
Roman – Smokva
Čvrste i(li) porozne premise ljubavi
Treći roman Gorana Vojnovića upečatljiv je plod jednog ozbiljnog književnog sazrevanja, jedan od najvažnijih „na ovim prostorima" u poslednje vreme
Treći roman Gorana Vojnovića upečatljiv je plod jednog ozbiljnog književnog sazrevanja, jedan od najvažnijih „na ovim prostorima" u poslednje vreme
Dve grafike Vorhola i Rozenkvista na aktuelnoj izložbi u beogradskoj Kući legata, koje su 1984. godine bile deo Zimske olimpijade u Sarajevu, podsetile su da se o ostalima gotovo ništa ne zna
Iako se ni prethodnici Aleksandra Gajovića nisu istakli uspesima i dostignućima, nijedan dosadašnji državni sekretar za informisanje nije se usudio da novinare i medije tako i toliko vređa, diskredituje i nipodaštava
Da "naprednjaci" imaju spiskove stanara zgrada i, istovremeno, biračke spiskove, javna je tajna. Takođe i da aktivisti SNS-a obilaze zgrade i "anketiraju" stanare, ne prezajući pritom od oštre polemike, ali ni od fizičkog obračuna sa onima koji im se suprotstave, što je pokazao slučaj kapetana Milana Vukšića. A čovek je samo hteo da zaštiti svoja i građanska prava komšija, uključujući ono o slobodnoj volji i zagarantovanoj tajnosti izjašnjavanja na izborima
Zamrznuti konflikt podrazumeva večno otvoreno pitanje, dakle, rešenje bez rešenja. Lutalo se od ideje "više od autonomije, manje od državnosti", preko operetsko melodramskih Briselskih pregovora, do koalicije ratnih huškača, terorista i ratnih zločinaca
"Čini se da je sloganima kampanje za promociju strategije za povećanje stope nataliteta nedostajala upravo – strategija. Ali, zato smo dobili amatersko takmičenje u rimi, ćorak-slogane koji podsećaju da su deca slatka i da je rađanje čudo prirode", reči su Dragane Soćanin, članice UO Udruženja Roditelj
U želji da u Srbiji bude sve "brže, jače, bolje", nikad viđeno i prvi put, predsednik Aleksandar Vučić već nekoliko godina pokušava da državnost Republike Srbije na neki način izvede iz nastanka Raške, prve srpske države koju je osnovao Stefan Nemanja. Bilo je tu inicijativa za spomenik velikom županu Nemanji, osnivanje muzeja Nemanjića, a poseban i čudan kuriozitet se desio kad je Vučić prošle godine položio zakletvu nad Ustavom ispod kojeg je bilo Miroslavljevo jevanđelje. Iako tvrdi da nema ništa sa serijom "Nemanjići" Radio-televizije Srbije, ispada da je glasnijem i gnevnijem delu javnosti koja je nezadovoljna istorijskim i umetničkim dometom serije baš Vučić kriv što Vukan i Stefan pričaju razmaženim beogradskim akcentom i što im majka ne dozvoljava da jedu rukama
Možda se samo čini, ali izgleda da će na ovim izborima biti najviše režimski skrojenih lista, takozvanih trojanskih konja. Čini se da je optužba "radiš za Vučića" svoj vrhunac dobila u ovoj predizbornoj kampanji i da ćemo uskoro završiti i s tim. E sad, sem liste broj 12: Inicijativa Ne davimo Beograd – Ksenija Radovanović", svi ostali kandidati (sad ih je ukupno 15 objavio GIK) u nekom su trenutku optuživani da "rade za Vučića" ili su radili, ili imaju neki dil sa njim, ili su Vučić himself. Eno, pogledajte: Zavetnici, Zukorlić, Zelena stranka Srbije, DSS, Bastać, Šapić (pre intervjua u "Vremenu"), Tadića i Đilasa da ne pominjemo, dugo su obojica u čaršiji slovili za glavne "trojance", a na red je došao i Šutanovac
Za razliku od SNS, koji tvrdi da su demokrate opustošile Srbiju, Šutanovac pokušava da dokaže da su demokrate pokrale i sopstvenu partiju. Predsednik DS je dovoljno politički iskusan i sigurno zna da takve klevete, pogotovo u izbornoj kampanji, ne mogu doneti dobro našoj stranci. Naprotiv, mogu samo deo tradicionalnih birača oterati u apstinenciju ili u podršku nekoj drugoj listi. Zna i to da takvo blaćenje oduzima glasove dvema potencijalno najvećim opozicionim listama na beogradskim izborima – Đilasovoj i Šapićevoj
Onaj ko nije bio na slavi Sveti Ćirilo i Metodije u Busijama u maju, ne može da shvati količinu emocija i žala za rodnim krajem koji ti ljudi nose u sebi. I među takve Vučić sa SNS ekipom, sa sve neizostavnim autobusima pristalica iz drugih delova Beograda, dolazi u nedelju, pred put u Zagreb, da objasni kako će se boriti za njihove interese
