Upadnete u saobraćajnu gužvu i, kad se otčepi pa malo odmaknete, shvatite da pravog „čepa“ nije ni bilo. Niti semafora, niti nekih radova na putu ili nesreće.
Pa, gde je zapelo?
Fenomen se zove „fantomski zastoj“ i istražen je donekle tek poslednjih godina.
U magistarskom radu na Univerzitetu u Gracu, Matijas Eduard Primas utvrdio je da razlog leži u nepoštovanju odstojanja i velikim razlikama u brzini kojom se vozila kreću.
Manijaci i gnjavatori
U oči nam padaju oni koji jure kao manijaci po drumu, ali i oni koji nepotrebno gnjave.
Kad prvi naiđu na druge, onda naglo koče. A pošto mnogi vozači nisu navikli da koče baš na vreme, onda svaki sledeći automobil koči malkice kasnije i malkice naglije. Kad-tad neko iza u koloni više ne može samo da uspori već mora sasvim da stane.
I hopla, eto zastoja efektom leptira.
Zastoj se širi brzinom od 15 kilometara na sat. To znači da, ako nailazi dovoljno vozila na autoputu, u roku od sat vremena od prvog kočenja kolona može da bude čitavih 15 kilometara!
Ako svakome potom trebaju sekunda do dve da krene, oni iza ima da se načekaju.
Dok nas sve ne strpaju u tzv. pametna vozila koja putem interneta komuniciraju jedna sa drugima pa koče i ubrzavaju sinhrono, očigledno bi pomoglo da se svi kreću jednakom brzinom.
Dakle, bez naglog ubrzavanja i kočenja.
Nemoguće odstojanje
Kao „bezbedno odstojanje“ – dovoljno da se na vreme, ako mora, prikoči – uzima se polovina brzine izražena u metrima. Ako terate sto na sat, onda pedeset metara odstojanja.
Ali, što bi rekao Pekić, problem sa idealnim rešenjima je samo u tome što su nemoguća.
U ovom slučaju ne samo jer neki vozači imaju pundravce pa stalno žure, trube i psuju, niti jer neki iz straha voze presporo. Nego zato što smo samo ljudi.
Fizičar Juki Sugijama sa Univerziteta u Nagoji rešio je da stvar dokaže praktično. Dao je studentima da voze kružnom stazom dužine 230 metara, i tražio da svi voze tačno 30 na sat.
Kad je u krugu bilo 21 vozilo ili manje, sve je išlo kao po loju. Ali, kada se doda 22. vozilo, začas se stvori gužva. Jer, ljudi nisu roboti. Dovoljno je da neko slučajno samo za nijansu ubrza ili uspori i gotovo.
Kad gustina saobraćaja kritički poraste, zastoj je samo pitanje trenutka čak i sa uviđavnim i dobrim vozačima, a kamoli sa nama kakvi smo.
Kako god okreneš, manje bi gužve bilo da ima manje automobila. Tja, to već nije neko naučno saznanje.
Ova tema najpre je objavljena u našem njuzleteru Međuvreme. Prijavite se besplatno ovde.