ste nekada davno čitali ovaj roman, valja mu se sada vratiti: iznenadićete se koliko je vaš svet u međuvremenu zaličio na njegov
"Kad je muzika počela da se kvari? Pa, kad je ekonomska situacija postala loša. Kad su počeli ljudi da se kvare počela je da se kvari i muzika. Novac kvari čoveka, to je tačno, ali se čovek mnogo brže pokvari kad ga nema."
Premijer Manuel Vals je raspustio vladu i odmah dobio mandat od predsednika Olanda da formira novu. Uzrok političke krize je neslaganje u redovima vladajućih socijalista o merama kojima bi trebalo da se suzbije duboka ekonomska kriza, podela na levu i liberalnu frakciju. Upitna je i parlamentarna većina, pa ni vanredni izbori nisu isključeni
Organizacija Islamska država (ID) objavila je 20. avgusta video-snimak na kome jedan njen maskirani pripadnik seče glavu američkom novinaru Džejmsu Foliju, kao odmazdu za nedavne američke vazdušne napade u Iraku. Egzekutor preti i da će ID ubiti još jednog zarobljenika, američkog novinara Stivena Sotlofa, i poručuje da njegov život zavisi od sledećeg poteza predsednika SAD Baraka Obame
U Velikoj galeriji Doma Vojske Srbije u Beogradu prvi put se predstavlja opus Danice Jovanović, nepravedno zaboravljene slikarke koja se uz Nadeždu Petrović može smatrati jednom od najboljih predstavnica srpskog modernizma. Izložba svedoči i o njenom tragičnom životu – imala je svega 28 godina kada su je septembra 1914. austrougarski vojnici uhapsili i sa grupom talaca streljali podno Petrovaradinske tvrđave
"S propuštanjem odmora dolazi i rizik od ‘burnouta’, ili akutnog premora, koji lako može preći u ozbiljnija stanja napada panike, povišene anksioznosti, dezorijentisanosti, naglih promena raspoloženja, čak i paranoičnog ponašanja", kaže za "Vreme" psihoterapeutkinja Lidija Vasiljević
U svojoj političkoj nezrelosti, možda su se oni koji danas Vučića upoređuju sa Zoranom Đinđićem jedno vreme zaista nadali da će mu na taj način dati vetar u leđa, da će ga okuražiti i podstaći da se transformiše u reformatora. Sa druge strane, sam Vučić ne odustaje od tih poređenja, trudeći se da se javnosti predstavi kao nekakav hibrid Zorana Đinđića i Vladimira Putina. Hoću da kažem da u svom izokrenutom ogledalu Vučić sigurno sebe sa jedne strane vidi kao reformatora, a sa druge kao čoveka čvrste ruke koji donosi važne državničke odluke. Naravno da ni jednom ni drugom svom uzoru Vučić nije ni do članaka
I u srpskoj i u hrvatskoj kinematografiji preovlađuje kritika crkve. Ali srpski filmovi ne preispituju religiju, njena pravila ili ponašanje sveštenstva na dublji način, pa je kritika crkve obično usputna. Sa druge strane, hrvatski film mnogo dublje promišlja o tome. Kritikuje se crkvena hijerarhija i ta kritika ima eho u javnosti
Loša beskonačnost: sporovi oko humanitarnog konvoja, parade u Kijevu i u Odesi i "marš zarobljenika" u Donjecku. Na Saur Mogili štrči još samo noga bronzanog crvenoarmejca iz Otadžbinskog rata, a ofanzivama i kontraofanzivama na obe strane kraja nema, baš kao što se ni nakon razgovora u Minsku prošlog utorka o "miru u Evropi" ne nazire kraj rata
O zatvaranju kolektivnog centra PIM Krnjača se odavno priča. Poslednji rok koji se pojavljuje u medijima je kraj 2016. godine, kada će se preostala izbegla, prognana i interno raseljena lica smestiti u nove socijalne stanove. Dok se to ne desi, Krajišnici, Bosanci, Kosovci i potopljeni iz Obrenovca dobili su novih pedesetak komšija iz Sirije, Avganistana, Iraka
Bez strukturnih reformi nikakve investicije ne mogu da zaustave propast Železnica Srbije. Premijer Aleksandar Vučić je u svom ekspozeu doduše najavio neophodne mere za prilagođavanje srpske železnice evropskom modelu, ali se od tada ništa ne dešava. Muk na tu temu prekinula je priča o Milanu Beku kao mogućem generalnom direktoru, a to je, čini se, tek priča priče radi