img
Loader
Beograd, 37°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Paolo Rosi (1956–2020)

Ćao, lepi, nedostajaćeš

16. decembar 2020, 21:17 Uroš Đurić
foto: ap
Copied

Italijani nisu bili ni fizički ni tehnički dominantni, ali imali su hemiju i Enca Bearcota s petljom da potpuno nespremnog Rosija, krhkog krilnog napadača, uvrsti u reprezentaciju, prebaci u ulogu polušpica, što mu je ovaj zdušno vratio posle četiri sušne utakmice u samoj završnici turnira obezbedivši sebi oreol besmrtnika sa šest golova koji menjaju život i pogled na sve

Samo nek je po redu, govorile bi babe. Dobro sam osetio značenje tih reči. Skoro svako od nas je ostajao bez bliskih osoba koje bi otišle s ovog sveta kad im vreme nije. Procesi u organizmu su večna tajna, ne postoji formula za dug život. A tu su i nesreće, ratovi. Pokušavamo da uredimo postojanje, da mu damo okvir, scenario, predvidivost. Rodiš se, rasteš, igraš, školuješ, odlaziš u vojsku, radiš, ženiš se, dobiješ decu, rmbaš, stekneš dom, opremaš ga, dobiješ vozačku dozvolu, rmbaš i dalje, kupiš kola, nagojiš se, piješ lekove, jedan, drugi, treći, šljaci misliš nikad kraja i odjednom se završi, odeš u penziju, dobiješ unuke, još malo se iscimaš i – toliko od mene, narode. Manje-više tako je zamišljeno u poslednjih stotinak i kusur godina epohe rada na traci. Pitam se koliko li je njih uspelo da se čekira u svakoj od navedenih faza.

Kad sam bio klinac, mislio sam da su sportisti dugovečni, da umiru u dubokoj starosti. Odgledah neki dokumentarac o Džesiju Ovensu i zaprepastih se kad sam izračunao da je preminuo sa 67. To me je baš zbunilo. Tad sam prvi put shvatio da su vrhunski sportisti kao i mi ostali, na ruletu. Bilo je to neobično otkrovenje. Ne znam zbog čega, ali u svojoj dečačkoj glavi sam postavio granicu od 80 godina. Svaki život okončan pre osamdesete činio mi se nedovršenim u prirodnom ciklusu, pa samim tim i velikim gubitkom, dočim onaj ko je u igrici prešao preko, mogao je komotno da se prepusti sudbini jer je obavio posao.


SAMO JEDAN OD MOMAKA

I tako ode i Paolo. Čovek s najlepšim osmehom na svetu. Kako se samo radovao kada bi postigao gol. Privukao bi vas ozarenim licem na kojem nije bilo nikakvog trijumfalizma, već čista radost zbog majstorije kojom je uspeo da ostavi protivničku odbranu bez odgovora i koju želi da podeli s vama koji kao da ste i sami tome doprineli svedočeći. Jer to je uradio zbog vas i nekog neobjašnjivog, višeg smisla u kojem obitava naša ljudskost uzdižući se iznad svakodnevne borbe za opstankom.

Znate onu po kojoj postoje igrači i Igrači. Time vam neću saopštiti ništa novo niti epohalno. Bio je poslednji veliki fudbaler stare epohe u kojoj se fudbal još uvek igrao između (delimično) ravnopravnih. Znam, zvuči romantično, ali nije tako daleko od istine.

Rođen sam i odrastao u vreme kad italijanski fudbal nije predstavljao ništa. U tapkanju nikom niste mogli da uvalite sličice Rive i Rivere. Evrokupove su mažnjavali redom Englezi, Nemci, Holanđani, čak i Magdeburg, Geteborg i Dinamo Tbilisi. U nekih petnaestak godina, Milan se očešao za Kup kupova i Juve za Kup UEFA i to je bilo to. Pričamo o vremenu u kojem su u finalima igrali ili kupove osvajali Ipsvič taun, Karl Cajs Jena, Vest Hem junajted, bečka Austrija, Ferencvaroš, Aberdin, Fortuna Diseldorf, Lids junajted, Lokomotiva Lajpcig, Gornjik Zabže, Bastija, Videoton, AZ 67, Dandi junajted, Sent Etjen, Dinamo Kijev, Notingem Forest…

U toj i takvoj konstelaciji Paolo Rosi je bio samo jedan od momaka. Fudbal je bio način života, opredeljenje, mogućnost da uz nešto dara obezbediš bolje uslove za život, kupiš mami skromnu kuću ako te baš krene. Prvi put sam ga uočio u jednoj od onih veličanstvenih utakmica koje takmičarski ne znače ništa, ali bude nadu. Bio je to povratak Čiče na klupu reprezentacije posle petogodišnjeg mrcvarenja pod Mladinićem, Toplakom i Valokom. Dobismo Žabare 4:1 sred Zagreba, het-trikom Papeta i Zajecovim cepanjem mreže sa 20 metara. Onako, iz zezanja. Bio je to trijumf koji smo strasno priželjkivali kao najavu nečeg novog jer smo ispustili prethodno Svetsko i nadolazeće Evropsko prvenstvo. Bilo je vremena da se stvari usklade do Španije, čitave tri godine. A da, mal zaboravih, poveli su gosti, golom Rosija.

