Foto: Pixabay/helloollyDve su ozbiljne promene koje će uticati na svaki telefon ubuduće, bilo kojeg brenda, jer svi netremice prate i prepisuju od Epla
Odavno su tehničke karakteristike mobilnih telefona za većinu ljudi postale potpuno nebitne, to jest tek slovo na papiru
...Zoran Stanojević
Da smo malo više zainteresovani za digitalnu životnu sredinu, podjednako važnu kao što je ova prirodna, onda bi vest o novim Epl proizvodima bila udarna u svim medijima. Ovako je predstavljanje nove generacije mobilnih uređaja, pre svega ajfona 16, prošlo relativno tiho. Iako nagoveštava dramatične događaje u našim životima, odnosno još veću zavisnost od mobilnog uređaja koji i dalje kolokvijano zovemo telefon.
Odavno su tehničke karakteristike mobilnih telefona za većinu ljudi postale potpuno nebitne, to jest tek slovo na papiru. Tako je i sada. Epl je objavio da će šesnaestica imati najbrži čip A18, čak 30 odsto brži od prethodnog, čiju brzinu ionako prosečan korisnik nije testirao ni blizu krajnjih granica. Isto se odnosi na glavnu kameru od 48 megapiksela, bolju nego sve prethodne koje su već godinama unazad sposobne da snimaju holivudske filmove. Tako da su i na predstavljanju u Kupertinu Eplovi inženjeri o tehnologiji govorili u procentima (poboljšanja), ne ulazeći mnogo u detalje, koji se ionako mere u nanometrima.
Šta je onda toliko uzbudljivo, drugačije i pomalo opasno? Dve su ozbiljne promene koje će uticati na svaki telefon ubuduće, bilo kojeg brenda, jer svi netremice prate i prepisuju od Epla. Promene su u domenu kamere, odnosno pristupačnosti njenom softveru i u domenu veštačke inteligencije, koja postaje suština našeg korisničkog iskustva.
Epl je na svoj novi telefon dodao dugme, zapravo senzor, za komunikaciju sa kamerom. Osim što je to dugme okidač, ono služi i sa podešavanje svih elemenata fotografije ili video-zapisa. Ekspozicija, fokus, ISO, sve se nalazi pod kažiprstom, dvoklikom se ulazi u meni gde se bira šta ćemo koristiti, a onda se laganim “toglovanjem” odnosno simulacijom vrtenja točkića, namešta željena kombinacija. Ovo je dosad najbliže što je neki telefon prišao klasičnom foto-aparatu što se načina korišćenja tiče. Što se tiče softvera, Epl je tu dominantan; većina korisnika, sem za okidanje, neće ni koristiti pomenuto dugme, aparat će sve sam da im namesti i popravi ako treba.
Veštačka, odnosno Epl inteligencija, kako je u toj firmi zovu sada, deo je svih funkcionalnosti telefona. Uređaj je više nego vaš digitalni asistent ili digitalni otisak, sve više postaje deo našeg bića. Uči iz našeg korišćenja tako da nam uvek nudi zadovoljavajući odgovor ili rešenje za naš upit. Primer koji su predstavili je pretraga sopstvenih fotografija. Dovoljno je da napišete šta mislite da se nalazi na nekoj slici koju ste napravili pre desetak godina i ajfon će vam je pronaći. Ako ste mu pomenuli da je na slici tetka Milena i to će vam rešiti jer, iako niste tako imenovali sliku (što bi bilo trivijalno), on je s vremenom naučio ko je tetka Milena i kako da je pronađe, ako treba i da je pozove.
Isto se odnosi i na vizuelne pretrage. Ako fotografišete plakat za koncert, može da vam rezerviše karte. Ali ako slikate psa u parku, reći će vam koja je to rasa i ostale osobine tog bića. Možda ne baš i kontakt osobe koja psa šeta, a zanima vas, i to samo zato što se Epl kune da vaše podatke ne deli nikome, ne zato što tu informaciju nema. Ima je. U svom klaudu, zajedno sa svim ostalim vašim podacima za slučaj da ostanete bez uređaja. Samo kupite novi i na njega svučete sve što je potrebno i kao da se ništa nije desilo.
Sa ovakvim asistentom snalažljivost nam više nije potrebna, dovoljno je da postavimo pitanje. Ako smo i u tome nevešti, VI će to razumeti i iz naše nemuštosti razaznaće šta želimo i daće nam najbolji mogući odgovor. Ajfon, odnosno Epl odnosno Android (Gugl) biće naš najpoverljiviji drug bez kojeg će udobno kretanje kroz urbani život biti nemoguće. Već jeste, uveliko. Ako sumnjate, ostavite ujutru telefon kod kuće i krenite bilo kuda.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Vučićev apetit za medijskim prostorom na televizijama zapravo je dostigao maksimum koji sistem može da izdrži. Sledeći korak bi jedino mogao biti direktan prenos ili rijaliti u kojem bi ga kamere uživo pratile od jutra do sutra
Stranka slobode i pravde, Srbija Centar, pokret Solidarnost i Novi DSS imaju legitimno pravo da 25. oktobra izađu na izbore sa sopstvenim listama. Ali imati pravo i doneti moralno ispravnu odluku nisu iste stvari. U trenutku kada je poraz režima bliži nego ikada u poslednjih trinaest godina, insistiranje na sopstvenim kolonama nije demonstracija pluralizma, već rasipanje glasova koje šteti isključivo jednoj strani – opozicionoj. Argument je jednostavan: ove liste neće preći cenzus
Vreme da se levica, kao društveno orijentisana opcija, vrati svojoj snazi. Ovo nije pitanje političke mode ili trenutnog interesa, već temeljne potrebe da se isprave nepravde predatorskog kapitalizma, šovinističke i autokratske politike koja građane tretira kao neprijatelje, a krupni kapital kao robu
Koje elemente bi mogla posedovati zvanična definicija ropstva? Prvo je posedovanje – neka osoba u potpunosti pripada nekome drugom, nema slobodu, prava, izbore, kao da je “alat koji govori”; drugo je mogućnost i pravo robovlasnika da proda svog roba ne tražeći nikakvu saglasnost, da ga trampi ili izgubi na ruletu; treće, robovi najčešće služe tome da obavljaju neki prisilni rad, koji ne mogu da odbiju, o čemu ne mogu da diskutuju ili da nešto promene. I konačno, robove je dozvoljeno fizički i seksualno zlostavljati, pa čak i ubijati. Bez lanaca na rukama ili opasnosti da ih neko razmeni za novac, barem tri velike grupe ljudi i dan-danas žive poput robova
Kako su studenti od „izdajnika“ i „terorista“ već na početku zvanične naprednjačke predizborne kampanje postali „silovatelji“? Hoće li do 25. oktobra biti preimenovani u pedofile i ubice, recimo?
Zbog čega bi za Milenka Jovanova ispalo bolje da je u Kragujevcu klečao i tihovao kao onomad direktor Jovine gimnazije u Novom Sadu nego što je govorio o dijalogu i programima? I zašto mu ne veruje ni poslednji crnokapuljaš
Hašim Tači je bio zločinac i kad je kao predsednik sedeo sa Vučićem i baronesom Ešton. Sada je samo osuđen. O licemerju u „regiji“ i plemenskom moralu koji prevazilazi krvna zrnca
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.