Za manje od dva meseca, 5. maja ove godine, Skajp prestaje da postoji
Za manje od dva meseca, 5. maja ove godine, Skajp prestaje da postoji. To je prošle nedelje najavila kompanija Majkrosoft, koja je od 2011. vlasnik Skajpa. Na tu vest većina je reagovala sa dva pitanja. Prvo je da li je moguće da jedan takav servis, generički takoreći, nestaje. Drugo je, a kada smo poslednji put, zapravo, koristili Skajp.
Ovo drugo pitanje je odgovor na prvo. U vreme pandemijskih onlajn sastanaka komunicirao sam sa ljudima iz Majkrosofta i često bih im ponudio da se čujemo odnosno vidimo Skajpom. Njihov odgovor bio je istovetan. Skajp? Nisu ga odavno koristili jer sve rade preko Majkrosoft Timsa (Teams odnosno Timovi). Skajp je već u to vreme, dakle pre tri ili četiri godine, u samom Majkrosoftu smatran sasvim prevaziđenim i nepotrebnim, iako su aplikacije za komunikaciju procvetale zbog zaključavanja. Jednostavno, pripadao je nekom prošlom vremenu, u tehnološkom i svakom drugom pogledu. U životu ga je održavao i dalje značajan broj korisnika. Ali kako se taj broj iz godine u godinu sve brže smanjuje, vlasnici su odlučili da nas poteraju da migriramo na Timove, gde će nam biti lepše i udobnije. Valjda.
Uz najavu o gašenju Skajpa korisnicima je rečeno da u naredna dva meseca mogu da instaliraju Timove, prebace tamo sve svoje kontakte i razgovore sa Skajpa i vide da li im se sviđa da to ubuduće koriste. Ukoliko ne žele, mogu na svom kompjuteru da sačuvaju sve što su imali na Skajpu budući da tu imaju kontakte, razgovore i fajlove koji bi mogli da im znače. Skajp više neće imati podršku i pitanje je koliko dugo će Majkrosoft podržavati tranziciju pre nego što potpuno ugasi servere.
Nevolja je što oni koji su navikli na jednostavnost Skajpa treba da pređu na aplikaciju koja je značajno komplikovanija jer i nije pravljena sa istom namerom. Ideja Skajpa od samog početka bila je da nam omogući da stupimo u kontakt sa drugom osobom bilo gde u svetu, a da to ne plaćamo papreno to jest po ceni međunarodnog telefonskog razgovora. Naprotiv, Skajp je bio “besplatan” odnosno plaćali smo ga kroz internet konekciju.
Za razumevanje ovoga potrebno je vratiti se u 2003. godinu kada su jedan Šveđanin i Danac uz grupu estonskih programera lansirali Skajp koristeći tada popularnu peer to peer tehnologiju (gde su svi povezani računari istovremeno i serveri i klijenti). Trebalo je da se zove Skajpir (od Sky peer to peer), ali je to ime već bilo zauzeto. Koristio je VoIP tehnologiju odnosno prenos glasa internetom što je u to vreme bila revolucija na koju telekomi nisu gledali sa odobravanjem. Skajp je postao generički pojam, “čujemo se ili vidimo Skajpom” održalo je mnoga prijateljstva, ljubavi, ali i bazične porodične odnose.
Razvoj i popularnost bila mu je vratolomna, samo dve godine kasnije kupio ga je eBay za neverovatnih 2,5 milijardi dolara, da bi ga šest godina kasnije od njih otkupio Majkrosoft za tada astronomskih 8,5 milijardi. Vremenom ga je Majkrosoft prebacio na Azure, svoj sistem klaud servera napustivši peer to peer.
Skajp danas svakodnevno koristi oko 40 miliona ljudi što nije malo, ali je tek fragment broja koji ga je koristio početkom druge decenije ovog veka, kada je gotovo svaki drugi međunarodni razgovor obavljan Skajpom. U međuvremenu smo prešli na Votsap, Vajber, Zum i masu drugih aplikacija koje rade isto, ali su uglavnom povezane sa našim telefonskim brojem, što u nebezbednom svetu daje neku mogućnost kontrole.
Metaforički gledano Skajp će doživeti sudbinu beogradske železničke stanice. Svi imamo neke uspomene na lepa putovanja (komunikaciju) koja su tamo počinjala i završavala se, ali ukidanje većina nije doživela dramatično sem u emotivnom smislu. Paralelna emocija pratiće i prelazak na Timove.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Zašto bi za Vučića suđenje Novosadskoj dvanaestorki bilo ravno otvaranju vrata ormara punih kostura u njegovom podrumu? Zbog čega izigrava Đuru koji je građanima oprostio što ih tukao? I šta će izuzev velike strepnje i nemira među naprednjacima pokazati pomilovanja pojedinaca iz režimskih redova
Aleksandar Šapić je razbio nos Tatjani Mićić, odbornici pokreta “Kreni-promeni”. Na konferenciji za štampu nije se izvinio žrtvi, već partijskim kolegama iz SNS-a i Vučiću
Ovde će biti razmotrena dva programska cilja Studentske liste: nezavisnost tužilaca koji treba da sprovedu krivični progon za teška koruptivna krivična dela koja stoje u uzročnoj vezi pre svega sa tragedijom zbog survavanja nadstrešnice Železničke stanice u Novom Sadu, ali i druga koruptivna dela, te lustracija javnih funkcionera
Predstojeći parlamentarni izbori uopšte ne deluju kao izbor, već neobična situacija u kojoj će glasanjem moći da budu smenjeni zavojevači i uništitelji začetaka demokratskog razvoja Srbije. Zbog toga bi na njih trebalo gledati kao na “nulte izbore”, gde će pobeda u potpuno neregularnim uslovima omogućiti da ponovo počnemo da zidamo temelje političkog društva i branimo ga od novog kolapsa. Ovo sad je Neretva i Sutjeska, Termopili i Kajmačkalan
Predstavnici bivšeg predsednika Srbije u dosadašnje dve TV debate na N1 su se dokazivali u tome ko će biti dostojan proslavljenog naprednjačkog bukača Vladimira Orlića. Nisu došli da razgovaraju, nego na verbalnu šutku
U predizbornoj kampanji Šapić je fizički napao Tatjanu Mićić, aktivisti SNS-a su prebili vladinog službenika na radnom zadatku, a Vučić nikako da obelodani koga je sve pomilovao iz vlastitih redova. Šta im je?
Aleksandar Vučić je ostavku podneo iz marketinških razloga i skidanja formalne odgovornosti sa sebe za sve ono nemilo što bi moglo da se dogodi do 25. oktobra. Sada može da pohrli u kampanju sa etiketom da je „običan čovek“
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.