
Antiblokaderi
Protivnici blokada: Tuča pristalica SNS-a
Treći put se pristalice SNS-a šetale po mestima Srbije, ovog puta u njih sto, a u Futogu je između njih izbila i tuča
U eri kada se podaci tretiraju kao nova nafta, ali i kao nova pretnja životnoj sredini, naučnici i tehnološki giganti sve ozbiljnije razmatraju opciju da ih izmeste sa Zemlje — doslovno
Tačka Nemo ili Point Nemo je najudaljenije kopno koje postoji, nalazi se usred Tihog okeana i u svakom tekstu o tih nekoliko stena vulkanskog porekla obavezno se navodi da su mu najbliži ljudi kosmonauti na svemirskoj stanici u prolazu, udaljeni malo više od 400 kilometara, ali uvis. Uskoro bi slični podaci mogli da se koriste i za data centre. Najbliži bi mogao da nam bude podjednako udaljen, odozgo, i kada se nalazimo na najgušće naseljenom mestu na svetu. Jer postoje planovi da se naši podaci iz “oblaka” izmeste još više, na satelite.
Mnoštvo je razloga za to, a najviše je onih koji se tiču efikasnosti i ekologije. Količina podataka koju obrađujemo svake milisekunde je tolika da održavanje takvih sistema zahteva ogromnu energiju. Mnogo te potrebne energije troši se na sisteme za hlađenje procesora pa je emisija ugljen dioksida data centara počela ozbiljno da smeta. U bližoj orbiti takvih problema ne bi bilo. Hlađenje bi bilo prirodnije, zbog niske okolne temperature kojoj bi sistemi lako predavali toplotu, a energija za rad bi se dobijala iz velikih solarnih panela. Jedini ekološki greh bio bi lansiranje satelita, što se opet može rešiti, kaže struka.
Planovi za satelitske data centre su raznoliki. Neki ih vide kao zgodno mesto za sve velike podatke, ali i za njihovu obradu, gde bi neki sateliti nosili, figurativno rečeno, hard diskove dok bi na drugim bili procesori koji podatke obrađuju. Prednost u odnosu na sadašnju situaciju je što bi dostupnost bila bolja, ne bi bilo zemaljskih smetnji, čak ni ratovi i prirodne katastrofe ne bi poremetili rad interneta, o čemu svedoči primer Starlinka.
Drugi vid korišćenja je prikupljanje podataka o pojavama na Zemlji i u svemiru, njihova obrada i slanje na odgovarajuće adrese. Recimo, satelit uoči šumski požar ili neku sličnu nesreću u ranoj fazi, ta se informacija procesuira i uz dodatak veštačke inteligencije aktiviraju se odgovarajuće službe na Zemlji. Možda i robotizovane, ali precizno vođene iz svemira. Isto tako se mogu prikupljati i obrađivati informacije koje šalje lunarna stanica ili ona sa Marsa. Ideja je mnogo i sve su vrlo napredne.
Ima, naravno, i problema. Uglavnom ovozemaljskih. Prvo pitanje koje se postavlja je ko je odgovoran za ono što se u svemiru dešava na računarima. Da li je to vlasnik satelita, da li se eventualna tužba podnosi u zemlji gde je registrovan ili tamo odakle je satelit lansiran? Ili sudovi kakve mi znamo nemaju ingerenciju nad radom mašina koje kruže oko planete?
Problem je i održavanje, mada nešto manji. Verovatno bi u svemiru morala da se organizuje tehnička podrška, pa makar i robotizovana, čiji bi posao bio da povremeno nešto restartuje brutalnim paljenjem i gašenjem, kakvo se ne može izvesti na daljinu.
Treći problem je latenca, odnosno vreme od izdavanja naredbe do njenog izvršenja, koja se meri u milisekundama i veća je ako se komunicira sa satelitom. To znači da bankarske transakcije svakako ne bi mogle da se obavljaju na ovaj način, verovatno ni mnoge druge koje zahtevaju minimalno vreme odziva. Recimo, medicinske operacije na daljinu, koje se smatraju budućnošću zdravstva.
Prvi koraci na izmeštanju podataka i procesora u svemir uveliko su napravljeni i nisu baš od sedam milja, a trebalo bi da budu od sedamsto. Razlog su jaka kosmička zračenja koja ne pogoduju opremi i ona zato mora posebno da se štiti. Tu je u problem unapređenja hardvera. Svemirske stanice pokreću računari pravljeni u vreme njihovog lansiranja, tako da na nekima i dalje fino rade 286-ce. Ozbiljan data centar zahteva stalno apgrejdovanje što je u slučaju satelita vrlo teško ili nemoguće. Ostaje i da lingvisti reše ozbiljan problem – kako da se nezadovoljnom korisniku kojem je veza u prekidu odgovori sa “ekipe su na terenu”.
Treći put se pristalice SNS-a šetale po mestima Srbije, ovog puta u njih sto, a u Futogu je između njih izbila i tuča
Novi Sad nije toliko mali grad, ali se u njemu izgleda sve zna. I da je Miloš Vučević optužio Mariju Vasić, koja je bila u zatvoru mesecima, da je ona napisala grafit. I da je Vasić obrazovala njegovog sina, ali i da je zbog istog sina posredno postao bivši premijer zemlje
Zvanična biografija mu je, malo je reći, fe-no-me-nal-na, a kad u nju uđu nove biografske jedinice, koje ispisuje u radno vreme i prekovremeno, ima da pobedi sve u svetu
Valjda postojeće oružje nije dovoljno, ni vojska, ni policija, ni paravojske, ni ćaciji, već rešenje stiže sa Pinka. Željko Mitrović na svoj način pokušava da reši problem, jer ako ga sada neko iznervira, on će ga dezintegrisati laserom, pardon, fotonskim snopom
To što je granica moralne pretenzije studenata zgusnuta u proceduralnim sloganima nije loš istorijski ukus nego nemoć protiv hegemone epohalne svesti koja je u Evropi lišena socijalne alternative. U ovom nepovoljnom sklopu možda se od generacijskog proboja studenata previše očekivalo. U protestu jeste snažno markirana neregulisana nezasitost vlasti, ali ne i nezasitost sticanja profita. Iako se tesno prožimaju, ove druge stigme nema u studentskim sloganima. Moralni kompas je pomeren udesno, ka proceduri. Za to studenti nisu odgovorni. U svetu se klatno pomerilo udesno
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve