img
Loader
Beograd, 22°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Pozorište: Majstor i Margarita

Zaboga ili dođavola

20. новембар 2024, 21:12 Marina Milivojević Mađarev
fotografije: tanjug / nemanja jovanović
Copied

U predstavi nije sasvim jasno kakva je veza između položaja poslušnog kulturnog radnika onda i položaja poslušnog kulturnog radnika danas. U romanu je minuciozno analiziran odnos između brutalnog staljinističkog sistema i onih koji pristaju da mu služe svojim intelektualnim radom. U predstavi se ova dimenzija romana izgubila

Nova predstava Narodnog pozorišta je Majstor i Margarita nastala na osnovu istoimenog romana Mihaila Bulgakova, u dramatizaciji Kate Đarmati i režiji Andraša Urbana. Majstor i Margarita je jedan od najznačajnijih i najuticajnijih romana 20. veka. Roman ima kompleksnu strukturu. Počinje dolaskom Satane i njegovih slugu u Moskvu za vreme Staljina. Satana želi da proveri da li je tačno da Rusi više ne veruju u boga, đavola i čuda. Radnja romana, uz niz bočnih priča, prati nastajanje i nestajanje romana o stradanju Ješue (Hrista) za vreme Pontija Pilata, koji piše Majstor zaljubljen u Margaritu. Za Bulgakova, nasuprot ultimativnog dobra ne stoji ultimativno zlo već banalnost.

Uvid i u dobro i zlo su neophodni za veliku umetnost, a kukavičluk je smrt za umetnost. Majstor i Margarita je i briljantna satira na ulogu kulturnih radnika u uspostavljanju i održavaju staljinističkog sistema i filozofska rasprava o bogu, đavolu, umetnosti i čudu. Ovo je takođe i ljubavni roman. Ovo delo je ne manje značajno i zbog onoga što se sa njim događalo i kako je njegovo pisanje i objavljivanje suštinski odražavalo promene na Istoku i Zapadu Evrope. Sve ovo je opšte poznato i svako ko je čitao roman sve ovo zna i mnogo detaljnije i temeljnije, ali je ipak važno naglasiti kompleksnost romana. Postavka Majstora i Margarite na pozorišnu scenu je zaista veliki izazov. Nije realno da sva ta dubina i širina drame u romanu i oko njega može da stane u punom formatu u jednu
predstavu od sat i pedeset minuta. Jasno je to većini onih koji dolaze na predstavu, ali se opet svi nadaju da će pozorište ovaj put u tome uspeti, jer, zaboga (ili dođavola?) čemu postavka čuvenog romana ako predstava ne uspeva da se makar približi delu?

foto: tanjug / nemanja jovanović
…

Kata Đarmati je u nekim svojim ranijim dramatizacijama (npr. Ana Edeš NP Subotica i Očevi i oci NP Beograd) pokazala da ume vešto da sažme u dramsku formu narativnu strukturu romana tj. duže priče. I ovde je Kata Đarmati “uhvatila” osnovne linije čuvenog romana. Predstava počinje relativno detaljnom dramatizacijom prvog poglavlja iz romana koje se dešava u doba staljinističkog terora i u kome se dva socrealistička pisca koji negiraju postojanje boga susreću sa Volandom (emanacijom đavola). Ova scena je i u romanu sva sastavljena od dijaloga i zaista je prijemčiva za scenu. Na nju se nadovezuje dramatizacija drugog poglavlja koje se dešava u Judeji kada Pontije Pilat treba da potvrdi presudu koju su jevrejski sveštenici tražili za Ješuu. Kada je gledaocima predstavila dve osnovne linije price, Kata Đarmati nas brzo i efikasno vodi do kraja romana. Filozofske rasprave uglavnom su date kroz brehtovske rečitative. Osnovne ideje romana koje su izvučene u predstavi su “Svaka vlast je nasilna” i “Rukopisi ne gore!”.

Ove rečenice su više puta ponovljene kako bi se dobio utisak o jasnom odnosu spram literature. Čvršće povezivanje između dve priče reditelj je nastojao da dodatno postigne time što likove iz dve glavne priče – priče o sudbini umetnika u staljinizmu i priče o sudbini Ješue koji govori o budućem svetu pravednih ljudi (nešto kao idealni socijalizam) u okupiranoj Palestini igraju isti glumci: Ješuu i Majstora igra Aleksandar Vučković, Ivana Bezdomnog i Levija Mateja Dragan Sekulić, a Berlioza i Kaifu Nedim Nezirović.

Roman Majstor i Margarita je sjajna satira na situaciju u kojoj pisci pristaju da svojim delima služe monstruoznom sistemu, dobijaju brojne beneficije od tog sistema, žive bolje od prosečnog bednog građanina jer su korisni i poslušni. Jedan od njihovih glavnih zadataka je da u svojim piskaranjima negiraju postojanje i boga i đavola. A onda se Satana lično poigra sa njima cinizmom koji je ravan bezosećajnosti sistema prema običnom čoveku. Problem dramatizacije Kate Đarmati je u tome što nije nađen način da ovaj aspekt romana bude dosledno sproveden u predstavi. Bez tog okvira drama o stradanju umetnika i proroka gubi na snazi, jer nije jasan smisao đavolje ujdurme i veličina žrtve. Možda se dramaturškinji učinilo da je pravljenje satire na staljinizam danas šibanje mrtvog konja, ali, opet, postoje druge vrste tiranije koje su takođe opasne. Osim toga, mi živimo u vreme kada religija doživljava veliki come back i pojačava se sumnja u nauku. Danas bi se Bulgakovljev Voland (đavo) pre mogao čuditi obilju različitih verovanja nego neverovanju. Stoga se rekontekstualizovanje priče čini neophodnim.

foto: tanjug / nemanja jovanović
…

Reditelj je imao nekoliko pokušaja u tom pravcu tokom predstave. Predstava počinje duhovitim i znakovnim natpisom na ćirilici: “Религија је опијум за народ”. Ta krilatica je tipična za doba tvrdog socijalizma (ali je u suštini Marksova teza). To što je napisana ćirilicom, koja se sada intenzivno nameće, može da se tumači kao rediteljeva namera da dve rigidnosti spoji u jedan scenski znak. Još jedan uspeli momenat svakako je Volandov (Pavle Jerinić) govor okupljenima u socijalističkom varijeteu, gde se on u stvari obraća nama u publici i govori o tome kako i koliko rigidna vlast lako pokorava ljude potkupljivanjem i onda, a i danas. Ova scena je efektna i na premijeri je izmamila aplauz na otvorenoj sceni – publika voli kada (se) prepozna. Međutim, ovakvih momenata nema mnogo. U predstavi nije sasvim jasno kakva je veza između položaja poslušnog kulturnog radnika onda i položaja poslušnog kulturnog radnika danas. U romanu je minuciozno analiziran odnos između brutalnog staljinističkog sistema i onih koji pristaju da mu služe svojim intelektualnim radom. U predstavi se ova dimenzija romana izgubila jer umetnici nisu hteli da govore o staljinizmu, a nisu našli drugačiji način da taj važan aspekt radnje romana prevedu u predstavu. Bez tog pritiska ponašanje likova postaje nerazumljivo. Jer, nije stvar u tome što je đavo napao neke ljude, već je paradoks u tome da je on napao one ljude koji i pored svega što im đavo čini uporno negiraju njegovo postojanje i izmišljaju najluđa objašnjenja sve dok ih gospodar tame ne dovede do nervnog sloma ili pogibije. A onda vlast očigledne i katastrofalne posledice delovanja đavola zataškava na isti način na koji zataškava i svoje svinjarije. Bulgakovljeva rečenica “ako nema dokumenta, onda nema ni čoveka” čini nam se aktuelnom i danas kao i u Staljinovo vreme.

Predstava ima atraktivnih glumačkih momenata – pojava Pavla Jerinića kao Volanda i Nade Šargin kao Margarite. Zatim vizuelno predstava deluje bogato i atraktivno. Disk na kome je na početku bila ispisana socrealistička krilatica ćirilicom pretvara se po potrebi u Mesec, planetu Zemlju, vatreno Sunce, magični disk za hipnozu… Na sceni besni požar, kotrljaju se mrtvačke glave, iznose kosturi, pleše sa štakama i bez štaka i pevaju brehtovski songovi, a kompozitorka Irena Popović svira na klaviru u dnu scene. Nevolja je u tome što i pored brojnih atrakcija, koje su na mestu jer je reč o đavoljim čudima, predstava ima monoton ritam. Takođe imamo utisak da glumci ulažu veliki napor da istovremeno budu ubedljivi i da igraju a la brehtovski, ali ne uspevaju da nas uvere u smisao svog pristupa. Time što je istim glumcima dao da igraju likove u različitim epohama reditelj je pokušao da podvuče sličnost između terora prema slobodnom čoveku u različitim epohama. Ali to preklapanje ne doprinosi da ideja predstave bude jasnija. Posledica toga je da gledaocu pažnja luta i da postavlja pitanja na koja ne nalazi valjan odgovor. Jedno od takvih pitanja je zašto Vanja Ejdus, inače odlična glumica, igra Pontija Pilata i zašto nosi kostim (kostimograf Bojana Nikitović i Stefan Savković) koji glumici ne pomaže da kreira važan lik, već čini da njena pojava na sceni bude nejasna metafora. Moramo priznati da rediteljeva ideja da Pontija Pilata igra žena može da bude zanimljiva u savremenom kontekstu. Vanja Ejdus je glumica koja je dorasla takvom zadatku. No, da bismo razumeli ovaj iskorak, mora nam biti potpuno jasan novi, savremeni kontekst ove velike priče.

foto: tanjug / nemanja jovanović
…

Da je u pitanju neki drugi reditelj, možda bismo mogli da pomislimo kako nije imao dovoljno hrabrosti ili veštine, ili iskustva, ali Andraš Urban je poznat po nesumnjivo angažovanim predstavama. On ume da napravi angažovanu i provokativnu predstavu, ali reklo bi se da mu ovog puta to nije bilo dovoljno i da je pokušao da uradi nešto drugačije. Nešto što je složenije i dublje i zbog čega bi imalo smisla latiti se postavke na scenu Majstora i Margarite. Jer, ovaj roman nije samo politička satira već i roman o dubokoj ljubavi, o odnosu metafizike i umetnosti. Ove teme jesu bliske reditelju Andrašu Urbanu. Setimo se njegove rane predstave Vojcek koju je radio sa trupom Ajova, ili Kratke priče o antihristu koju je radio u Bitef teatru. Pravo je umetnika da istražuje i rizikuje, a činovnici neka igraju na sigurno. Tome nas uči i roman Majstor i Margarita Mihaila Bulgakova.

Tagovi:

Majstor i Margarita Pozorišna kritika Pozorište
Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura

Premijera

12.септембар 2025. S.Ć.

„Karmadona“ premijerno u Torontu: Direktan sud bez kompromisa

Mediji su puni hvale za srpski film „Karmadona“ čija je svetska premijera upravo održana na festivalu u Torontu, opisuju ga kao direktan sud stvarnosti bez kompromisa

Grad i Fest

12.септембар 2025. Sonja Ćirić

FEST: Trebalo bi da bude održan od 21. do 28. decembra

Ako se složi Skupština Grada, Fest će biti održan od 21. do 28. decembra. Bio bi to jedini način da se zaboravi na sve ono što koči realizaciju ovogodišnjeg izdanja

Urbanizam

12.септембар 2025. Sonja Ćirić

Finta privatnog investitora: Gde se krije osnova za rušenje Beogradskog sajma

Netačna je teza izneta ovih dana da nema preciznog uvida u stanje hala Beogradskog sajma, te da je procena troškova njihovog privođenja novoj nameni zbog toga neizvesna, kaže profesor Građevinskog fakulteta u Beogradu Dušan Najdanović

Država i knjige

12.септембар 2025. Sonja Ćirić

Godišnjica pada nadstrešnice: Na Sajam knjiga neće imati ko da dođe

Ove godine najposećeniji dan Sajma knjiga pada 1. novembra, na godišnjicu smrtonosnog pada nadstrešnice Železničke stanice u Novom Sadu. Da li je, praveći raspored jesenjih manifestacija, uprava Beogradskog sajma zaboravila na to

Demant

11.септембар 2025. S. Ć.

Narodno pozorište: Nismo izostavili Vanju Milačić

Narodno pozorište demantuje da je iz teksta kojim objavljuje vest o nagradama na festivalu „Purgatorije“ u Tivtu izostavilo fotografiju glumice Vanju Milačić

Komentar

Pregled nedelje

Vojna parada: Paradero i balansero

Ima li Aleksandar Vučić vojsku? Nešto ponaprednjačenih kadrova sigurno bi u „datom trenutku“ stalo iza svog „vrhovnog komandanta“. Ali šta je sa trupom? Pa ništa – velika većina bi zabušavala, uzela bolovanje, isparila. Oni su tu samo zbog para

Filip Švarm

Komentar

Jovo Bakić naglavačke: Oni jure narod po ulicama

„Jurićemo ih po ulicama“, proricao je Jovo Bakić i mnogi su mu davali za pravo. Sada se dešava obrnuto – naprednjački Šturmabtajlung mlati narod po ulicama, kućama i lokalima. A naša čaršija se dobrim delom gnuša „svakog nasilja“

Nemanja Rujević

Komentar

Samo Srbina njegov navijač bije

Nije nelogično da se malo pribojavaš tuđih navijača kada odeš na utakmicu, pa i reprezentacije. Ali da strepiš da će te tvoji prebiti - to samo u Srbiji postoji

Marija L. Janković
Vidi sve
Vreme 1810
Poslednje izdanje

Vreme nasilja: Protest u Novom Sadu u pet slika

Bes, pendreci i suzavac Pretplati se
Vreme nasilja: Zastrašivanje građana

Naprednjačke bande za razbijanje glava i izloga

Srđan Rončević, dekan Prirodno-matematičkog fakulteta u Novom Sadu

Odbrana etike, studenata i autonomije univerziteta

Kako su stotine prosvetara izgubile posao

Monstruozno mešanje karata

Predsednik i leteći automobili

Šta sanjamo, a šta nam se događa

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1810 10.09 2025.
Vreme 1809 03.09 2025.
Vreme 1808 28.08 2025.
Vreme 1807 21.08 2025.
Vreme 1806 14.08 2025.
Vreme 1804-1805 31.07 2025.
Vreme 1803 24.07 2025.
Vreme 1802 16.07 2025.
Vreme 1801 09.07 2025.
Vreme 1800 02.07 2025.
Vreme 1799 25.06 2025.
Vreme 1798 19.06 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure