Narodni čobani

Narodni poslanik Srpske napredne stranke Dragan Šormaz dao je jedinstven recept za borbu protiv korone i rasterećenje zdravstvenog sistema. Treba ukinuti sve mjere, veli on na Tviteru, osim socijalne distance i nošenja maski, ali i to zadržati samo kao preporuku. A svaki majčin sin ako se razboli – izuzev trudnica, penzionera i socijalnih slučajeva – moraće sam sebi platiti liječenje.

Poruka je kristalno jasna: kad ih država žestoko opali po džepu, više neće biti onih koji ne nose maske i prave gužvu ispred kovid ambulanti! Tko ima i može, plaćaće za medicinsku pomoć, a onaj tko nema – neka se negdje zavuče i crkne poput psa u koprivama pored plota.

Šormaz je ovu objavu brzo uklonio. Možda su ga na to nagnale negativne reakcije, ali je vjerojatnija intervencija partijske Centrale. Ako njemu nije jasno, bar su oni svjesni koliko porazan i neljudski dojam na biračko tijelo ostavlja ova objava. Može li poslije nje išta dobro o aktualnom režimu pomisliti prodavačica u trgovini dok radi za minimalac? Ili iscrpljena medicinska sestra? Otpušteni turistički radnik, možda? Itko normalan?

Međutim, ovo nipošto ne znači da naprednjačka Centrala i njen poslanik nisu istomišljenici. Naprotiv, sasvim u skladu sa onim da pijan govori što trezan misli, Šormaz je nesvjesno izložio sažetu filozofiju vlasti SNS-a. U osnovi: zabranjuj, kažnjavaj i naplaćuj sve što možeš; narod je stoka i samo silu razumije; postojimo mi i oni – naše je da bahato otimamo i gulimo ih, a njihovo da slušaju i pritom nam još aplaudiraju; kao što je demokracija smokvin list za strance, tako je i solidarnost prazna mantra za stranačke mitinge i televizijske emisije…

Da ova vlast smatra da narod postoji radi nje a ne obrnuto, vidi se jasno po aktualnom sazivu skupštine. Veterani i mladi lavovi u jednostranačkom parlamentu trenutno vode mrtvu trku u vrijeđanju, zastrašivanju, demonizaciji i najobičnijem lupetanju gluposti.

To rade iz dva razloga. Prvi je odvlačenje pažnje od katastrofalne situacije vezane za koronu i kolaps zdravstvenog sistema. Drugi je da – dok se gotovo sve u državi ruši – utjeraju strah u kosti građanima kako ne bi tražili odgovornost. Osioni, vulgarni i brutalni, sebe ne vide kao narodne predstavnike, već kao narodne čobane s batinom u ruci koji šišaju i muzu stado zvano Srbija. Dok god u njoj stoji kamen na kamenu, neće se umoriti.