U kvalifikacijama za naredno prvenstvo sveta bejasmo u grupi s Italijom, ali njega nije bilo. Pao je zbog neke prevare na kladionicama koja se pretvorila u aferu Totonero, zalepili su mu trogodišnju zabranu igranja, što nije sprečilo komšije da nas lagano oderu u Torinu, al’ nekako završismo kao prvi u grupi i odosmo na Iberijsko poluostrvo. Italija se takođe kvalifikovala kao druga posle minimalne pobede nad Luksemburgom nakon mučenja s Danskom i Grčkom.


NAJGORA OD SVE DECE

Ima tome otkako se ćutim kao da sam davno umro. Poslednja godina mog života je 1982, sve nakon toga je čist bonus, što moju ženu iz nekog razloga beskrajno zabavlja. Tog leta desile su se mnoge stvari, izašao je Combat Rock, poslednja ploča do koje mi je stalo. Išao sam s Marom, Vokom i Majom Tinković u Solun i Uranopolis, dok su Kasavetes i Mazurski snimali Šekspirovu Oluju po lokalnim ostrvima. Disciplina s Žikom i Brejkersi su imali svoje prve nastupe u Dadovu, otvorena je bašta SKC-a. Talking Heads su svirali u BG-u dok sam jurio neke Kanađanke između Dubrovnika i Đenovića. I Want Candy od Bow Wow Wow bio je letnji hit. Marke je doneo Goo Goo Muck, singl Cramps-a iz Amsterdama. Sunce je sijalo drugačije.

Ali pre svega, bilo je Svetsko prvenstvo u Španiji, najveće dotad. Dođosmo s nadom u veliki rezultat, koji se premetnuo u sunovrat posle izmišljenog penala nad domaćinom. Ispadosmo zbog neke kalkulacije oko broja datih i primljenih golova, tipa – ko kome dođe koliko. Žabari povedoše sa sobom Rosija, koji ravno dve i po godine nije takao loptu u takmičarskoj utakmici. Po običaju, provukoše se u svojoj grupi s tri nerešena rezultata, igrajući odvratno, prava antipropaganda fudbala. I onda se pokrenu čistilište za pamćenje. Italija upada u grupu s Argentinom i Brazilom kao najgora od sve dece, bez šansi da prođe dalje. Argentina s Maradonom, Brazil s najboljim sastavom ikad, dovoljno je pomenuti samo srednji red iz snova – Falkao, Sokrates, Ziko i Eder. I ovi ih odvale i jedne i druge i pored toga što su imali četrdesetogodišnjeg golmana koji je prethodno od Perua popio gol s preko 30 metara, posle šuta koji je trajao ko večnost, tokom kog je lopta odskočila na putu do gola o doslovce svaku džombu po razrovanom terenu.

Uzeli su pehar trijumfom nad Švabama, pregazivši prethodno Poljake. O tom timu se sve zna. Pamtim ga i danas: Zof, Đentile, Širea, Kabrini, Bergomi, Kolovati, Konti, Tardeli, Gracijani, Antonjoni, Rosi. Muvali su se tu još Orijali, Altoberli i Vjerhovod. Lakoća kojom su odigrali poslednje tri utakmice je nestvarna. Nisu bili ni fizički ni tehnički dominantni, ali imali su hemiju i Enca Bearcota s petljom da potpuno nespremnog, krhkog krilnog napadača uvrsti u reprezentaciju, prebaci u ulogu polušpica, što mu je ovaj zdušno vratio posle četiri sušne utakmice u samoj završnici turnira obezbedivši sebi oreol besmrtnika sa šest golova koji menjaju život i pogled na svet. Paolo Rosi se osim titulom šampiona sveta okitio zvanjima najboljeg igrača turnira i najboljeg strelca i zapalio nazad u Juventus da s Platinijem i Bonjekom dopiše još pokoju stranicu za večnost. Ali to je sve došlo posle osamdesetdruge i potpada pod okvire koji traže neki drugačiji pristup, za šta danas nisam spreman. Za sve potonje priče sačekaću bolji povod. Ciao bello, ci mancherai.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Mozaik
Toplotne pumpe

Energetika

17.jul 2026. B. B.

Procvat toplotnih pumpi u Nemačkoj: Najmanji troškovi za grejanje i hlađenje, a još i ekološki čiste

Toplotne pumpe su 2025. godine bile najčešći instaliran tip sistema grejanja u Nemačkoj - em najviše smanjuju račune za grejenje, em mogu i da hlade, em su ekološki čiste. Nemačka država je davala ogromne subvencije za njihovu ugradnju. Kakva je situcija u Srbiji

Fudbaleri Argentine sa spornim transparentom

Fudbal

17.jul 2026. B. B.

„Malvini su argentinski“: FIFA će možda kazniti Argentinu i to tek nakon finala SP

FIFA bi mogla da kazni argentinske igrače i fudbalski savez zbog transparenta „Malvini su argentinski“ na utakmici sa Engleskom, jer njen kodeks zabranjuje na stadionima bilo kakvu „poruku koja nije prikladna za sportski događaj“. Foklandska ostrva (Malvini), zbog kojih su dve države ratovale, su pod britanskom upravom

Žene u haljinama, moda

Moda

16.jul 2026. Katarina Abel (DW)

„Smrtonosne pantalone“ iz Zare nisu prvi opasan trend, u istoriji mode bilo je i mnogo gorih

„Smrtonosne pantalone Zara" postao je izuzetno viralan trend na društvenim mrežama, ali moda je i ranije umela da bude surova, pa čak i smrtonosna

Klimatske promene

16.jul 2026. A.I.

Fizički fakultet: Toplotni talas u Srbiji 55 puta verovatniji nego sredinom 20. veka

Toplotni talas koji je krajem juna pogodio Srbiju usled klimatskih promena danas je čak 55 puta verovatniji nego sredinom 20. veka, pokazuje studija naučnika sa Fizičkog fakulteta Univerziteta u Beogradu

Naravoučenije

15.jul 2026. Sonja Ćirić

Kad nevaljalci i neznalice dođu na vlast

U Andrićevom prevodu, Političke i društvene napomene Frančeska Gvičardinija čitaju se kao zbirka pouka i saveta savremenom čoveku, i to ne samo u Srbiji

Komentar
Paunović

Pregled nedelje

Nepodnošljiva lakoća bezosjećajne gluposti

Zašto ministarka Snežana Paunović još nije smenjena? Šta to govori o njoj, režimu i Srbiji

Filip Švarm
Brankov most

Komentar

Prebijanje Vladimira Arsenijevića: Zlo ispod mosta

Zlo se zavuklo pod most i tamo, zaklonjeno od svetla, ćutalo i čekalo. Kad je Vladimir Arsenijević izašao iz taksija, nad Beogradom se opet nadvila ona isto neman koja je onemogućavala izložbu Rona Haviva, sprečavala održavanje prve Parade ponosa, palila Bajrakli džamiju i Ambasadu Sjedinjenih Američkih Država i vandalizovala i centar grada tokom Parade ponosa 2010.

Jovana Gligorijević
Jovana Gligorijević
Velin Milić u paradnoj uniformi prima orden od Aleksandra Vučića

Pregled nedelje

Mafijaški rat u doba naprednjaka

Šta govore ubistvo Aleksandra Nešovića Baje i ranjavanje Milana Ostojića Sandokana? Zašto su porasli apetiti podzemlja? Kakvu tu ulogu igra policija? I zbog čega Vučić stalno najavljuje najave izbora

Filip Švarm
Vidi sve
Vreme 1854
Poslednje izdanje

Intervju: Vladan Đokić, rektor Univerziteta u Beogradu

Pobeda je sigurna Pretplati se
Intervju: Vladimir Arsenijević, pisac

I dalje slobodno da šetam Beogradom

Intervju: Rodoljub Šabić

Da li bi nas napadali da smo partijski vojnici

Portret savremenika: Milan Ostojić Sandokan

Posledice i žrtve metastaze sistema

Mundijal i mi

“Pajserisana” Srbija na fudbalskoj margini

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1854 15.07 2026.
Vreme 1853 08.07 2026.
Vreme 1852 02.07 2026.
Vreme 1851 25.06 2026.
Vreme 1850 17.06 2026.
Vreme 1849 10.06 2026.
Vreme 1848 03.06 2026.
Vreme 1847 27.05 2026.
Vreme 1846 20.05 2026.
Vreme 1845 13.05 2026.
Vreme broj 1843-1844 29.04 2026.
Vreme 1842 22.04 2026.
Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure