Strategija

Mnogi su se bavili strategijom za posljednjeg rata u bivšoj Jugoslaviji, a posebno nakon njega: pukovnici, Milja Vujanović, predsjednici država ili vlada, kolumnisti, Mile Martić, susjed čija je žena iz Bratiškovaca pa sve zna, izbjeglice, Željko Ražnatovic Arkan, šefovi i portparoli političkih stranaka, general Ratko Mladić, književnici, generali u penziji, novinari „Vremena“, Kapetan Dragan, poznanik za koga ste sigurni da radi za DB…

Jeste li se kada i vi time bavili? Da li ste ikad izložili teoriju kako se za nekoliko sati mogao zauzeti Vukovar. Ili, što je odmah trebalo napraviti u Bosni? A tek u Sloveniji, samo da vas je itko pitao?

Nemojte se vaditi da nemate vojna znanja – imate zdrav razum. Uostalom, što bi pobrojani bili pametniji i bolji od vas.

Pogledate tako na mapu, zapalite cigaretu, trgnete piće, stresete se, duboko uzdahnete, još dublje se zavalite u stolicu i kazete: „operativni pravac po dubini“. Veoma je bitno da se izražavate stručno i učeno. Ako, na primjer, kažete „na Vukovaru je izginuo silan svijet, u gradu nije ostao kamen na kamenu i na kraju ništa nije postignuto“ svima će biti jasno da ne vladate materijom i da blebećete o stvarima za koje niste stručnjak. Treba zato reći: „umjesto klasičnog pristupa sa osloncem na teoriju zlatnog mosta, trebalo je primijeniti…“ Znaćete već što.

Uopće, kad je riječ o tim stvarima, valja se što više služiti citatima. Njih birati zavisno od društava. Sun Cu je obavezan. Ispriča netko – najčešće kakva izbjeglica – kako mu je neki Jozo, Jovo ili Jusuf oslobodio kuću, od frižidera do grickalice za nokte. Vi ga pogledate u oči, ali tako da svoje uz pomoć dlanova iskosite i kažete kako je još od Sun Cua aksiom da vojskovođa sa srcem pande i glavom ždrala svoje dvokolice tovari na tlu neprijatelja koji čeka udarac sudbine kao usamljeni jablan udarac groma. U delikatnijim stvarima – nekoj bježaniji, recimo – stvar savršeno rješava veliki vojni mislilac grupe TNT Grunf: „Bolje častan uzmak, nego nečasan poraz“. Ako treba dati sud o nekom čojstvu i junaštvu, kad, na primjer, oklopni bataljon poslije ljutog boja zauzme kakav zaselak koga su mučki branila sva tri starca sa sačmarama, sjetite se neumrlog Obija Van Kenobija i njegovog učenja da je sila moć.

E sad, uvijek ima neki kontraš kome sve narečeno nije dovoljno i prosipa neke svoje teorije. Toga raspalite Klauzevicem. Slobodno! Kažite prvo što vam padne na pamet, ali tako da rečenica bude dugačka i sadrži neku definiciju. Nema tog majčinog sina koji je sem onoga da je „rat nastavak politike drugim sredstvima“ sa ONO i DSZ pročitao išta što je taj Prus napisao.

Ipak, da biste bili što uvjerljiviji, nemojte svaštariti. Iako je opće poznato da ste upoznati sa svim problemima logistike, združenim zračno-pomorskim dejstvima i desetinom u obrani i napadu, mora postojati nešto za što ste apsolutni specijalist. Najbolje su specijalne jedinice. Ako ni zbog čega, ono zbog obilja stručne literature: trilogija Džona D. Ramba, predavanja prijatelja čiji je rođak onomad služio u 63. padobranskoj, emisija „Dozvolite da se obratimo“, dokumentarci o preživljavanju SAS-ovaca i obuci Legije stranaca. Specijalci su budućnost i vi već sutra (nikada se ne zna) možete postati komandant neke takve jedinice. Dovoljno je da samo kažete kako je regularna, obična vojska zastarjela, glomazna i neefikasna, a oficiri i obuka u njoj ispod svakog nivoa. To ćete odmah dokazati time što ćete – s nekim maglovitim pozivanjem na praksu izraelskih specijalaca – zahtjevati da se sa pušaka skinu remnici kako bi ih vojnici stalno imali u rukama.

Ovdje smo došli do jednog od najvažnijih pitanja, a to je naoružanje i vojna tehnika. U samom startu morate biti upoznati sa najnovijim kreativnim trendovima kao što je borbena upotreba foke, djelovanje uređaja za noćno otkrivanje zakopanih nagaznih mina, ili, danas već klasična, crvena živa. O sklapanju i rasklapanju eliptona da se i ne govori. Sljedeći korak je malo teži. Očekuje se, naime, da znate od koliko se dijelova sastoji F-16 i kako se zove svaki od njih, nazive i skraćenice raketnih projektila svih proizvođača i to komaprativno… Čini vam se da je to teško, ali nije. Ako svaki dan pomalo biflate „Armbrust“, „Avaks“, „AMX“, to će vam vremenom postati hobi i ubrzo strast. Kao lepidopterologija, recimo.

I, na kraju, nekoliko prijelaznih i završnih strateških savjeta. Primjetite uvijek kako je Vermaht bio ozbiljna vojska. Mape sa pokretima trupa crtajte po salvetama. Zalažite se za profesionalizaciju vojske. Hvalite ruske avione. Razglabajte o latentnom sukobu američkih i njemačkih geostrateških interesa. Prepričavajte anegdote iz JNA. Otkrivajte zavjere i povezujte Čečeniju sa Ruandom. Imajte dokaze da su bosanski Srbi skinuli na desetke NATO aviona, ali ih ne iznosite zbog viših ciljeva. Ističite poznanstvo sa Crnim Saletom. Uvijek imajte na umu misao generala Mladića da je cilj rata mir i nikad nemojte zaboraviti da je najgore što čovjeka može snaći u ratu to što može poginuti.