Okreni 192 radi dojave

Bilo je rijetko pogano.

Ne bi trebao predstavljati veći problem to što je policija uhapsila Miloša Đukanovića – osumnjičenog da je pripadnik klana Veljka Belivuka – u društvu sekretara Državnog vijeća tužilaca Tome Zorića i Milice Ljubičić, zamjenice tužioca Drugog osnovnog tužilaštva. Tih dana je bila velika gužva, nervoza, škljocale su lisice na sve strane, pa je, eto, trebalo ispitati sve kontakte osumnjičenog iako je, sasvim sigurno, već danima bio „na mjerama“… I tako je Đukanović „pao“ u kafiću dok je Zoriću predavao račune i kiriju za stan iznajmljen od njegove majke. Naime, ovo je za nekoliko minuta utvrđeno na licu mjesta.

Ono što jeste problem predstavlja dojava medijima s kim je Đukanović bio kada je uhapšen. Možda je to uradio izvjesni policajac za pedeset evra što samo po sebi izaziva nagon za povraćanjem. Ali, neuporedivo je veći problem ukoliko iza dojave stoji kakav policijski ili neki drugi državni funkcioner. Konkretno: postoji li bolji pokazatelja od ovoga kako se u Srbiji difamiraju ljudi iz najnižih poriva, a zbog dodvoravanja, pakosti, ličnog i interesa vlastite klike ili, prosto, uživanja u spletkarenju i tuđoj muci? Ima li veće sprdnje i poniženja države i zakona? I to od ljudi čija su ih usta puna svakog dana?

„Nevinost sam dokazao pred institucijama sistema time što sam prošao poligraf i svu dokumentaciju dostavio SBPOK-u“, rekao je Tomo Zorić nakon podnošenja ostavke. Dodao je i da se s ovim više ne može nositi .

Zorić zna o čemu govori. Kao bivšem portparolu Specijalnog tužilaštva za organizirani kriminal poznat mu je način djelovanja tabloida i njima sličnih nazovi medija – uporno bi mu lijepili etikete, nagovještavali da baš i „nije sasvim čist“, direktno lagali… Ovako, dajući ostavku, Zorić se bar može nadati da je zadovoljio tabloidnu glad za krvlju ili, u drugoj varijanti – da je onaj kome je smetao sada namiren. Sve govori njegova rečenica: „Postupio sam kao savestan čovek koji je zaštitio porodicu i sebe“.

U suprotnom, inzistiranjem na svojoj nevinosti i utvrđivnju odgovornosti za policijsku dojavu tablidima, tko zna kako bi prošao? Da li bi u tom slučaju zaista bilo teško zamisliti da se, na kraju, kreira slika kako sa Belivukovim klanom nemaju ništa mutne strukture iz BIA-a, MUP-a, uprave Partizana, pravosuđa i aparata SNS-a, već – više od ikog drugog – sekretar Državnog veća tužilaca?