Sasvim dovoljno za početak

Možemo u frizerske i kozmetičke salone, teretane i fitnes centre. To nam dozvoljava epidemiološka situacija. Međutim i dalje nećemo moći vježbati u parkovima, a i ponovo ćemo provesti tri dana između četiri zida. Zašto? Pa zbog epidemiološke situacije…

Režim Aleksandra Vučića pretvorio je Srbiju u kombinaciju zatvora i kasarne. Tu – zna se – logika ne pomaže: nešto je zabranjeno zato što je zabranjeno, a dopušteno jer je dopuštno i – basta. U tom kontekstu, građani poput štićenika KP domova ima da cijene privilegiju šišanja i friziranja jer bi, u suprotnom, umjesto tri dana mogli sjediti u kućama čitavu sedmicu. Budu li ukazivali da je u frizerskim salonima fizički kontak neizbježan kao i u ogromnim gužvama po radnjama uoči Prvog maja, te da sve zajedno obesmišljava policijski sat i druge mjere u pandemiji, mogu samo naljutiti predsjednika Vučića što im niko ne bi savjetovao…

Inače, ako to još ikog zanima zanima uključujući Ivicu Dačića, članove Srbije 21 i Bebu Popovića – država je pred izborima. Do sada neviđena funkcinerska kampanja Aleksandra Vučića – sa sve utjerivanjem straha u kosti – ne pokazuje znakove zamora: opozicija se tretira kao organizirano zločinačko udruženje, nezavisni mediji su njeno terorističko krilo, nevladin sektor je peta kolona i da nema neumornih, stahanovskih monologa i dramljenja presjednika Srbije po televizijama, građani bi izumrli poput Mohikanaca. Ukidanje vanrednog stanja ništa neće promjeniti – Vučić će samo o trošku poreznih obeznika nastaviti aktualnu kampanju pod firmom „obnove i izgranje“.

Zbog svega ovog iskreno čudi najava Sergeja Trifunovića da će preispitati učešće Pokreta slobodnih građana na izborima. Ovo tim prije što i njegovi doskorašnji oponenti iz stvarne opozicije uveliko korigiraju stavove. Tako narodni poslanik Đorđe Vukadinović kaže da su sada svi razlozi za bojkot neuporedivo veći i značajniji nego u trenutku kada je proglašen.

Ako Trifunović smatra da „poslije korone ništa više neće biti isto“, vara se. Možda u svijetu i bude nekih promjena, ali ne i u Srbiji. Kako stvari stoje, jednio što se ovdje može očekivati jeste da Dr Žeks postane član Odjeljenja medicinskih nauka SANU, Vulina unaprijede u starijeg vodnika prve klase, a Skupština aklamacijom dodijeli doživotni predsjednički mandat Aleksndru Vučiću za zasluge u borbi protiv korone i Dragana Đilasa. Naime, nema te institucije i demokratske procedure koju aktualni režim nije brutalno pogazio i obezvrijedio.

Ipak – da li je sve tako beznadežno?

Protestno zvižadanje i lupanje u šerpe širom Srbije u dvadeset sati na poziv organizacije „Ne davimo Beograd“ i te kako ukuzuje da ima sve više građana čije je raspoloženja sasvim drugačije od onoga što serviraju režimski mediji, naručene ankete javnog mnijenja i režiseri izborne farse. Naravno da to nije mnogo, ali je za početak sasvim dovoljno.