Previše i predugo smo trpeljivi prema njima, što besna i obesna ekipa ume odlično da koristi. Videćete, biće tako i s Pejakovićem: ako nemate stida, a ovaj baš nije stidljiv, rešili ste sve svoje probleme
Stari joj je bio lađar, polurumun–polumađar, besni ker, Prema meni nikad zao, nekako je znao da mu volim kćer
— Đorđe Balašević: Noć kad je Tisa nadošla
Iako zapravo ništa nije smešno, započnimo u revijalnom tonu, tek da malo opustimo atmosferu. Elem, jedna vest iz politički korektne budućnosti:
“Udruženje polurumuna-polumađara zahteva da se stara pesma Đ. Balaševića kenseluje tj. otkaže iz javnosti zato što prikazuje jednog poštenog radnog čoveka kao ‘besnog kera’, ne navodeći za to nikakav argument osim puke činjenice da se radi o osobi polurumunske i polumađarske nacionalnosti, čime raspiruje veoma toksične predrasude prema osobama polurumunsko-polumađarske nacionalnosti, koje su inače ravnopravne i jednako vredne sa osobama svih drugih nacionalnosti, bilo polovičnih ili celovitih”.
Zašto da ne teramo šegu i dalje? “Ovo udruženje je, doduše, odavno nepomirljivo podeljeno na frakcije polurumuna-polumađara i polumađara-polurumuna, i nikako ne mogu da se dogovore da li je potomak oca Mađara i majke Rumunke isto što i potomak majke Mađarice i oca Rumuna. Ovom zamešateljstvu odnedavno se priključila i trans sekcija UPRPM, koja traži jednaka prava za potomstvo oca Mađarice i majke Rumuna, što kod tradicionalnih sekcija nailazi na otpor. Ipak, oko potrebe za obračunom sa starom pesmom Đ. Balaševića svi se slažu kao jedan/jedna/jedno”.
Pitam se šta bi od ove zvrčke, kao dramaturg, napravio Nikola tzv. Kolja Pejaković? On nije ni neduhovit ni nedarovit čovek. Što ne znači, avaj, da istovremeno nije i ooozbiljna dalabu. Nekada jedno s drugim nikako nije išlo zajedno, ali se u ova postmoderno-eklektična vremena sve izmešalo kao u blenderu, pa su moguće i čudnije kombinacije od ove. Njegova bizarna karijera to odlično ilustruje: u jednom trenutku deluje kao frik iz dubokog andergraunda, u sledećem kao banalni balkanski fašistički retardinjo. Bilo bi previše lako i jednostavno reći da je jedno od toga stvarni, a drugo lažni on. Ma jok. Pre će biti nešto kao savršeni “polurumun-polumađar”, besni ker kojem srce ponekad omekša. Balaševićevu (sjajnu) pesmu zloupotrebio sam ni krivu ni dužnu zato što je Pejaković najdublje pao – a toliko je puta padu sklon bio – kada je o tzv. “mešovitim brakovima” (ko zna kojom svojom mentalnom olujom izazvan i narajcan) govorio tako da bi postideo i uvodničare iz Volkischer Beobachtera, sa sve njihovim idiotskim smatranjima o dekadentnosti i rasnom štetočinstvu arijevsko-jevrejskih mešanja krvi.
Manje upućeni misliće da preterujem i karikiram, ali ovo se stvarno dogodilo, ne baš davno. Bilo je toliko gadno i odjeknulo je toliko gadno da se čak i sam Pejaković nešto kao izvinio iznenađenima i uvređenima, mada je to ostavilo na mnoge utisak one vrste izvinjenja u koja vas i sam izvinjavač pogledom moli da ne poverujete baš previše.
