Kako izgleda kratka istorija računarstva na ovim prostorima, može se pročitati u jubilarnom dvestotom broju "PC Pressa"
Časopis „PC Press“, prvi privatni kompjuterski časopis u Jugoslaviji, nastao je početkom aprila 1995, kada se u prodaji pojavio pilot broj. Od tada pa do danas, čvrsto jezgro redakcije čini manje-više ista ekipa ljudi, na čelu sa glavnim urednikom Dejanom Ristanovićem. Te davne 1995. slušao se tzv. brit pop, u bioskopima se prikazivao prvi kompletno kompjuterski animiran film (Toy Story), a Sandra Bulok borila se sa krađom identiteta u filmu The Net. Internet je polako ulazio u širu upotrebu, Netscape je bio zakon, Google nije ni postojao, a Microsoft je upravo lansirao Windows 95 sa revolucionarnim Start dugmetom i Internet Explorer 1.0 – od milošte nazvan i Internet Exploder – čime će značajno doprineti popularizaciji globalne Mreže. Saradnici „Vremena“ svoje tekstove slali su u redakciju faksom (opravdano, jer je Jugoslavija dobila pristup internetu tek naredne godine), ali se u njima moglo pročitati mnogo toga u vezi sa događajima na svetskoj IT sceni.
Osamnaest godina kasnije, kvalitet muzike koju slušamo dramatično se srozao, u bioskopima se prikazuju 3D kompjuterski animirani filmovi, a ICT je na dobrom putu da ukine tradicionalno izdavaštvo, pa i magazine koji su ga promovisali. Toliko o revoluciji koja jede svoju decu.
U kratkom obraćanju prisutnima, Dejan Ristanović nas je podsetio da je magazin „WIRED“, koji je počeo da izlazi otprilike u isto vreme kad i „PC“, u uvodniku svog prvog broja ovu digitalnu generaciju nazvao „najmoćnijom generacijom na planeti“. I stavio stvari u perspektivu: „Gledano u lokalnim okvirima, mi smo generacija koja je gotovo premostila tehnološko kašnjenje Srbije za svetom – pitajte nekog starijeg, tokom tridesetih i četrdesetih godina prošlog veka čak i u bogatim beogradskim kućama je od elektrike postojala samo sijalica i možda radio-aparat, iako su u Americi frižideri, električni šporeti, pegle i bojleri bili široko rasprostranjeni još tokom dvadesetih. Koliko je početkom devedesetih kod nas bilo klima-uređaja, u stanovima i kolima, iako je to u Americi bila tehnologija za široko tržište iz pedesetih? A danas sam veoma ljut na uvoznike ako ultrabook sa full HD ekranom osetljivim na dodir, koji je u Americi u prodaji od decembra 2012, ne mogu ovde da kupim u martu 2013.“
foto: pc pressNJEGOVIH 200 BROJEVA: Dejan Ristanović, legenda domaćeg kompjuterskog novinarstva i glavni urednik „PC-a“
Ostatak večeri gosti su uživali uz zvuke Električnog orgazma, a slavilo se do duboko u noć. Sasvim netipično za predrasude koje prate okupljanja većeg broja IT stručnjaka na jednom mestu, gosti su bili druželjubivi i veoma raspoloženi da uživaju u svirci, iću i piću. A gosti su bili prava mala ko-je-ko lista domaće računarske scene, uz značajan doprinos čitavog niza generacija legendarnog Kluba Programera sa ETF-a, kao i predstavnika mlađih generacija, kojima su i Jugoslavija i počeci domaćeg IT izdavaštva samo maglovita sećanja. Da ne kažem „meme“. Ali kada je Gile iz Orgazma zapevao Igra rokenrol cela Jugoslavija (a sa njim i svi posetioci), to je možda na najbolji način spojilo dve činjenice koje definišu ovu grupu: većina članova redakcije bavila se ovim ili jako sličnim projektima dok je Jugoslavija još bila sasvim vitalna, a IT je tada definitivno bio novi rokenrol, koji je budio strast, raspaljivao želju da se menja svet, i tako obeležio živote čitavog niza poklonika.
Na neki način, „PC“ nastavlja tradiciju legendarnog BIGZ-ovog časopisa „Računari“, čiji je prvi broj nastao pre tačno 30 godina. Zajedno oni predstavljaju ključnu tačku okupljanja nekad jugoslovenske, a danas srpske IT scene. Novi, potpuno redizajnirani oblik koji je „PC“ upravo dobio sa svojim dvestotim brojem kaže nam još nešto značajno o njemu: da ume da se menja, da raste i prilagođava savremenim ICT temama. I to je, pored izuzetne posvećenosti tima koji ga sa ljubavlju oblikuje od prvog broja, neka garancija da ćemo, za jedno devet godina, imati prilike da čitamo neki sličan izveštaj u „Vremenu“ sa proslave tristotog broja. Ako štampa bude postojala.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Mladi hrvatski pevač Jakov Jozinović potvrdio je da će održati koncert u dvorani SPENS u Novom Sadu, uprkos upozorenjima udruženja hrvatksih branitelja da se 1990-tih na tom mestu navodno nalazio logor za Hrvate
Nedeljnik "Vreme" organizuje mini-seriju tribina o ključnim pitanjima života u Beogradu. Prva, posvećena bezbednosti, održaće se u četvrtak 12. marta u 18 časova, u Prostoru Miljenko Dereta na Dorćolu. Dođite da zajedno diskutujemo, ili pratite prenos uživo na našim platformama.
Pored sitnih kriminalaca i vucibatina za jednokratnu upotrebu postoji jedna kasta koja je na samom dnu naprednjačkog lanca ishrane. Nazovimo ih jadnici, mada njihov opis više odgovara stenicama
Srbija je i meta-stabilna i hiper-ugrožena, i ekonomski tigar i tek što nije načisto propala, njenog predsednika i svi u svetu uvažavaju i obožavaju i hoće da ga svrgnu sa vlasti. Govor protivurečnosti imao je svoju svrhu, ali se u međuvremenu izlizao
Zašto su studentu Vukašinu Đinoviću i njegovoj majci „kobre“ oduzele karte na ulazu u pozorište? Zbog čega je smenjena Jelena Mirković, direktorka srednje škole u Loznici? Šta govori naprednjačko vređanja zaposlenih iz britanske ambasade u Aranđelovcu? I da li ste i vi postali građanin drugog reda
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!