U eri kada se podaci tretiraju kao nova nafta, ali i kao nova pretnja životnoj sredini, naučnici i tehnološki giganti sve ozbiljnije razmatraju opciju da ih izmeste sa Zemlje — doslovno
Tačka Nemo ili Point Nemo je najudaljenije kopno koje postoji, nalazi se usred Tihog okeana i u svakom tekstu o tih nekoliko stena vulkanskog porekla obavezno se navodi da su mu najbliži ljudi kosmonauti na svemirskoj stanici u prolazu, udaljeni malo više od 400 kilometara, ali uvis. Uskoro bi slični podaci mogli da se koriste i za data centre. Najbliži bi mogao da nam bude podjednako udaljen, odozgo, i kada se nalazimo na najgušće naseljenom mestu na svetu. Jer postoje planovi da se naši podaci iz “oblaka” izmeste još više, na satelite.
Mnoštvo je razloga za to, a najviše je onih koji se tiču efikasnosti i ekologije. Količina podataka koju obrađujemo svake milisekunde je tolika da održavanje takvih sistema zahteva ogromnu energiju. Mnogo te potrebne energije troši se na sisteme za hlađenje procesora pa je emisija ugljen dioksida data centara počela ozbiljno da smeta. U bližoj orbiti takvih problema ne bi bilo. Hlađenje bi bilo prirodnije, zbog niske okolne temperature kojoj bi sistemi lako predavali toplotu, a energija za rad bi se dobijala iz velikih solarnih panela. Jedini ekološki greh bio bi lansiranje satelita, što se opet može rešiti, kaže struka.
Planovi za satelitske data centre su raznoliki. Neki ih vide kao zgodno mesto za sve velike podatke, ali i za njihovu obradu, gde bi neki sateliti nosili, figurativno rečeno, hard diskove dok bi na drugim bili procesori koji podatke obrađuju. Prednost u odnosu na sadašnju situaciju je što bi dostupnost bila bolja, ne bi bilo zemaljskih smetnji, čak ni ratovi i prirodne katastrofe ne bi poremetili rad interneta, o čemu svedoči primer Starlinka.
Drugi vid korišćenja je prikupljanje podataka o pojavama na Zemlji i u svemiru, njihova obrada i slanje na odgovarajuće adrese. Recimo, satelit uoči šumski požar ili neku sličnu nesreću u ranoj fazi, ta se informacija procesuira i uz dodatak veštačke inteligencije aktiviraju se odgovarajuće službe na Zemlji. Možda i robotizovane, ali precizno vođene iz svemira. Isto tako se mogu prikupljati i obrađivati informacije koje šalje lunarna stanica ili ona sa Marsa. Ideja je mnogo i sve su vrlo napredne.
Ima, naravno, i problema. Uglavnom ovozemaljskih. Prvo pitanje koje se postavlja je ko je odgovoran za ono što se u svemiru dešava na računarima. Da li je to vlasnik satelita, da li se eventualna tužba podnosi u zemlji gde je registrovan ili tamo odakle je satelit lansiran? Ili sudovi kakve mi znamo nemaju ingerenciju nad radom mašina koje kruže oko planete?
Problem je i održavanje, mada nešto manji. Verovatno bi u svemiru morala da se organizuje tehnička podrška, pa makar i robotizovana, čiji bi posao bio da povremeno nešto restartuje brutalnim paljenjem i gašenjem, kakvo se ne može izvesti na daljinu.
Treći problem je latenca, odnosno vreme od izdavanja naredbe do njenog izvršenja, koja se meri u milisekundama i veća je ako se komunicira sa satelitom. To znači da bankarske transakcije svakako ne bi mogle da se obavljaju na ovaj način, verovatno ni mnoge druge koje zahtevaju minimalno vreme odziva. Recimo, medicinske operacije na daljinu, koje se smatraju budućnošću zdravstva.
Prvi koraci na izmeštanju podataka i procesora u svemir uveliko su napravljeni i nisu baš od sedam milja, a trebalo bi da budu od sedamsto. Razlog su jaka kosmička zračenja koja ne pogoduju opremi i ona zato mora posebno da se štiti. Tu je u problem unapređenja hardvera. Svemirske stanice pokreću računari pravljeni u vreme njihovog lansiranja, tako da na nekima i dalje fino rade 286-ce. Ozbiljan data centar zahteva stalno apgrejdovanje što je u slučaju satelita vrlo teško ili nemoguće. Ostaje i da lingvisti reše ozbiljan problem – kako da se nezadovoljnom korisniku kojem je veza u prekidu odgovori sa “ekipe su na terenu”.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Poznati glumac, reditelj i profesor Enver Petrovci preminuo je u 71. godini. Iza sebe je ostavio bogat opus na filmu, televiziji i sceni, ali i generacije učenika kojima je prenosio ljubav prema umetnosti
Od legendarnih stihova iz 1997. do današnjeg Svetskog prvenstva na Filipinima, srpski odbojkaši i dalje pišu istoriju. Pobedom nad večitim rivalom Brazilom bez izgubljenog seta, „plava četa“ obezbedila je osminu finala s prvog mesta u grupi i pokazala da je spremna da napadne jedinu medalju koja fali u bogatoj kolekciji – svetsko zlato
Kako režim ima sve, a zapravo nema ništa? Ako je Vučić već pobedio, zbog čega nije rasturio studente i drugove ko bugarsku skupštinu? Koliko će još trajati mrcvarenje Srbije? Ima li majčinog sina u Borči koji će skandirati “Bolje vojna parada, nego kanalizacija!” I šta sa svim ovim imaju ruska služba i Evropska unija
“Društveni metabolizam besa” vanredno je značajan za Srbiju, društvo s viševekovnom istorijom traumatizacije, koje još nije uspostavilo dogovor o osnovnim političkim institucijama, društvo u kojem je većina ljudi nezadovoljna životom i lišena čak i nekih osnovnih prava. Bes izazvan nejednakošću – koliko zbog brzog i protivzakonitog bogaćenja, toliko i zbog neprimenljivosti zakona na privilegovane – potpuno je prirodan, ali mora biti kanalisan u političku akciju koja će to osećanje koristiti samo kao izvor energije za transparentno demokratsko odlučivanje
Nova kampanja za brzometnu legalizaciju za 100 evra ne razlikuje se u suštini mnogo od one od pre deset godina. Zanimljive su, međutim, finese, poput legalizacije divlje gradnje u nacionalnim parkovima
U novom broju „Vremena“ Jovo Bakić je rekao da ne bismo opstali kao društvo i pojedinci kada bi režim pobedio. U pravu je. Reč sloboda u takvoj Srbiji bila bi zabranjena, lični integritet bio bi razlog za hapšenje, a kukavičluk – način preživljavanja
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!