img
Loader
Beograd, 18°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Berlin i Berlinale

Ich bin ein Berliner

26. фебруар 2025, 23:48 Milan Zaviša
foto: m. zaviša
SJAJ VELIKOG FESTIVALA: Berlinale 2025
Copied

Gde god da ste se nalazili u gradu, sve bi vas podsećalo na to da je Berlinale u toku i da mu se pridružite – nije se videlo gde počinje grad, a gde kreće Festival

Berlin je uvek poseban grad, ali biti u njemu ovog februara dok se održavao 75. Berlinale, veliki filmski festival, bilo je posebno iskustvo.

Svaki ćošak, svaki izlog, svako mesto gde se može okačiti neki poster, bilo je u znaku nečega što je podsećalo na Festival. Gde god da ste se nalazili u gradu, sve bi vas podsećalo na to da je Berlinale u toku i da mu se pridružite – nije se videlo gde počinje grad, a gde kreće Festival.

Sa druge strane, Berlin u ovoj situaciji nije izgubio ništa od svoje razbarušenosti i šarma koji ga čine toliko privlačnim. Oni koji su prvi put u njemu sigurno su upali u zamku, ali onu najlepše sorte kada ne znate kuda ćete pre otići, a želite svuda. I ne samo što to želite nego se neprestano bojite da će vam nešto izmaći, da ćete nešto propustiti i da ćete otići iz grada žaleći zbog nečega. Oni koji su se u Berlin vratili, ne ponavljaju ovu grešku, naročito ako su tu zbog Berlinala. Velika je stvar postići balans između gledanja filmova i boravka u gradu, i stoga se neki raspored morao unapred pripremiti. Dovoljno je pogledati da je na Festivalu prikazano oko 300 filmova, i biće vam jasno o čemu govorim. Niti se mogu pogledati svi filmovi koje biste želeli, niti se u Berlinu može otići na sva mesta za kojima čovek žudi ili misli da žudi.

Ovo je moj treći dolazak u Berlin, a Berlinale je samo povod, dobar izgovor da bi se ponovo disao berlinski vazduh. Sve je tu kao i prošli put, i sve je novo u isto vreme. Jer, sada je ovo Berlin koji živi kroz film, u čitavoj svojoj punoći. A film često zna da bude stvarniji od života. Stoga se samom sebi postavljalo veliko pitanje – kako ne biti samo puki protagonista u svemu tome i kako ne biti samo sporedan lik u jednoj maloj sceni tog filma zvanog Berlin ovog februara.

Dakle, pronaći balans između bivanja u filmskim dvorana i na ulicama je ono što je bilo potrebno. Ovome je u prilog išla činjenica na koji način je zamišljeno funkcionisanje Berlinala. Berlin kao veliki grad ima mnogo bioskopa i šteta je bila ne iskoristiti ih za prikazivanje filmova sa Festivala. Centralno mesto okupljanja je bio Potsdamer plac gde se nalazi nekoliko dvorana, kao i ona glavna, Berlinale Palastom. Tamo su se svakoga dana mogle videti reke ljudi koje izlaze sa prvih jutarnjih projekcija kao da je to nešto najnormalnije na svetu, nešto što se dešava svakog dana.

No, pravi je gušt ipak bio nalaziti se u prostorima potpuno nepoznatim jer bi to istovremeno značilo i odlazak u delove grada u koje do tada verovatno niste zalazili. A Berlin je grad za koji vam nije potrebna mapa. Kud god da krenete, bićete na pravom mestu – naići ćete na neki prostor u kojem se prikazuju filmovi sa Festivala. Lutanje Berlinom tako postaje neka vrsta hodočašća ka filmovima koji vam, hteli vi to ili ne, konstanto idu u susret.

Tako su se filmovi prikazivali, između ostalog, i na Aleksanderplacu, mestu koje je prava košnica. Nepregledne kolone ljudi vam idu u susret, gužva je, ali je istovremeno i sve u najboljem redu jer kao da svako ima svoj pravac, kreće se po iscrtanim linijama koje prati i od kojih ne odstupa.

