Ministar koga više niko ne poznaje

Kako li se ovih dana osjeća Nebojša Stefanović? Uplašeno ili sjetno? Bijesno ili rezignirano? Od svega po malo?

Sudeći po pisanju tabloida, nije mu lako: mada ga još ne spominju po imenu, samo je pitanje dana kada će njegova fotografija osvanuti na naslovnim stranama ispod nadnaslova „skandalozno“ i „ekskluzivno“. Jer, na koga bi se drugog mogla odnositi „saznanja od izvora iz Srpske napredne stranke“ da je „jedan od najistaknutijih funkcionara stranke, svojevremeno među najuticajnijim, na jednom sastanku u SAD razgovarao o budućnosti stranke bez Aleksandra Vučića“?

Naprednjaci nikad nisu odustajali od radikalskih metoda i teorija zavjera kao esencijalnog modela djelovanja. Sada to potvrđuju i angažiranjem najvećeg eksperta na tom polju, Vojislava Šešelja. Mjesta za soliranje nema, pa čak ni ovom šampionu svjetske klase u govoru mržnje i prostaštva nije dozvoljeno da izgovori Stefanovićevo ime: trenutno je ograničen na potvrđivanje pisanja tabloida i opasku da je oko „te osobe“ obruč sve uži, ali da je ona uvjerena kako joj stranci čuvaju leđa. Naime, davno je Vučić naučio od Šešelja da je neizvjesnost najgora – kako u životu, tako i u politici.

Sve ovo obuhvata malu grupu ljudi koji jedni druge jako dobro poznaju; ortaci su to, kumovi, kućni prijatelji, gosti na slavama … No, malo je vjerojatno da će se itko od njih javiti Stefanoviću ukoliko ga pozove. A još je manja mogućnost da on sam smije telefonirati Vučiću i tražiti obustavljanje kampanje difamiranja makar do razjašnjenja na nekom stranačkom forumu – ako je već pomirenje nemoguće.

Zbog čega je tako, objasnio je Darko Glišić, predsjednik Izvršnog odbora SNS-a. Umjesto rezultatima, kaže on, ljudi koje je na najviše pozicije u državi postavio Vučić, „pokušali su da mu se zahvale snajperom“.

Prema tome, sljedeće što Stefanović može očekivati jeste tabloidni tretman kakav upravo prolazi Slaviša Kokeza. Ukoliko stigne naređenje, ništa tu neće propusti ekipa spremana da do jučer šeni na svaki njegov mig: pored zavjere protiv Vučića, „otkrivaće“ i kako je kupio diplomu, plagirao doktorat, riješio stambeno pitanje, upropaštavao Krušik – ma sve ono o čemu su godinama izvještavali nezavisni mediji. A stranački drugari, pride, u svojim izjavama biće skandalizirani i ogorčeni zbog njegove nezahvalnosti, podmuklosti, vlastohleplja…

Nebojša Stefanović ima ogromnu ulogu u pretvaranju Srbije u sumornu i tužnu državu uplašenih ljudi. Ako ni za što drugo, zato je zaslužio to što mu se dešava. Ipak, obračun s njim ostavlja opori ukus staljinizma i pokazuje stupanj autoritarnosti aktualnog režima. U svakoj normalnoj zemlji naime, mediji bi bili puni Stefanovićevih izjava, sučeljavanja stavova protivnika i pobornika iz SNS-a, vatrenih debata političkih komentatora… No, Srbija odavno nije normalna. Ovdje se ćuti, pokriva ušima i – umjesto u institucije i sud javnosti – uzda u milost vladara.