
Država i umetnici
Zašto su članovi komisije za nacionalnu penziju anonimni
Ne zna se ko je birao kandidate za nacionalnu penziju, ali ni još mnogo toga u vezi ovog priznanja kojim se država zahvaljuje umetnicima za vrhunski doprinos kulturi
foto: predrag popović
Luna, Mikser House, Beograd
Svega dve godine rada (1981/83), 15 koncerata, jedna LP-ploča (Nestvarne stvari, 1984, Helidon) posthumno objavljena u manje od 1000 primeraka, i novosadski novotalasni kvartet Luna je unutrašnjim sagorevanjem nažalost nestao. U to doba glavni razdor u popularnoj muzici globalno je bio moda vs. strast (fashion vs. passion), a u Jugoslaviji naš pad u vrtlog reči još nije isisao smisao iz oznake kult-grupa. Osim na kasetnoj kompilaciji Hokej klub Virginitas (1988, Ding Dong), najvažnija – takoreći originalna – postava Lune, sa Slobodanom Tišmom pojavila se samo još jednom, uživo na festivalu EXIT 2004. u svom gradu, i bila na visini zadatka (vidi 20 godina pomračenja, Vreme 705).

Njihov izvanredni album Nestvarne stvari uglavnom su zaobišli i pirati ‘90-ih i nostalgija ‘80-ih, prepakovan je za CD kao USA-samizdat (2000, Fatalamanga), i nastavio polako da osvaja ljude. Zanimanje za Lunu donekle je oživljeno i kada je S. Tišma (r. ‘46) svoju spisateljsku karijeru krunisao NIN-ovom nagradom za roman Bernardijeva soba (2011, KC Novog Sada), i eto ih neočekivano na promocijama njima posvećene knjige Ogledala Lune (2017, Društvo ljubitelja popularne kulture, Beograd), uz koju je poklon remasterizovani CD Nestvarne stvari u reprodukovanom originalnom omotu. Neprilagodljiv i nepotkupljiv kao ikad, bend je pristao da nastupi u prestonicama Srbije (Mikser House) i Vojvodine (Think Tank, svog bubnjara Ivana Fecea – Firčija): ulaznice besplatne, distribuirane isključivo on-line, naravno munjevito razgrabljene.
Luna se ponovo, makar na kratko pomolila u vreme kad je i pop-muzika populistička više nego išta drugo. Njene dve, do 60 minuta najavljene svirke sticajem okolnosti savršeno su prikucale predizborno ćutanje Srbije, opet ophrvane kultom ličnosti. Punokrvno živeći poslednje dane na adresi u Savamali (ne, ne ruše ga u izbornoj noći, ali mora da se seli), Mikser je popunjen kao retko kad; puno ih ostalo ispred, a unutra taman još mesta za prijatelje koji nažalost ovo nisu doživeli. Predstavljanje knjige trajalo je baš koliko Lunina LP ploča, govorio je trio autora (Predrag – Buca Popović, Saša Rakezić, Goran Tarlać) poznatih u rasponu Džuboks–Vreme–Popboks. Cele škole fantastike i horora prošle su u 35 godina međuvremena, pokušavajući da ožive ono što Luna i onda i danas smesta evocira svojim nastupom, i to se još jednom potvrdilo.
Dočekan bučnim odobravanjem, bend je Spori Metropolis tiho provukao zagrevajući više prisutne nego sebe; nešto kasnije Muzika (isprazna…dosadna zabava) je još jedna tačka koja nije s albuma. Šarena publika gotovo neprekidno žamori, ali i prepoznaje pesme, no Luni i to sasvim nebitno – nikakvo verbalizovano obraćanje, kao što će na kraju biti samo izlazak/naklon. Sve alternative, avangarde i andergraundi su rogovi u vreći sećanja, kad krene da pulsira Amazon. Neobične unise, razdele i modulacije smenjuju manijakalni izlivi energije, Tišmine ne uvek razgovetne, ponekad namerno ne-tekstualne vokalne deonice odjednom postaju neobično raspevane, delikatni pasaži u Lambo ukazuju da im je bliža IKEA nego Bauhaus, pa sve provalom zadivljujuće snage eksplodira u paramparčad i iverje.
Neočekivane promene raspoloženja, zapravo prirodni prevrati dinamike i tempa karakteristični su za Lunu, u opsegu čije krajnosti retko doseže rokenrol; štaviše, gotovo da su vlasništvo (savremene) umetničke muzike. No pre nego ste svesni šta Vas tu iznenađuje, prepada i pokreće, daleko s one strane mračnjaštva zablistaju prateći vokali, opojni i obredni, opašu Vas kao pipci prijateljskog čudovišta i odvuku u dubine pesama kakva je božanstvena Intima. Tišma je sada dvostruko stariji nego kad su ostali u Luni počeli da ga zovu Deda, a tadašnji tinejdžeri preterali su 50, i svi preživeli dovoljno da nam odavno nije neophodno ritualno pijanstvo kako bi dosegli ono mladosti nedokučivo. Nova, posle rođena publika, pokušala je i da tapše u ritmu veličanstvenog Ogledala Lune, nije mnogo smetalo.
Malo je, ili previše, ovakvo muziciranje nazvati minimalističkim; u suprotnosti s rasprskavajućim bogatstvima zvuka koje nude u stranu kod stalka s papirima povučeni Tišma, diskretna klavijaturistkinja Jasmina – Mina Mitrušić, spektakularno uzdržani bubnjar Firči, i jedini naokolo pokretni član, gitarista Zoran Bulatović – Bale čija je virtuoznost u službi zaobilaženja tuđih originalnosti. Potonjih troje, nesporno nadarenih, čak i uz formalno obrazovanje, čudom su tako mladi besprekorno muzicirali i kreativno kontrolisali silnice u zajedničkom izvođenju; aranžman (sastav Luna) međutim nije opstao van proba i koncerata.
Dorasli smo da Minin Okean bude prekrasna uspavanka, baš kao što su Tišmina poveravanja mikrofonu jedva čujna, poput iskonskih ličnih preispitivanja. Intimni post-istinomer proverava šta smo predali i čemu smo još uvek predani, uprkos gubicima koji život znače. Balder na prozoru, 50 minuta, kraj nastupa. (O)kultno iskustvo. Dovoljno nadahnuća za sve izbore i lunarne godine posle.

Ne zna se ko je birao kandidate za nacionalnu penziju, ali ni još mnogo toga u vezi ovog priznanja kojim se država zahvaljuje umetnicima za vrhunski doprinos kulturi

Film „Saučesnici“ čiji je producent Lazar Ristovski, razgolićuje koruptivni sistem u kome živimo. Da li je Ristovski odlučio da „pumpa“?

Novom Uredbom o koeficijentima koju potpisuju premijer Macut i ministar Selaković, gotovo da su izjednačene plate umetnika i radnika u tehničkim službama

Sin i ja stvaramo u porodičnoj kući, u našem kućnom studiju, ne sukobljavamo se, imamo blizak i topao odnos. Isto sam to zaključio dok sam čitao knjigu koju je napravio Spenser Tvidi, o ljudima koji prave muziku iz svog “bedroom” studija. Išao je sa drugarima po kućama i gledao kako ljudi snimaju uz pomoć štapa i kanapa

Na kraju “običnih” godina prave se liste knjiga, filmova i pozorišnih predstava. Međutim, ova godina je bila jedna od onih koju ćemo pamtiti po intenzivnoj borbi za društvene promene pa nema smisla ponašati se kao da je sve regularno. Zato ću u ovom tekstu pisati ne samo o predstavama već i o pozorišnim utiscima koje ćemo poneti iz 2025. godine
Novi Trampov poredak (I)
Najpoželjnija nekretnina za američkog predsednika Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve