Aleksandar Vučić i Sveti duh

Izbor novog patrijarha Srpske pravoslavne crkve zasjenio je sve ostale događaje u zemlji. Nakon raznih špekulacija i spinovanja po medijima i kuloarima, Sveti duh se – kao što čitalac zna – odlučio za vladiku Porfirija. Neki će reći da na osnovu ponude pred koju su ga stavili episkopi i nije imao težak posao…

Nikad od uvođenja višestranačkog sistema svjetovna vlast nije bila toliko uključena u crkvene aktivnosti. Sve je bilo nalik na parlamentarne ili predsjedničke izbore na način aktualnog režima: Aleksandar Vučić je lično obilazio pojedine vladike, tabloidi su besramno napadali one kritične spram pojedinih postupaka vlasti, a nije falilo ni episkopa čije poltronske izjave o predsjedniku Srbije izazivaju zavist čak i kod Aleksandar Vulina…

Lako se složiti da je izbor patrijarha SPC uvijek bio važan za kreatore državnog i političkog život. Ali, kako djeluje, nikome onako kao Vučiću.

Kosovo je, svakako, jedan od najvažnijih razloga. Mada je stav SPC o uzajamnom priznanju uključujući i razgraničenje jasan i nepopustljiv, mnogo toga zavisi kako će u ubuduće biti prezentiran, a tu ima mnogo mogućnosti za razna kreativna rješenja i korisne nejasnoće.

Još važniji razlog Vučićeve preokupiranosti crkvom predstavlja primjer mitropolita Amfilohija kome je pošlo mu je za rukom da objedini opoziciju u Crnoj Gori. Milo Đukanović ga je s punim prvom označio za glavnog protivnika, isprovocirao sukob s njim i – izgubio. Hoće se reći sljedeće: društveni kapital crkve i lični autoritet mitropolita, donijeli su prevagu u duboko podijeljenoj zemlji, opterećenoj teškim problemom korupcije i partiokratske vladavine.

Pošto Srbiji nije ništa drugačije, Vučić mora voditi računa da mu se „ne dogodi Amfilohije“. A da koliko vodi računa da onemogući javni angažman svakoga čije široko uvažavanje i institucionalna pripadnost ne zavise od njega, svjedoče žestoki režimski napadi na vladiku Grigorija. Naime, episkop diseldorfski i cijele Njemačka predstavlja rijedak primjer oličenja normalnosti u državi pretvorenoj politički i društveni ekspresni lonac bez ispusnog ventila.

Na kraju, Vučić i njegovi naprednjaci moraju ispuniti svaki kubni milimitetar javnog prostora. SPC tu nije nikakav izuzetak. Zaista, teško je i zamisliti da bi aktualna vlast čak i u snu mogla podnijeti mogućnost da patrijarh postane netko tko ima jasna stav o izrugivanju brojnim univerzalnim a ujedno i hirišćanskih vrijednostima ili misli vlastitom glavom.

Znači li sve ovo da je Vučić dobio još jedne izbore? Za sada to nitko ne može znati: Sveti duh hoće da ispolji i sa odloženim dejstvom, na način nedokučiv za smrtnike.