Vlast i napadna pobožnost

Društvene grupe preplavljene se fotografijama i snimcima vernika koji su uprkos zabrani kretanja i poziva patrijarha Irineja da poštuju preporuke u vanrednom stanju prisustvovali uskršnjim liturgijama. Na primer, na snimku iz Hrama Svetog Save u Beogradu vide se muškarci i žene kako se pričešćuju istom kašičicom i ubrusom, a slično je Novom Sadu; u Kragujevcu je zabilježeno okupljanje u crkvenoj porti uz držanje distance od dva metra…

Kako je ovoga došlo? Ko su ljudi za koje ne vredi ono što svi ostali građani moraju poštovati?

Kako „Vreme“ saznaje, neki od njih su iskoristili mogućnost da pod izlikom šetanja psa odu do crkve. Drugi, pak, tvrde da imaju propusnice, uključujući i novinarske. Ne manjka ni špekulacija – posebno na društvenim mrežama – da je reč o prikupljanju sigurnih glasova, odnosno – da je Srpska napredna stranka tako nagradila pojedine glasače, ali za navedeno nema verodostojne potvrde.

Prema rečima direktora policije Vladimira Rebića, do sada je zbog kršenja policijskog sata procesuirano 4 650 građana. Međutim, nije zabeleženo da je MUP intervenisao zbog istog prekršaja na Uskrs. Razlog je, prema neslužbenim saznanjima „Vremena“, u nalogu policajcima da budu tolerantni prema onim koji idu na uskršnje liturgije. Dakle, u pitanju je politička odluka aktuelne vlasti da ne kvari odnose sa Srpskom pravoslavnom crkvom kao što se već danima unazad nagoveštavalo.

Kako će ova uskršnja okupljanja uticati na širenje virusa korone u Srbiji? Treba se nadati – ne mnogo. Ali, ostaje gorak utisak da u Srbiji postoje dve vrste grđana: jedni na koje se odnose zabrane poput osoba starijih od 65 godina i drugih čija su verska opredeljenja jača od propisa zbog političkog oportuniteta.

Zbog toga vredi citirati vladiku Grigorija („Danas“):

„Odista ne razumijem ljude koji vjeruju da će „zaraditi“ spasenje tako što potencijalno ugrožavaju zdravlje i živote svojih bližnjih. Veoma je važno da sada svi pokažemo trpeljivost, razboritost i složnost a ne da se, uvijek uvjereni da smo mi u pravu a da drugi to nisu, stavljamo iznad odluka episkopa pa i iznad samoga Hrista. Hristos, dakle, od nas ne traži napadnu pobožnost, koju ćemo demonstrirati pobunom protiv preporuka da se privremeno ne posjećuju bogosluženja, ili isticanjem potpuno pogrešnog uvjerenja da je naše spasenje tim istim preporukama dovedeno u pitanje, niti će nam pak uzeti za zlo to što nekoliko nedjelja nismo mogli da odlazimo u hramove.“