Feminiforme

Glasine kruže da ih možete sresti i na Trokaderu, ali to je samo za pariske početnike, jer publika sastavljena od turista i diletanata u začetku uguši dan života u „efemernim bićima“ za koja Anthony Burgess tvrdi da je spavati sa njima kao spavati sa biciklom. Nema smisla dolaziti u Pariz ukoliko nijeste detaljno proučili ženske časopise: EGOIST (godišnjak), ELLE, VOGUE, MARIE CLAIRE. Inače, samo smetate na ulici, izazivate nered u svijetu koji je do savršenstva haotičan, a i osjećate se pokislo, zalutali u pakao slučajnosti, pa je bolje i ne izlaziti iz domovine…

Dolazi negdje iza Sorbone, iz podzemlja Politehnike gdje je, po legendi, sahranjen ud Fransoa Vijona pošto je (jedne olujne noći) ukraden i vraćen iz Engleske. Pije kafu, jede kroasane, čita „Kritiku čistog uma“ u kafeu „Escholier“; ruča „Ultimate formulae“ iz zlatno plavih flašica (Multivitamin Multimineral Supplement), i napušta peti arondisman samo četvrtkom uveče, ulicom „Monsier le Prince“, do kluba „Wisky-a-gogo“. Tu se, voljom Atene, pretvara u maloljetnicu, čistu sveticu, veže svilenu košulju (3000 F) u čvor iznad pupka, pleše do iznemoglosti i povremeno cijedi znoj iz tog čvora, kao pralja. (Dragi Anthony, ako je bicikl, onda je bar Mountain bike).

Uveče stavlja crni pogled, „Maskara double noir + noir“, kao da izlazi iz rudnika uglja, a gusta tekstura sjenki na kapcima nigdje ne kliza u prljavo-sivo, koje bi vam dozvolilo da predahnete, da šapnete, kao Odisej: strpljenja, srce (Chanel, Nausikaja, dupla sjenka Jersey Noir)… I do samog irisa, čak i ako ste kukavica, bespogovorno slijedite čudotvorni potez Eyelinera, ruku koja nikad nije zadrhtala, Deep Purple do ponora (dove star Memoria), gdje spava iskra za koju Kavalkanti tvrdi da dolazi sa Marsa. A na ivici ponora molite se bogu da što prije poginete u građanskom ratu (slavno, naravno), ili da usliši vašu molitvu: Eyeline me, baby… Na rukama joj je 4000 F od teškog, rezbarenog drveta sa crvenim turmalinom, i već samo zbog tih narukvica opet ste u smrtnoj opasnosti (con las Joyas de tu corona! plavokosa Kirka), koja je možda više nego ikad samo crvena svjetlost onostranog svijeta, i kojoj se, po Tibetanskoj knjizi mrtvih, ne treba odupirati… Sandale od metalizirane kože, Kelian (2000 F), stil „Sumrak Bogova“… I ukoliko je te noći zaista izašla iz oblaka „Opiuma“ St. Laurent, i ukoliko je na njoj Alajina suknja (koja je samo dovršen božanski čin stvaranja 1800 F), onda je blizu Nirvana i zakleli bi se da vas Bog svojeručno izvodi iz košmara istorije. Samo će vas jednom iz glatke kose „nouvelle vague“, nadahnuti Guerlainova Samsara, i vi više osjetite nego što znate i vidite Kronosov žel na koži: znak da bi se još sjutra trebalo na istom mjestu reinkarnirati.

Nema pušenja, nema alkohola, ali vam se vraća želja za životom: sa lakoćom, bez osmjeha, pred vašim očima preobražaja dobre namjere crkava i države u nove, neuporedive grijehe! Ima neko ko misli na vas, u podrumima Politehnike. Nada je satensko crvene boje, zove se Red Alert No07, štiti od uroka ukoliko nosite u džepu papirnu maramicu za otiscima karmina…

Ujutru, ako vam svane, ako doručkujete u Vijonovoj jazbini i ako je to dan prolaska Hejlijeve komete, vi je vidite sviježiju od rose i prirodniju od prirode, sa kratkom crvenom kosom, Nex-yus Therappe Shampoo (jer je ono sinoć bila perika, ili je danas lažna glava, ili je, najvjerovatnije, ponovo na ratnoj stazi Atena). „Parfum d’Elle“ Montana, i već ste spremni za rak, sidu i glad, ekološku katastrofu i građanski rat, jer je to „momentalni efekat trenutne ljepote sa definisanim ciljem“ koja izlazi iz Montanine školjke, za koju Vogue tvrdi da čuva alhemijsku tajnu rođenog bisera. Ili je Guci No3? Onaj isti miris zbog kojeg je ostareli Makijaveli išao pješice u Firencu, „da sretnem jednu od sestara Guci, zbog čijeg mirisa još vrijedi živjeti“… Jedino očajanje, od kojeg vas ni St. Nikolo ne može spasiti, jeste što nikad nećete upoznati svih 250 nijansi jasminovog mirisa.

Ustala je najkasnije u 8h da bi u 10h bila savršeno neuredna, od bezbrojnih slučajnosti, podudarnosti i pomješanih metafora. „Tonic de Clarins“, sa mirisom ruzmarina, datulje i mente, u porama postavlja osnova idealizacije mesa, i još prije šminke nalazite se u centru Platonovog svijeta ideja. Šminkanje se obavlja na dnevnoj svjetlosti, u apsolutnoj tišini i koncentraciji: najneutralnija bež koja postoji, ni nijansu svetlije ni tamnije od boje kože. Usne: satensko roze. Osnova tena: Elizabet Arden. Za transcendentnu prozirnost Ten Naturel Fluid Chanel. Nevini pogled pariske dječakice je uzdignut mat tonovima „The Naked“, Ultima II. „More than Powder“, Estee Lauder. Sat joge, i kičma je sa ramenima u formi napetog samostrijela, jer bi inače na licu prevladao utisak anemije. Intenzivno ste svjesni da svakog časa može doći do Vaznesenja, jer Bog suda isključivo po pojavama, da bi spriječio prodor dobrih namjera u raj. Ostatak krvave noći – na džemperu visi zlatni broš u obliku giljotine u kojoj ćete glavu ostaviti jer nema nikakve sumnje da ove koščate šake i fleksibilni prsti ne znaju za pomilovanje… Onda shvatite riječi pape Đovanija XXIII da je svaki dan dobar da čovjek umre i da se čovjek rodi. I ako je otvoren kardigan od jagnjećeg paperja (St. Laurent) na satensko crvenu svilu (Lagerfeld), i ako je haljina skliznula tako da svila teče divljim potocima niz ono što se vulgarno zove noge i što laik zaista može pobrkati sa nogama), vi se već valjate u prašini kao biblijski prorok, ili ste zviznuli čelom od sto, gde vam nozdrve golica Diorov lak za nokte sa mirisom kajsije, čekajući da vam boginja glavu podigne da promrmljate stisnutog grla kao Bob Dylan: „Where do you want this killing done, honey?“

Šta kažete? Ne znam šta je duša? Nemam pojma, ako to nije onaj vrisak što ostaje kad se razbije Pandorina flašica Chanel No. 5.