Odatle se može otići u nešto zapadniji deo Berlina i tako ostvariti jedno drugačije gledalačko iskustvo. Jedan od bioskopa koji se tamo nalaze je onaj starog kova, uglađen, napravljen za kraj u kojem se nalazi, za ljude kojima je on najbliži, pa stoga u njega dolaze ako žele da pogledaju samo nekoliko filmova na Festivalu. Ja ću u njemu čuti velike ovacije Želimiru Žilniku i tako se uveriti koliko ga berlinska publika zaista poznaje i ceni.

Nešto severnije se nalazi bioskop koji je u sklopu Akademije umetnosti i čija sala je zamišljena i za prikazivanje filmova, ali i za postavke pozorišnih komada, i koja odiše uglađenošću kao i čitava zgrada. Tamo ću, na projekciji restaurisane kopije Prljavog Harija, imati prilike da sretnem osobe koje su gledale taj film u doba premijere, pre pedeset godina. Istovremeno će pored njih sedeti dvoje mladih čiji roditelji verovatno nisu bili ni rođeni u to isto doba.

Nedaleko od ovog, nalazi se i bioskop modernijeg tipa, sa nekoliko dvorana koje pak ne nose uniformnost koju biste zamišljali u ovakvim bioskopima, već je u njih utkana tradicija koja govori da su se na tom prostoru prikazivali filmovi više od sto godina. Tu će, zahvaljujući pukom pitanju da li je stolica do nje zauzeta, krenuti priča sa gospođom koja već 35 godina dolazi na Festival i uglavnom gleda filmove koji neće ići u distribuciju već se prikazuju samo na Festivalu, te stoga traži i određene preporuke baš od vas, kog je upravo upoznala. I zato će vam se učiniti da je svako ko se nalazi u Berlinu u tom trenutku znatiželjan i nezasit filmova.

Onda se u malo istočnijem delu Berlina možete zateći na projekciji u jednoj ogromnoj, ovalnoj sali koja će u velikoj meri biti ispunjena decom. Prikazivaće se film o dečaku koji odrasta u cirkusu, a reakcije sve te dece biće neprocenjive. Moć filmske slike će se jako dobro videti kroz to. Verovatno su gotovo svi prvi put na Berlinalu, i verovatno ne znaju šta je to uopšte, ali ono što gledaju na zaista velikom platnu izazivaće neskrivene reakcije.

Zapravo, struktura gledalaca na filmovima je presek Berlina u malom. Možete se osvrtati oko sebe, posmatrati sva ta lica i pitati se da li su iz Berlina ili su došli samo zbog Berlinala, da li uopšte prate filmove ili ih gledaju samo kad se održava Festival, da li su dotrčali sa neke prošle projekcije, ili su nakon obilaska grada odlučili da dođu na film. Ono što je sigurno jeste da su svi oni Berlinci, makar dok su u Berlinu. Ova činjenica ga čini velikim jer će istovremeno sve koji dođu u njega prihvatiti kao svoje, ali sa svim pojedinačnim karakteristikama koje svi ti ljudi u sebi nose, i u njega donose. I to se primećuje na svakom koraku, na svakom berlinskom pločniku.

Jedan lični doživljaj najbolje govori tome u prilog. Hodate Berlinom, sasvim neobavezno, bez ikakvog cilja i smisla, i u jednom trenutku vam se obraća čovek, na engleskom. Želi da sazna kako najlakše da dođe do Tehničkog univerziteta jer je u toku štrajk velikog dela javnog transporta, pa nije siguran koje aktivne linije saobraćaju tamo. Kada mu kažete da ni vi niste sigurni i da biste to morali dodatno da proučite, on će biti nemalo iznenađen. “Zar vi niste iz Berlina?”, reći će. A vi ćete se samo slatko nasmejati i zahvaliti na komplimentu. A u sebi ćete pomisliti, bez imalo ustručavanja:

Ich bin ein Berliner.

Tagovi:

Berlinale Festival Film Milan Zaviša
Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Mozaik

In memoriam

23.септембар 2025. I.M.

Preminuo Nikola Pilić, legenda svetskog tenisa

U 87. godini života u Rijeci je preminuo Nikola Pilić, proslavljeni teniser, selektor i trener, čovek koji je utabao profesinonalni put Novaka Đokovića

Politika u medicini

23.септембар 2025. M. L. J.

Tramp kao ginekolog-akušer: Da li je paracetamol štetan u trudnoći?

Jedino što trudnice piju za bol već decenijama je paracetamol. Sada predsednik SAD Donald Tramp tvrdi da ovaj lek u trudnoći izaziva autizam. Stručnjaci upozorovaju da to tako ne može da se trvrdi

Promo

23.септембар 2025. R.V.

Udruženje Fenomena ponovo u kampanji za besplatnu pravnu pomoć za sve žrtve nasilja prema ženama

Sistem besplatne pravne pomoći u Srbiji ima brojne nedostatke, a to se odražava i na položaj žrtava nasilja prema ženama.

Ugroženi strani radnici

23.септембар 2025. I.M.

Tramp uvodi taksu od 100.000 dolara na H-1B vize: Veliki udar na strane stručnjake u SAD

Predsednik Donald Tramp najavio je godišnju taksu od 100.000 dolara na H-1B zahteve, ključni program za zapošljavanje stranih stručnjaka u SAD. Odluka bi mogla ozbiljno da poremeti rad kompanija poput Amazona, Epla i Gugla

„Ne pričamo o Džefriju“: Parodija Diznijevih crtaća na Trampov račun

SAD

22.септембар 2025. T. S.

Kad Arijel seksualno zlostavljaju: Viralna parodija Diznija sa aluzijama na Trampa

Kako izgledaju MAGA Diznijevi crtaći u režiji holandskog komičara Arjena Lubaha? U njima se „ne priča o Džefriju“, migrantska sIužba ICE deportuje Aladina, a sirena Arijel trpi seksualno uznemiravanje. Sve ovo su aluzije na skandale Donalda Trampa

Komentar
Niču zgrade po Srbiji: Hoće li novi zakon reširi problem nelegalne gradnje?

Komentar

Legalizacija kakvu svet nikada nije video – još jednom

Nova kampanja za brzometnu legalizaciju za 100 evra ne razlikuje se u suštini mnogo od one od pre deset godina. Zanimljive su, međutim, finese, poput legalizacije divlje gradnje u nacionalnim parkovima

Radmilo Marković

Pregled nedelje

Tako kaže Jovo Bakić

U novom broju „Vremena“ Jovo Bakić je rekao da ne bismo opstali kao društvo i pojedinci kada bi režim pobedio. U pravu je. Reč sloboda u takvoj Srbiji bila bi zabranjena, lični integritet bio bi razlog za hapšenje, a kukavičluk – način preživljavanja

Filip Švarm

Komentar

Režimska okupljanja kao pogrebne povorke

Na režimskim vikend-okupljanjima nema energije jer stvarnost prodire kroz pukotine alternativne stvarnosti. A bez strasti nema ničega, što reče Hegel

Ivan Milenković
Vidi sve
Vreme 1811
Poslednje izdanje

Jovo Bakić, profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu

Imamo ljude koji će se obračunati s kriminalom Pretplati se
Kako se biraju kandidati za “studentsku listu”

Budući poslanici pred prijemnom komisijom

Kolektivni portret savremenika: Batinaši

Sitna boranija braće Vučić

Dosije povodom 35. rođendana nedeljnika “Vreme”: Novinarstvo u sumrak Gutenbergove ere (1)

Žurnalizam i čurnalizam: otpisana štampa i velika galama

Intervju: Siprijan Kacaris, pijanista

U potrazi za zaboravljenim delima

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1811 17.09 2025.
Vreme 1810 10.09 2025.
Vreme 1809 03.09 2025.
Vreme 1808 28.08 2025.
Vreme 1807 21.08 2025.
Vreme 1806 14.08 2025.
Vreme 1804-1805 31.07 2025.
Vreme 1803 24.07 2025.
Vreme 1802 16.07 2025.
Vreme 1801 09.07 2025.
Vreme 1800 02.07 2025.
Vreme 1799 25.06 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure