Prvi put sa bratom na suđenje

„Oni na ulici su protagonisti ideja devedesetih, koji su nas gurnuli u ratove“, rekao je Čedomir Jovanović za učesnike protesta „1 od pet miliona“. Dio njih naime, pokušao je provaliti u Narodnu skupštinu prošle subote. Ali ako je zaista riječ o ljudima „koji su nas gurnuli u ratove“, Jovanović nema razloga za brigu – samo su išli kod svojih. A gdje ih više ima na okupu nego u Narodnoj skupštini, počevši od njene predsjednice Maje Gojković, pa naniže?

Lider Liberalno demokratske partije nema dilemu da se „kaos“ pravi u organizaciji Srpske pravoslavne crkve, Saveza za Srbiju, GRU-a, ratnih zločinaca i profitera.

Dobro, za SzS je jasno – Dragana Đilasa, Vuka Jermića, Boška Obradovića i ostale iz opozicije, režim tretira isključivo kao najveće kriminalce, lopove, fašiste i nasilnike. Ali odkud oni na istom poslu sa SPC, Rusima i ratnim zločincima? To baš zbunjuje.

Zato bi da postavimo tri pitanja. Zar Aleksandar Vučić nedavno nije dobio od patrijarha Irineja najveće crkveno odlikovanje? I ne izgleda li Srbija – kad se pogleda njen odnos prema Rusiji – kao zemlja hladnoratovskog Varšavskog pakta? Konačno, mogu li se zamisliti razna okupljanja građana u režiji Srpske napredne stranke bez prisustva ratnih zločinaca i profitera?

Jovanović, svakako, ima odgovore. Nije teško pretpostaviti da u njima nema ništa konkretno, a još manje protiv vlasti… No, ono u čemu je šef LDP-a potpuno u pravu – i to bez ikakve ironije – jeste da „nam se ruši država pred očima“.

A kako bi drugačije moglo i biti kada predsjednik Srbije podnosi krivičnu prijavu protiv sebe i svog brata? Ako to nije podrivanja samih temelja države zastrašivanjem pravosuđa i onemogućavanjem istražnih organa da pokušaju nezavisno raspetljaju aferu Jovanjica – što onda jeste?

I s kim to Vučić radi? Sa ono malo preteklih nezavisnih medija i Univerzitetom u Beogradu ili sa svojom stranačko-interesnom organizacijom i njenom naopakom verzijom rusofilstva, hrišćanstva i naše novije istorije, pogotovo iz devedesetih?

Kakva je to država gdje čitav njen vrh stoji iza plagijatora, klepotokratskih kapitalnih projekata, krajnje sumnjivih trgovaca oružjem i uticajem? Kako je moguće da u Srbiji uzbunjivač završi iza rešetaka, a ne oni na čije je kršenje zakona dokazima ukazao?

U tom pravcu – da ne ostane ni kamen na kamenu od pravne države – predlažemo ministrima i drugim glavarima da i oni krenu Vučićevim stopama. Na primjer, Nebojša Stefanović bi mogao podnijeti krivičnu prijavu protiv sebe i svog oca Branaka, a Vulin protiv tetke iz Kanade.