Bilo je to, kažem, dno, ali u međuvremenu je Pejaković s veseljem činio i razne druge nimalo nedužne pasjaluke, naročito po svojoj novoj i omiljenoj otažbini, tzv. Republici Srpskoj, drevnoj zemlji mnogo mlađoj od njega. A u pauzama pravljenja sranja, sudelovao je – ponajviše kao scenarista – u nekim vrednim televizijskim, filmskim, a tu i tamo i pozorišnim projektima. Plus imao vrlo originalan bend (“Kolja i grobovlasnici”), s kojim mu se, gle, desila takođe neverovatna stvar, koja opet priziva u sećanje jednu prastaru Balaševićevu pesmu (“Poneki mornar možda ostane bez lađe, ali bez mora, to je izuzetan peh”); tako je Kolja u trenutku ostao ne bez basiste ili bubnjara, nego bez celog benda! Kako to?! Lepo: pred nedavne izbore, tzv. Kolja je potpisao tzv. pismo podrške Vučiću, nakon kojeg mu je ceo bend ostavio sve činele i pedale i poručio mu da se izvoli sam jebavati s njima, pošto njihov obraz nije na rasprodaji.
Ako se dobro sećam, ganuti Vučić mu je još tada obećao da ga neće zaboraviti. I eto, nije! Tako je NKP na kvarno, u poluilegali, osvanuvši na zadnjem ulazu, postao direktor drame Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu, gradu možda malo odviše punom tzv. mešovitih brakova za njegov ukus. Nađe se tu i poneki polurumun-polumađar, ali besni kerovi dvonožne pasmine nisu baš na ceni, bez obzira na poreklo.
Na ceni, kažem, nisu, ali smo s druge strane previše i predugo trpeljivi prema njima, što besna i obesna ekipa ume odlično da koristi. Videćete, biće tako i s Pejakovićem: ako nemate stida, a ovaj baš nije stidljiv, rešili ste sve svoje probleme. Da, biće još koji dančić ili nedeljicu po salonima i kafanama kolutanja očima i c-c-c i ju-ju-ju-šta-nam rade, a onda će popadati ruzmarin, snegovi i naročito šaš i nastaviće se bussiness as usual. Jer, ovde glumci i prateća ekipa hoće da zaštrajkuju zbog malih plata, ali iz političko-etičkih razloga… joj, nije zgodno! Zato je ovde za Kolje sve bolje.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Srpska policija uhapsila je šest osoba osumnjičenih za seksualno zlostavljanje dece preko interneta. U međunarodnoj akciji „Mozaik“ identifikovano je ukupno 48 osumnjičenih, a policije su obavile 42 pretresa
Predsednik Skupštine Srbije Aleksandar Čupić najavio je da će predsednički izbori biti raspisani najkasnije do 27. novembra. Prema zakonu, od dana raspisivanja do glasanja mora da prođe između 30 i 60 dana.
Lideri tri najveće sile sastali su se prvi put zajedno, na marginama samita APEK-a u Kini. Si je izneo predlog od četiri tačke o saradnji, a Tramp je govorio o dijalogu sa protivnicima i o mogućem kraju rata u Ukrajini
Neizbežni su deo života i ne možemo u potpunosti da ih izbegnemo. Zato je presudno važno da učimo kako da sukobe izbegnemo, kako da tragamo za konstruktivnim rešenjima, kako da se branimo od drugih i kako da njih zaštitimo od sebe. Zato što smo krhki i sve je naše trošno, nemoguće je reći koji sukob nosi koliki rizik
U ovom času stvarnost je još “rovita”: pljušte ostavke i hapšenja, ređaju se zahtevi za ostavkama... Tranzicija ide logičnim putem. Suočavamo se sa svim aspektima užasa pobede. No, vreme se ubrzava i uskoro će na red doći i pitanja vezana za sudbinu kulture. Velika je šteta ako taj trenutak ne iskoristimo
Zbog čega je neobična skupina ljudi predvođena Vučićem Aleksandrom, na konstitutivnoj sednici Skupštine Srbije, upala u amok zbog jogurta prosutog po glavi narodne poslanice, „ugledne umetnice“ i, dabome, žene?
Kako je Aleksandar Vučić uverio javnost da naprednjaci nisu dostojni potpredsedničkog mesta Narodne skupštine i kako mu je njen predsednik – Aleksandar Čupić – pred svima teoretski i praktično objasnio šta je parlamentarizam
Evropski konzervativci godinama su tetošili SNS i zatvarali oči pred nasiljem i korupcijom. Sada, posle izbornog poraza naprednjaka, puštaju ih niz vodu. Prekasno, ali ipak…
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.