

Lični stav
Kome treba genocidni narod
Ispraćaj osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića uz vojne počasti logičan je epilog decenijske medijske i političke rehabilitacije


Durov je Zakerberg, Džek Dorsi (osnivač Tvitera) i Ilon Mask, a smeši mu se i Edvard Snouden, sve u jednoj osobi koja još nije napunila četrdeset godina


Pavela Durova mediji pogrešno nazivaju ruskim Markom Zakerbergom. Iako to zvuči kao compliment, zapravo ga potcenjuju. Durov je Zakerberg, Džek Dorsi (osnivač Tvitera) i Ilon Mask, a smeši mu se i Edvard Snouden, sve u jednoj osobi koja još nije napunila četrdeset godina. U žižu interesovanja svetske javnosti dospevao je više puta, ali ovo najnovije “žiženje” je nekako najjače. Uhapšen je po sletanju na pariski aerodrom Burže, a optužen za sve moguće zločine koji postoje – od terorizma, preko trgovine drogom do prevara. A čovek je IT-jevac. I osnivač dveju najznačajnijih društvenih mreža koje se koriste na prostoru bivšeg SSSR-a VKontakte i Telegrama.
Prvu mrežu, VKontakte (Povezani), osnovao je odmah pošto je završio Sanktpeterburški univerzitet 2006. godine. To je bilo vreme nastanka društvenih mreža na Zapadu, Fejsbuk je osnovan dve godine ranije, a Rusija je već krenula nepoverljivo da se zatvara, naročito na internetu. VKontakte je zato ostvario fantastičan uspeh, što je značilo i ogromno interesovanje vlasti. Od Durova se očekivalo da sarađuje i dozvoli službama da pristupaju sadržaju koji korisnici dele na mreži što je on odbio. Takav stav nije mogao da opstane i Durov je prodao svoj udeo u kompaniji, a onda je i emigrirao u Dubai, pre deset godina.
Neumoran, a već prilično bogat, uz pomoć starijeg brata, popriličnog genijalca, osnovao je Telegram, neku kombinaciju Tvitera i Votsapa i opet ostvario ogroman uspeh. Ova mreža odmah je postala mesto gde se razmenjuju poruke, ali i parole. Jedna od bitnih razlika u odnosu na zapadne komunikativne mreže je, recimo, to što grupe na Telegramu mogu da broje i dvesta hiljada članova. Što znači da mogu da budu platforma za politički ili svaki drugi pokret, što se na Telegramu i dešava.
Durov retko daje intervjue, ali jedan je dao početkom godine nikom drugom do Takeru Karlsonu, u vreme kada je ovaj novinar intervjuisao i Vladimira Putina. Ko je gledao taj intervju teško će se oteti utisku da je Pavel Durov vrlo verovatno jedan od tech biznismena koji veruju u apsolutne slobode, a vrlo neverovatno kriminalac, za šta ga francuske vlasti optužuju. U tom razgovoru on sebe radije naziva Evropljaninom nego Rusom. Osim ruskog, ima (kupljeno) državljanstvo pacifičkih Sent Kitis i Nevisa, Emirata i Francuske i upravo mu ovo poslednje državljanstvo sada otežava situaciju. Da je samo Rus, njegova primarna država mogla bi oštrije da se bori za njega, pa čak i da ugovori razmenu. Budući da je i Francuz, to će teže ići.
Iako u Rusiji ne živi već deceniju zbog nesuglasica sa tamošnjim vlastima i zalaganjima za slobodu govora, Rusija je sada najglasnija u optužbama da upravo Francuska guši ljudska prava i slobode. Francuska ga je optužila za svaki mogući kriminal smatrajući da je kao suvlasnik odgovoran za sve što se događa na Telegramu, a tamo ima svega, kao i na svakoj društvenoj mreži, uostalom. Interesantno je da je Rusija pokušala da blokira Telegram 2018. i tada je bila na meti svih zapadnih boraca za slobodu, pa je reterirala tri godine kasnije. Telegram sada masovno koriste i Rusi i Ukrajinci, kao i svi u svetu koji misle da su aplikacije sa zapada podložne pritisku bezbednosnih službi.
Privođenje Durova u Francuskoj uz navedene optužbe moralo bi da zabrine i Ilona Maska i Marka Zakerberga. Ako bi se koristili isti aršini, i njih dvojica bi trebalo da budu odgovorni za ono što se događa na njihovim mrežama, a događa se svašta. Naročito ako je kriterijum saradljivost u teškim vremenima, za šta Durov nije pokazao spremnost ni u Rusiji. Njegova sudbina mogla bi da prelomi budućnost slobode govora na internetu ili, što bi rekao Idi Amin, slobode posle govora.


Ispraćaj osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića uz vojne počasti logičan je epilog decenijske medijske i političke rehabilitacije


U reviziji istorije i gradnji mita o bezgrešnim Srbima nema mesta za zločine učinjene u ime Srbije i Srba, samo za žrtve i heroje. Pitam se čemu onda onaj odlazak u Srebrenicu, kada je isti ovaj Vučić želeo da se pokloni žrtvama koje su ubijene kada je srpskim jedinicama komandovao Ratko Mladić


Dok god ne uspemo da otkrijemo čemu ćemo posvetiti svoje talente i snage, nema nikakvog načina da dostignemo unutrašnji mir i doživljaj zrelosti. Ovo može biti potpuno drugačije kod različitih ljudi – zaštita ugroženih, pomoć obolelima, kreativne aktivnosti, obrazovanje mladih, istaživački napori i mnogo toga drugog – ali ima neuporedivo jači efekat na naš osećaj blagostanja i zadovoljstva životom nego bilo koji “spoljni” faktor, poput položaja u društvu, obrazovanja ili bogatstva
U sistemu podele vlasti sudovi treba da se ponašaju kao sudovi i ne treba da odlučuju o svakom političkom neslaganju niti da budu mesto za rešavanje opštih društvenih i ideoloških rasprava. Njihova uloga je da zaštite konkretna prava i interese kada postoji stvarna povreda ili opasnost da će do nje doći. Zato pravo na pristup sudu nije potpuno neograničeno. Ovo pravilo postaje posebno važno kada šteta pogađa životnu sredinu, javni prostor ili kulturno dobro, kao vrednosti koje pripadaju svima, ali ne mogu same da se obrate sudu


Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve