Durov je Zakerberg, Džek Dorsi (osnivač Tvitera) i Ilon Mask, a smeši mu se i Edvard Snouden, sve u jednoj osobi koja još nije napunila četrdeset godina
...Zoran Stanojević
Pavela Durova mediji pogrešno nazivaju ruskim Markom Zakerbergom. Iako to zvuči kao compliment, zapravo ga potcenjuju. Durov je Zakerberg, Džek Dorsi (osnivač Tvitera) i Ilon Mask, a smeši mu se i Edvard Snouden, sve u jednoj osobi koja još nije napunila četrdeset godina. U žižu interesovanja svetske javnosti dospevao je više puta, ali ovo najnovije “žiženje” je nekako najjače. Uhapšen je po sletanju na pariski aerodrom Burže, a optužen za sve moguće zločine koji postoje – od terorizma, preko trgovine drogom do prevara. A čovek je IT-jevac. I osnivač dveju najznačajnijih društvenih mreža koje se koriste na prostoru bivšeg SSSR-a VKontakte i Telegrama.
Prvu mrežu, VKontakte (Povezani), osnovao je odmah pošto je završio Sanktpeterburški univerzitet 2006. godine. To je bilo vreme nastanka društvenih mreža na Zapadu, Fejsbuk je osnovan dve godine ranije, a Rusija je već krenula nepoverljivo da se zatvara, naročito na internetu. VKontakte je zato ostvario fantastičan uspeh, što je značilo i ogromno interesovanje vlasti. Od Durova se očekivalo da sarađuje i dozvoli službama da pristupaju sadržaju koji korisnici dele na mreži što je on odbio. Takav stav nije mogao da opstane i Durov je prodao svoj udeo u kompaniji, a onda je i emigrirao u Dubai, pre deset godina.
Neumoran, a već prilično bogat, uz pomoć starijeg brata, popriličnog genijalca, osnovao je Telegram, neku kombinaciju Tvitera i Votsapa i opet ostvario ogroman uspeh. Ova mreža odmah je postala mesto gde se razmenjuju poruke, ali i parole. Jedna od bitnih razlika u odnosu na zapadne komunikativne mreže je, recimo, to što grupe na Telegramu mogu da broje i dvesta hiljada članova. Što znači da mogu da budu platforma za politički ili svaki drugi pokret, što se na Telegramu i dešava.
Durov retko daje intervjue, ali jedan je dao početkom godine nikom drugom do Takeru Karlsonu, u vreme kada je ovaj novinar intervjuisao i Vladimira Putina. Ko je gledao taj intervju teško će se oteti utisku da je Pavel Durov vrlo verovatno jedan od tech biznismena koji veruju u apsolutne slobode, a vrlo neverovatno kriminalac, za šta ga francuske vlasti optužuju. U tom razgovoru on sebe radije naziva Evropljaninom nego Rusom. Osim ruskog, ima (kupljeno) državljanstvo pacifičkih Sent Kitis i Nevisa, Emirata i Francuske i upravo mu ovo poslednje državljanstvo sada otežava situaciju. Da je samo Rus, njegova primarna država mogla bi oštrije da se bori za njega, pa čak i da ugovori razmenu. Budući da je i Francuz, to će teže ići.
Iako u Rusiji ne živi već deceniju zbog nesuglasica sa tamošnjim vlastima i zalaganjima za slobodu govora, Rusija je sada najglasnija u optužbama da upravo Francuska guši ljudska prava i slobode. Francuska ga je optužila za svaki mogući kriminal smatrajući da je kao suvlasnik odgovoran za sve što se događa na Telegramu, a tamo ima svega, kao i na svakoj društvenoj mreži, uostalom. Interesantno je da je Rusija pokušala da blokira Telegram 2018. i tada je bila na meti svih zapadnih boraca za slobodu, pa je reterirala tri godine kasnije. Telegram sada masovno koriste i Rusi i Ukrajinci, kao i svi u svetu koji misle da su aplikacije sa zapada podložne pritisku bezbednosnih službi.
Privođenje Durova u Francuskoj uz navedene optužbe moralo bi da zabrine i Ilona Maska i Marka Zakerberga. Ako bi se koristili isti aršini, i njih dvojica bi trebalo da budu odgovorni za ono što se događa na njihovim mrežama, a događa se svašta. Naročito ako je kriterijum saradljivost u teškim vremenima, za šta Durov nije pokazao spremnost ni u Rusiji. Njegova sudbina mogla bi da prelomi budućnost slobode govora na internetu ili, što bi rekao Idi Amin, slobode posle govora.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Vučićev apetit za medijskim prostorom na televizijama zapravo je dostigao maksimum koji sistem može da izdrži. Sledeći korak bi jedino mogao biti direktan prenos ili rijaliti u kojem bi ga kamere uživo pratile od jutra do sutra
Stranka slobode i pravde, Srbija Centar, pokret Solidarnost i Novi DSS imaju legitimno pravo da 25. oktobra izađu na izbore sa sopstvenim listama. Ali imati pravo i doneti moralno ispravnu odluku nisu iste stvari. U trenutku kada je poraz režima bliži nego ikada u poslednjih trinaest godina, insistiranje na sopstvenim kolonama nije demonstracija pluralizma, već rasipanje glasova koje šteti isključivo jednoj strani – opozicionoj. Argument je jednostavan: ove liste neće preći cenzus
Vreme da se levica, kao društveno orijentisana opcija, vrati svojoj snazi. Ovo nije pitanje političke mode ili trenutnog interesa, već temeljne potrebe da se isprave nepravde predatorskog kapitalizma, šovinističke i autokratske politike koja građane tretira kao neprijatelje, a krupni kapital kao robu
Koje elemente bi mogla posedovati zvanična definicija ropstva? Prvo je posedovanje – neka osoba u potpunosti pripada nekome drugom, nema slobodu, prava, izbore, kao da je “alat koji govori”; drugo je mogućnost i pravo robovlasnika da proda svog roba ne tražeći nikakvu saglasnost, da ga trampi ili izgubi na ruletu; treće, robovi najčešće služe tome da obavljaju neki prisilni rad, koji ne mogu da odbiju, o čemu ne mogu da diskutuju ili da nešto promene. I konačno, robove je dozvoljeno fizički i seksualno zlostavljati, pa čak i ubijati. Bez lanaca na rukama ili opasnosti da ih neko razmeni za novac, barem tri velike grupe ljudi i dan-danas žive poput robova
Kako su studenti od „izdajnika“ i „terorista“ već na početku zvanične naprednjačke predizborne kampanje postali „silovatelji“? Hoće li do 25. oktobra biti preimenovani u pedofile i ubice, recimo?
Zbog čega bi za Milenka Jovanova ispalo bolje da je u Kragujevcu klečao i tihovao kao onomad direktor Jovine gimnazije u Novom Sadu nego što je govorio o dijalogu i programima? I zašto mu ne veruje ni poslednji crnokapuljaš
Hašim Tači je bio zločinac i kad je kao predsednik sedeo sa Vučićem i baronesom Ešton. Sada je samo osuđen. O licemerju u „regiji“ i plemenskom moralu koji prevazilazi krvna zrnca
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.