

Lični stav
Kome treba genocidni narod
Ispraćaj osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića uz vojne počasti logičan je epilog decenijske medijske i političke rehabilitacije


Južnoafrička tužba na 84 strana opisuje kako sila koju Izrael primenjuje u Gazi ima „elemente genocida“, kako „Palestince ubijaju i nanose im tešku duhovnu i fizičku štetu, stvarajući životne uslove koji za cilj imaju njihovi fizičko uništenje“. Izraelci ove optužbe odbacuju kao apsurdne
Deselio se što su mnogi ponzavaoci prilika u Izraelu rekli da će se dogoditi nakon što je Hamas 7. oktobra upao na izraelsku teritoriju, ubio preko hiljadu i kidnapovao na stotine ljudi: ranjena jevrejska država je krenula u istrebljenje ove palestinske terorističke organizacije, obrušila se ognjenim mačem na Pojas Gaze ne obazirući se na upozorenje prijateljskih zemalja da povede više računa o „kolateralnoj“ šteti koju izaziva. Izraelci su bili, i ostali, rešeni, da „jednom za svagda iskorene to zlo“.
Slike razrušene Gaze, stambenih četvrti sravnjenih sa zemljom, ranjene i mrtve dece koju oplakuju roditelji, krcatih bolnica bez najosnovnijih uslova za smeštaj i negu pacijenata, tuče za hranu i vodu za piće u svetskim medijima su, međutim, ubrzo počele da potiskuju jezive slike iživljavanja boraca Hamasa nad izraelskim civilima.
Podrška Izraelu u njegovom „pravu na samodbranu“ je počela da jenjava i pretvara se u osudu zbog „nesrazmerne upotrebe sile“ koja je prerasla u pojedinačne optužbe za „ratne zločine“ pa i „genocid“.
Tako se stiglo do toga da je Južna Afrika 29. decembra podnela tužbu protiv Izraele zbog kršenja Konvencije Ujedinjenih nacija o genocidu prilikom vojne intervencije na Gazu i zahtevala pokretanje hitnog postupka pred Međunarodnim sudom u Den Hagu.
Početak procesa
Proces je počeo danas, u četvrtak 11. januara. Predstavnike obe države prate timovi zvučnih pravnih stručnjaka. Reč će prvo imati tužitelji iz Južne Afrike, u petak će se izjasniti izraelska odbrana.
Na odluku Suda o uvođenju „hitnih mera“, tj. obustave borbenih dejstava izraelske vojske i/ili uspostavljanju neophodne, i stalne, humanitarne pomoći, čekaće se verovatno nekoliko nedelja.
A glavni pretres o tužbi za genocid mogao bi da se razvuče i na nekoliko godina. Južna Afrika je tražila i da Izrael omogući pristup istražnoj komisiji koja bi trebalo da prikuplja dokaze o navodnim ratnim zločinima.
Tužba Južne Afrike
Južnoafrička tužba na 84 strana opisuje kako sila koju Izrael primenjuje u Gazi ima „elemente genocida“, kako „Palestince ubijaju i nanose im tešku duhovnu i fizičku štetu, stvarajući životne uslove koji za cilj imaju njihovi fizičko uništenje“.
Ova tvrdnja se potkrepljuje cifrom od preko 21.000 ubijenih Palestinaca, navođenjem neprestanih bombardovanja, prisilnih zbegova lokalnog stanovništva, napada na bolnice, porodilišta i druge civilne ustanove, blokade Gaze koja je izazvala humanitarnu katastrofu.
Kao dokaz se nabrajaju i izjave izraelskih ministara koji su navodno „direktno pozivali na genocid i podsticali ga“, pretnje da Gaza po završetku izraelske vojne akcije više neće biti pogodna za život i zahtevi radikalno desnih ministara da Palestince treba proterati jednom za svagda.
Pod utiskom „crnog šabata“ 7. oktobra, kada je Hamas ubio oko 1200 i kidnapovao 250 ljudi, ministar odbrane Joav Galant je o počiniocima govorio kao „ljuskim životinjama“ koje će „istrebiti“.
Amerika je uz Izrael
Izraealci su sve ove optužbe odbacili kao „apsurdne“. Naprotiv, kažu i predstavnici vlasti i opozicije, vojska je činila sve u njenoj moći da bude što manje civilnih žrtva, a Hamas je taj koji je civilno stanovništvo koristio kao živi štit, a bolnice i škole kao vojne baze koje zato, prema važećem vojnom parvu, više nisu bile zaštićeni objekti.
Sjedninjene Američke Države su još pre početka procesa zauzele jasan stav – ove optužbe protiv Izraela su odbacile kao neosnovane. Vašington je ponovio da Izrael „ima pravo na samoodbranu“, a da je Hamas taj, i ne samo Hamas, koji napada Izrael i priziva uništenje jevrejske države i poziva na masovna ubistva.


Ispraćaj osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića uz vojne počasti logičan je epilog decenijske medijske i političke rehabilitacije


U reviziji istorije i gradnji mita o bezgrešnim Srbima nema mesta za zločine učinjene u ime Srbije i Srba, samo za žrtve i heroje. Pitam se čemu onda onaj odlazak u Srebrenicu, kada je isti ovaj Vučić želeo da se pokloni žrtvama koje su ubijene kada je srpskim jedinicama komandovao Ratko Mladić


Dok god ne uspemo da otkrijemo čemu ćemo posvetiti svoje talente i snage, nema nikakvog načina da dostignemo unutrašnji mir i doživljaj zrelosti. Ovo može biti potpuno drugačije kod različitih ljudi – zaštita ugroženih, pomoć obolelima, kreativne aktivnosti, obrazovanje mladih, istaživački napori i mnogo toga drugog – ali ima neuporedivo jači efekat na naš osećaj blagostanja i zadovoljstva životom nego bilo koji “spoljni” faktor, poput položaja u društvu, obrazovanja ili bogatstva
U sistemu podele vlasti sudovi treba da se ponašaju kao sudovi i ne treba da odlučuju o svakom političkom neslaganju niti da budu mesto za rešavanje opštih društvenih i ideoloških rasprava. Njihova uloga je da zaštite konkretna prava i interese kada postoji stvarna povreda ili opasnost da će do nje doći. Zato pravo na pristup sudu nije potpuno neograničeno. Ovo pravilo postaje posebno važno kada šteta pogađa životnu sredinu, javni prostor ili kulturno dobro, kao vrednosti koje pripadaju svima, ali ne mogu same da se obrate sudu


Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve