
Festival
NAFIT: Na Zlatiboru k’o na Kanu
Za mesec dana počinje prvi Nacionalni festival filma i televizije na Zlatiboru. Zna se da su u Odboru Gaga Antonijević, Lazar Ristovski, Miroslav Lekić, a očekuje se objavljivanje i programa
Pre nekoliko dana sam na televiziji video spot grupe Amadeus koji je delovao kao najava sledećeg dela „Nemoguće misije“. U spotu vidimo naivni scenario terorističkih napada u Srbiji. Naime, grupa neobrijanih ljudi, u civilkama, širi teror među građanima Srbije podmećući bombe po Beogradu. U svom tajnom skrovištu sipa u staklene kugle neku obojenu tečnost a zatim te kugle baca u stanici podzemne železnice. To im nije dosta, već drugu kuglu maskirani u dostavnu službu podmeće – zamislite – u frizerski salon! Naivne žrtve izvlače pramenove i meću sombre, dok lakoverna frizerka (kao metafora ženske radoznalosti), o tempora o mores, mućka kuglu. Naravno, eto eksplozije, koju frizerke i mušterije plaćaju glavama, da ne kažem frizurama.
Posle ti teroristi iz nepoznatih razloga otimaju devojku jednog pripadnika Žandarmerije, violinistkinju, koju drže u silosu. Pitam se da li je to referenca na aflatoksin, da nam nisu to ubacili teroristi, bokte?
Elem, tu se žandarmerija žešće naljuti i u hamerima dođe i rokne sve teroriste, al’ šta ćeš, mora da pogine i neki naš, to je onaj dečko violinistkinje, ponela ga emocija, šta ćeš. Posle mu kolege i komandant Žandarmerije Srbije odaju počast pred spomenikom poginulim pripadnicima. Tu je kraj spota i piše – Srbiju čuvaju bog i žandarmerija!
Bilo bi ovo sve super da nema jednog bizarnog detalja. U ovom spotu zaista glume pripadnici Žandarmerije, na autentičnim lokacijama za obuku, u pravim hamerima, sa pravim helikopterima, a počast odaje pravi komandant pred pravim spomenikom poginulim policajcima.
Pitam se, ko je dozvolio ovoliko arčenje ljudi i tehnike za potrebe snimanja spota, jer ne shvatam logiku promocije Žandarmerije na ovakav način. Komandant je rekao da postoji dozvola direktora policije, što bi imao biti gospodin Veljović.
Zašto je u trenutku kada se pominje štednja neko imao potrebu da razbacuje resurse ovako bizarnim povodom?
Još gluplje deluje objašnjenje koje je stiglo povodom kritika ovog akcionog Amadeus projekta. Navodno, spot nije koštao mnogo jer su pripadnici snimljeni tokom obavljanja svojih redovnih obaveza. Ma nemojte? Ne morate biti Miloš Vasić da shvatite da u redovne aktivnosti Žandarmerije ne spadaju glumljenje terorista po frizerskim salonima ili stanicama Beovoza, akcija oslobađanja violinistkinja u silosima ili vozikanje okolo u hamerima.
Da ne ispadnem totalni laik, pohvaliću se sopstvenom ulogom u sličnom filmu, koji je 1988. snimljen u kasarni u Zadru. Film je radio „Zastava film“ a nosio je simboličan i nimalo glamurozan naslov „Napad na stražarsku službu“. Dozvolite da vas uvedem u radnju.
Tokom leta stranci se motaju po našem primorju (govorim iz ugla JNA i SFRJ). Dvojica terorista u kožnim jaknama naoružani kalašnjikovima napadaju stražara i ranjavaju ga (ja). Iako ranjen, on (to jest ja) poslednjim atomima snage dopuže do svoje tandžare M48 i po Pravilu službe ispaljuje metak u vazduh! Inače, bez lažne skromnosti, scena puzanja je dostojna Bate Živojinovića. Ovaj signal je naravno uzbuna za stražare, te oni na komandu „k oružju!“ skaču i pritiču u pomoć. Na kraju srokamo teroriste, inače naše oficire, i JNA još jednom pobedi u specijanom ratu. Na nesreću, samo četiri godine kasnije, ista kasarna u Zadru je bila opkoljena dok je general Perišić pregovarao sa zengama.
Dakle, ma koliko se trudili da izmislite neprijatelja, on će se pre ili kasnije zaista pojaviti. Naša Žandarmerija se igra rata, što joj je i posao, ali ne mora da snima muzičke spotove da bi dokazala patriotizam, jer neprijatelju otkriva više od sopstvenog muzičkog ukusa.
Nama je otkrila mnogo strašniju stvar – a to je činjenica da tamo, izgleda, radi ko šta hoće po sopstvenom muzičkom ili političkom ukusu.
Iz ove policijske vežbe možemo da naučimo da ne uzimamo kojekakve kugle od nepoznatih ljudi, naročito da ih ne mućkamo, da na stanicama stanemo iza stuba, mahinalno, i da se ne šetamo sa violinom u rukama, jer prizivamo kidnapere. Srbiju čuvaju bog i žandarmerija, a pucnjave su oko splava „Fristajler“ i kafića na Adi, samo posle oni što su pucali neće da sarađuju sa policijom. Nemaju poverenja u državne organe, zamislite!
Za mesec dana počinje prvi Nacionalni festival filma i televizije na Zlatiboru. Zna se da su u Odboru Gaga Antonijević, Lazar Ristovski, Miroslav Lekić, a očekuje se objavljivanje i programa
Premijer Macut najavljuje da će nacionalni udžbenici fokusirati znanje, da će usmeriti izdavaštvo, i da će osnažiti Zavod za udžbenike, ali ne pominje prava rešenja za ove probleme
"Rt" Saše Ilića je romana širokog narativnog i istorijskog zamaha, jedan od retkih koji se bave fenomenom religije u post-sekularnoj Srbiji
Može nešto i postojati – u stvari postoji mnogo takvih “nešto” – ali ako nemamo reč za to, ono za nas ne postoji. Imamo onoliko sveta koliko nam je jezik bogat, izražajan i koliko su razuđeni i istančani njegovi glagolski oblici i vremena
Oko reflektora se roje noćni insekti, sa okolnih farmi čuje se glasanje stoke. Glumci igraju na otvorenom i moraju da drže pažnju publike. Zato predstava ne traje dugo, glumci govore glasno (glasnije nego što bi govorili u zatvorenom prostoru) i igraju brzo. Taj brzi ritam je konstantan i zato povremeno monoton. Reditelj je toga verovatno bio svestan i zato se u predstavi puno peva i igra na način koji je sasvim primeren stilu pučke predstave i duhu komada
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve