Slavenski burazeri

Predsjednik Bjelorusije Aleksandar Lukašenko smijenio je dvojicu ambasadora i opozvao trećeg. Gotovo u isto vrijeme, smijenjeni su dvoje načelnika klinika i jedan načelnik instituta Vojnomedicinske akademije u Beogradu.

Što spaja ove dvije vijesti?

Odgovor glasi: ambasadori i načelnici žrtve su osvete režima, onog u Minsku i ovog u Beogradu. U bjeloruskom slučaju riječ je o sankcijama poslije podrške tamošnjim protestima zbog izborne krađe; u srpskom – o kažnjavanju zbog potpisivanja otvorenog pisma oko tri hiljade liječnika u kome se traži smjena Kriznog štaba i konstatira da je Srbija zapala u javno-zdravstvenu katastrofu.

„Baćko“ Lukašenko bar nije ispao licemjer. Bez ikakvog uvijanja saopćio je da svakog onog tko ga ne podržava smatra za neprijatelja. I to bi bilo to. Na drugoj strani, saopćenje Ministarstva obrane Aleksandra Vulina postavlja novi standard u ljigavosti i podmuklim prijetnjama na mafijaški način.

Najprije ljigavost. „U celokupnom vojnom zdravstvu u toku su organizacijske promene u skladu sa potrebama Vojske, vojnih i civilnih pacijenata, u okviru kojih će biti izvršena brojna pomeranja kadra“, stoji u saopćenju.

Može li itko povjerovati da je baš sve troje načelnika, povezanih isključivo potpisima na otvorenom pismu liječnika, smijenjeno u običnom, rutinskom postupku? Pogotovo ako se u obzir uzmu Vulinov vokabular i njegovo podilaženje svom „vrhovnom komandantu“? Očigledno, režim vlastitu prostotu krije smokvinim listom jadnih i nemuštih izgovora. Kako bi, uostalom, i mogli drugačije objasniti serviranje ove hladne osvete?

Dalje slijedi podmukla prijetnja na mafijaški način. „Niko neće ostati bez posla“, kaže Ministarstvo obrane. Hm…

Tko je, uopće, spominjao zadržavanje posla? Zar postoji i takva mogućnost u okviru preraspoređivanja „po potrebi službe“? Treba li sad da se smijenjeni načelnici i drugo osoblje VMA zabrinu i povedu računa što govore, a pogotovo potpisuju? Naravno. Osim na ovaj način, drugačije i nije moguće protumačiti natuknicu iz saopćenja da „niko neće ostati bez posla“. Naime, ona podjednako zlokobno zvuči kao i kad mafijaš, onako nonšalantno i u prolazu, nekome poželi lijep dan i opomene ga da pazi kako prelazi ulicu.

Slučaj smjenjivanja troje načelnika na VMA samo je još jedan prilog istoriji naprednjačke Srbije. Odavno se ovdje ne vrednuju znanje, stručnost i lični integritet, već isključivo puzavo i ustrašeno podaništvo.

Zašto je tako? Zato što su u Srbiji, poput Bjelorusije, mediji kastrirani, izbori sve osim fer i pošteni, Vlada i Skupština nelegitimni, a stvarna vlast u rukama jednog jedinog čovjeka.

Ipak, postoji i jedna razlika između slavenskih burazera, srpskog i bjeloruskog predsjednika. Lukašenko još nije otišao u Vašington poput Aleksandra Vučića da brani svoju zemlju, a vratio se kao branitelj Izraela.