Treba ohrabriti kolege i koleginice iz javnog servisa u pokušajima da profesionalno rade svoj posao. Naravno, postoji i nagomilano, opravdano nezadovoljstvo građana radom javnog servisa prethodnih godina
Gledaoci RTS-a su poslednjih dana mogli da primete promene u načinu izveštavanja o studentskim protestima. Posle ignorisanja, izveštavanja “iz daljine”, sa balkona, priloga od 30 sekundi, guranja u poslednje minute Dnevnika, gostovanja SKONUS-a, ali ne i Studenata u blokadi, pojavili su se pravo niotkuda koliko-toliko objektivni izveštaji. Prethodili su im protesti ispred RTS, zahtevi studenata FDU da se objave izvinjenja, ali i sve grublji primeri nasilja.
Nedavno se pojavio i dekan FDU, koji je govorio o studentskim zahtevima i tužbama. Stidljiv početak desio se posle blokada na Slaviji i Autokomandi, kada je bilo nemoguće ignorisati desetine hiljada građana na ulicama. Zato je otvaranje RTS bilo nalik na objavljivanje dokumentacije o padu nadstrešnice, dakle, fazno.
RTS se našao između nezadovoljstva građana i studenata sa jedne i SNS i Predsednika sa druge strane, koji sada N1 i RTS zove “medijskim grupama za pritisak”. Uredništvo
RTS-a je uvelo konsekvence za zaposlene za objave na društvenim mrežama ili podršku studentima, dok je sa druge strane, poziranje urednica na Autokomandi ostalo bez reakcije.
Tačka preloma bili su protesti u Novom Sadu, a naročito učestali napadi na studente, bilo da je u pitanju batinanje ili gaženje kolima. Zapravo, otvaranje RTS-a i probijanje informativne blokade “plaćeno” je batinama koje su studenti i studentkinje dobijali prethodnih meseci. Posle ostavki premijera i gradonačelnika Novog Sada, pada Vlade, postalo je čak i moralno pitanje ako RTS relativizuje proteste i ignoriše ih.
Objavljeno je saopštenje SNS, kao pokušaj da se kao mnogo puta ranije disciplinuje RTS, logikom pretnje unapred. Izgleda da je taj dvostruki pritisak doveo do probijanja medijske blokade. Jasna je reakcija spikera tokom vesti na Radio Beogradu ili rad dopisnika u emisiji “Ovo je Srbija” gde su počeli redovni izveštaji o protestima širom zemlje. Primetna je razlika u uređivanju Dnevnika 3 u odnosu na Dnevnik 2, a sve češće vidimo i čujemo studente i građane uživo. Presedan je svakako i činjenica da u nedelju prvi put nije bio potpisan urednik Dnevnika. Ovo je jasna poruka neslaganja sa uređivačkom politikom kuće, jer se ne potpisujete ukoliko zapravo niste vi urednik već izvesni informativni štab Vlasti putem kojeg se unisono uređuju mediji.
Tabloidi i tabloidne televizije pokušali su da ometanje ekipa RTS-a da se uključe u Dnevnik prikažu kao fizički napad. Ova medijska manipulacija liči na izveštaj iz Kliničkog centra Vojvodine o povredama studentkinje “u tuči”. Zapravo, studenti, a pre svega građani, bukom su ometali ekipu. Posle Autokomande to se ponovilo i u Novom Sadu, ali su studenti veoma brzo uputili izvinjenje i obećali da će tokom sledećih događaja omogućiti nesmetan rad TV ekipama RTS-a.
Novinarka Dragana Biberović stoički je podnela višegodišnju frustraciju ljudi izazvanu radom informativnih programa RTS, dok dopisnik Predrag Stojković nije imao probleme dok je izveštavao o studentima koji su pešice išli za Novi Sad. Bilo je potrebno samo malo profesionalnog integriteta da RTS počne da izveštava. Stigao je zahtev za smenu urednika informativnog programa, ali je zapravo potrebno sačuvati i ojačati instituciju javnog medijskog servisa u celini.
RTS se pojavio kao tema i na turneji predsednika Vučića po rasinskom i aleksandrovačkom kraju. Građani su se žalili na korupciju, a pominjala se i taksa za RTS koju plaćaju invalidi. Naravno da 300 dinara nije pitanje života i smrti, ali je na mestu pitanje naplate parafiskalnih nameta i povećanja troškova života koje građani osećaju kao smanjenje kupovne moći. Ako vam neko kaže da će povećati invalidninu 11 odsto, a to znači 900 dinara od kojih ćete plaćati i taksu za RTS, onda vi zapravo dobijete samo 600 dinara više. U zemlji u kojoj veliki broj građana računa i preračunava životne troškove i meri ih stotinarkama (dinara, da ne bude zablude), vladajuća elita se razbacuje milionima, pa smo ove godine u Srbiji zabeležili rekordan broj milionera i milijardera (u evrima, da ne bude zablude).
Malo probijanje informativne blokade na RTS-u ima domino efekat i na druge televizije, pa se režim u ovom trenutku može osloniti na Pink, Informer, Hepi, Kurir, K1/Tanjug, ali će čak i ovi mediji delovati smešno u pokušajima da ismeju proteste i fizičko nasilje nad studentima predstave kao pravedan gnev pristalica SNS ili scenario iz stranih centara moći.
Ukratko, mislim da treba ohrabriti kolege i koleginice iz javnog servisa u pokušajima da profesionalno rade svoj posao. Naravno, postoji i nagomilano, opravdano nezadovoljstvo građana radom javnog servisa prethodnih godina. Pre samo nekoliko nedelja, sa tog javnog servisa smo slušali kako su studenti plaćenici, kako ruše državu, kako su neprijatelji Srbije. Crvene, krvave ruke kao simbol protesta su poređene sa teroristima Hamasa, dok su kojekakvi “objektivni” analitičari objašnjavali kako je u toku specijalni rat čiji cilj je ubistvo Vučića. Moguće je ovo otvaranje ka stvarnosti tumačiti i “prestrojavanjem u hodu” u potrazi za novim centrom političke moći.
Realnost ili tačnije život je probio tu zavesu zahvaljujući pameti, snazi, jedinstvu i duhovitosti studenata iz generacije Zed, kojima televizija i njena propaganda nisu pomutile zdrav razum i osećanja. Oni se zapravo bore za integritet i profesionalizam javnog medijskog servisa kao institucije. Zato želim da verujem da su zaposleni RTS-a svesni da neko na ulici dobija batine da bi i oni jednog dana mogli profesionalno da se bave svojim poslom. Najmanje što mogu da urade za te studente jeste da se ne prave slepi i gluvi.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Zbog čega je Vučić ponižavao svoju disfunkcionalnu ministarsku porodicu, izazvavši mučninu koju je osetila čitava Srbija? Zašto mu zimovanje u Davosu nije leglo kao božićno veselje pod “Informerovom” šatrom? Hoće li ga javnost u direktnom TV prenosu gledati kako drži šetalicu sa natpisom “Raspiši izbore, kukavico”? I da li je kao šahista svestan da je u iznudici, gde nema dobrog poteza
Kako godine prolaze, potrebno je sve češće ukazivanje Vođe koji u svojim obraćanjima postaje ne samo agresivniji, već i ličniji. Umesto značajnih tema, u obraćanjima se pojavljuju lične fantazije, opservacije, razmišljanja i postulati koji važe poput zakona
Velike i trajne patnje pa, usudiću se da kažem, i mentalni poremećaji često su posledica iskustava i osećanja koja nosimo u sebi i ne umemo da ih se otarasimo, tako važnih da sve u nama počne da gravitira oko njih ili čak u njih bude usisano. I osećamo strašnu sputanost, ili fanatičnost, čistunstvo, zabranu, krivicu, koji su počeli tako rano da nam sad deluju kao nešto naše, “druga priroda”, neodvojivo od toga kako doživljavamo sebe. Mnogi se ljudi onda, razočarani što nisu dovoljno jaki da nešto prevaziđu, povuku od sveta, odaju porocima, piju lekove, a problem bi sve vreme mogao biti u tome da u sebi nose tuđu muku
Naša prijava da postoji zagađenje životne sredine ne svodi se samo na pravu žalbu – to je znak da nam je stalo. I to nije malo. Jer samo kad progovorimo, možemo nešto i da promenimo
Javni sastanci i postrojavanje potčinjenih su uobičajni rituali lojalnosti diktatorima. A što se Aleksandra Vučića tiče: videla žaba da se konj potkiva, pa i ona digla nogu. Ili što bi rekli stari Latini: Što je dopušteno Jupiteru, nije dopušteno volu
Postavka o Jasenovcu u holu Narodne skupštine kao dobrodošlica evroposlaniku Toninu Piculi i ostalim evroposlanicima je na nivou Vučićevog videa na mreži X u kome elaborira kvalitet svog smeštaja u Davosu. Tamo mu je bio kratak krevet, ovde mu je kratka pamet
Zašto je dekan Milivoj Alanović isti kao šovinisti koji su huškali na ratove devedesetih? Zbog čega režimlije ne smeju ni pred sudiju za prekršaje, a kamoli pred Viši sud? I šta je ključni razlog za Vučićev rat protiv naroda i države
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!