Kulturno nasleđe predstavlja materijalne dokaze koji grade i potvrđuju identitet jednog naroda. Pa ipak, država je ove godine odredila manje novca za zaštitu spomenika kulture nego što ga je bilo prošle godine
Dijalog kao da je nesvesno ili planski otkrio razloge naših dosadašnjih poraza na Kosovu. Gledali smo utrkivanje u mitomanskim izjavama vernosti. Kosovo je i dalje samo teritorija, ne i ljudi, samo srpsko, ne i albansko, obeleženo samo zločinima OVK, ne i zločinima srpskih snaga
Autorski prvenac Nila Gejmana i Dejva Mekina Instrumenti nasilja je krimi priča sačuvana u sećanju na događaj iz detinjstva
"Nemam ništa protiv što sam u manjini, u redu, u manjini sam, ali na neki način to mi i imponuje. Ne mislim da je demokratija idealna varijanta za Balkan"
Skoro sve je dovedeno u red: Saša Janković od prošle godine nije zaštitnik građana, Majda Kršikapa je u novembru podnela ostavku na mesto direktorke Agencije za borbu protiv korupcije, Regulatorno telo za elektronske medije i dalje ne može da se opasulji šta da radi sa svojim širokim ovlašćenjima, Rodoljubu Šabiću uskoro ističe mandat i posle toga stvarno više neće biti nikoga u nezavisnim institucijama da zanoveta. Ostali su još sudije i tužioci da se drže Poglavlja 23 kao pijani plota
"Vladavina prava, sloboda medija i demokratizacija su fundamentalne za uspeh Srbije u budućnosti. Mislim da se oko toga svi slažemo i da svako može da vidi da u procesu pridruživanja Srbije EU ima još mnogo toga što treba da se uradi. To smatramo prioritetom. U svakom izveštaju o napretku Evropske komisije uvek je naglašeno koje su to oblasti, ali i šta je dobro"
Zbog poljskog "zakona o Holokaustu" u Varšavu stižu oštri protesti Izraela. Zakon ne samo da je nepotreban već je kontraproduktivan i glup
"Govorio je tečno albanski iako je bio odan srpskom cilju. Verovao je u dijalog", jednostavnim, perfektnim rečima opisao je Olivera Ivanovića u ne baš tako pitkom tekstu Eduard Džozef sa Univerziteta Džon Hopkins. A istina je da ova formula jedina može da otključa vrata briselskog konundruma: Govore tečno albanski iako su odani srpskom cilju. Veruju u dijalog
Budimo realni: Čudesna panorama Vudija Alena je pristojan film, ali ne i remek-delo
U okolnostima predominacije anglofone globalne komunikacije i latinice, potrebno je predvideti zakonom i drugim aktima podsticajne mere za afirmisanje srpskog jezika i srpske ćirilice u javnoj upotrebi, piše u Nacrtu strategije razvoja kulture Republike Srbije 2017–2027. godine. (Cilj da se neguje srpski jezik opisan je, dakle, stranim rečima – ali nećemo sad o tome.) Sigurno je da ovoj nameri niko ne bi ništa zamerio da nije mera kojima će se zaštita jezika i pisma sprovoditi. Evo nekih: smanjivanje poreza za objavljivanje listova i časopisa na srpskom jeziku i na ćirilici, poreske olakšice privatnim izdavačima za ćirilična izdanja, prilikom otkupa knjiga za biblioteke davati prednost domaćoj knjizi i prevodima publikovanim na ćirilici, u finansiranju prevoda dati prednost onima koji su publikovani na ćirilici...
U Srbiji, prema podacima Udruženja vojnih beskućnika, ima 2648 vojnih beskućnika, koji su došli iz Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Makedonije, ostavljajući tamo svoje stanove, a najviše ih je u Beogradu. Žive u kolektivnim centrima za koje i država i Vojska tvrde da – ne postoje. Kruže glasine i da će jedan od tih "nepostojećih" centara, hotel "Bristol", uskoro biti raseljen, zbog "državnog interesa", što je, sumnjaju stanari, drugo ime za projekat "Beograd na vodi"
"Nakon svega što se dešavalo proteklih par meseci, više ne postoji ni jedan posto šanse da sa SNS možemo da napravimo bilo kakav dogovor oko zajedničkog upravljanja Beogradom. Mogu da budem ‘sveti Petar’, ne gradonačelnik, tu dogovora više nema. A dogovora nema jer sve ono za šta se mi zalažemo, suprotno je od onoga kako se oni ponašaju"
Gde sebe vidi mali izdavač u Nacrtu strategije razvoja kulture Srbije od 2017. do 2027. godine