
Politika i kultura
Zbog protesta otkazani Filmski susreti u Nišu i Bašta fest
Organizatori dva letnja filmska festivala u Srbiji otkazali su ili odložili ovogodišnje planove zbog aktuelne krize u društvu. Kako politika utiče na scenu
Darko Rundek stari na jedan od najboljih načina, učeći i podmlađujući nas. Osamdesete a naročito Novi talas preterano su mistifikovani, posthumno ih siluju lažovi i budale, kako to obično biva. I može im se, jer je ostalo premalo izvornih koji bi to mogli da (od)brane. Nažalost, tek poneko kao Rundek ima i opravdanje – on je otišao mnogo dalje
Osim ljubavne vezanosti za njegove prve posthaustorske albume, izvrsne Apokalipso i U širokom svijetu (Jabukaton, 1996. i 2000.), solo-status Darka Rundeka (r. ‘56, Zagreb) u Srbiji građen je na eksploziji euforije povratničkih koncerata u Beogradu (dve rasprodate večeri u SKC-u i odmah treća u nakrcanoj Hali sportova, krajem 2000.), ali ne zaboravimo i sramotni incident/fizički napad na njega leta 2005. S druge strane, od Rundek benda s kojim ‘95. kao da je nastavio gde Haustor stade, preko Cargo orkestra do kriznog Rundek Cargo trija (RC3), Darko ne gubi ništa od kreativnosti, kvaliteta i osobenosti. Takođe, smanjivanje pratnje upleteno je u sve intimniji, razuđeniji Rundekov autorski izraz, kao što svedoče albumi Ruke i live Zagrebačka magla – Plava turneja (Menart, 2002. i 2004) te zasad poslednji s Cargo orkestrom Mhm A–ha Oh, Yeah Da–da! (Piranha music, 2006). Na ostvarenju Plavi avion (2010, Menart – Metropolis, koji je i ranije licencirao neka Rundekova izdanja) s Darkom su ostali samo Izabel Katala (violina) i klavijaturista/multiinstrumentalista Dušan Vranić (Letu štuke). Ova u Parizu nastala postava ima samo 3 člana jedino ako zanemarite činjenicu da Duca Vranić muzicira sa 6 ruku i 4 noge, a i zapeva.
Najzad, u vreme trijumfalnog reizdanja – paketa sva 4 Haustorova albuma (za Jugoton ‘81–’88, Haustor, Treći svijet, Bolero i Tajni grad, sada box-set, Croatia Records – RC3 opet nas je obradovao novim materijalom. CD Mostovi licencno je u Srbiji objavila vodeća koncertna agencija Long Play: par nedelja pre ovih koncerata mogao se kupiti isključivo u paketu s ulaznicom (1500 d; samo ulaznica 1200 d.). Svejedno su obe večeri bile rasprodate (preko 1000 posetilaca, svaka) i na najlepši način oživele ponovo godinama zaparloženu Barutanu unutar zidina Kalemegdana. Za mnoge nov, taj ‘cigleni’ ugođaj dobre akustike i slobodnog isparavanja u toplo letnje nebo bio je pravo osveženje – nisu EXIT, Arsenal i ini jedini u tvrđavama – pa su nadoknadili opadajuće oscilacije starijeg dela publike.
Da, bilo je i skakanja na ovom gotovo unplugged koncertu. Opušteni baš kao cigareta u uglu usana, RC3 su u nekoliko ciklusa iz pevušenja i prebiranja žica i stihova pouzdano uzleteli, snagom koju smo doživeli kao gromoglasnu – jer je sila osećanja i muzike, ne prosta snaga zvuka. Bilo je i (zaboravljenog? digitalno zabranjenog?) štimovanja, i greščica, Izabelina violina je plela inkrustracije i povremeno intonirala neku od legendarnih duvačkih linija koje krase mnoge pesme Haustora, da bi odjednom krenula ostavljajući za sobom trag spaljenog raketnog goriva, kao u Don Juan, poznatoj najavi aktuelnog albuma. Favoriti raznih Rundekovih razdoblja (Ruke, Uzalud pitaš, Bi mog’o da m’ogu) glatko su se smenjivali s nenametljivim novitetima (šarmantna Vidova, lepa Mostovi, kabaretska Vitamini), a publika je zdušno nadoknađivala prateće vokale, koji su kao i duvači naglašavali veličanstvenost brojnih Darkovih numera. Sada već nesumnjivo pripadajući nekad čuvenoj ‘zagrebačkoj školi šansone’, neke Rundekove minimalističke tačke s rečitativima i nepredvidljivim Vranićevim aranžmanskim varijacijama časom bi smenile ostrašćene interpretacije poput Ay Carmela (nije valjda samo do antifašizma, mora nešto biti i u samoj pesmi), a ne manje oduševljenje pobudila bi i novoupoznata Ima ih. Provukli su se i mali čovek i svileni šal, a na kraju dva izvrsna sata ovacije je zaključio teško nadmašivi Apokalipso.
Darko Rundek stari na jedan od najboljih načina, učeći i podmlađujući nas. Osamdesete a naročito Novi talas preterano su mistifikovani, posthumno ih siluju lažovi i budale, kako to obično biva. I može im se, jer je ostalo premalo izvornih koji bi to mogli da (od)brane. Nažalost, tek poneko kao Rundek ima i opravdanje – on je otišao mnogo dalje.
Organizatori dva letnja filmska festivala u Srbiji otkazali su ili odložili ovogodišnje planove zbog aktuelne krize u društvu. Kako politika utiče na scenu
Barak Obama je 2012. godine poslao svog ministra finansija da urazumi nemačkog kolegu koji je, protiv prezaduženih Grka, naglašavao moralni značaj trpljenja bola na kratke staze, zarad integriteta na duge staze. Ubeđivanje nije uspelo. U svakom slučaju, bez ordoliberalizma ne može se razumeti nastanak EU, kao ni nemačka pozicija u Evropi. Bez njega se, zapravo, ne može tumačiti ni XX vek
Pronalazak i širenje fotografije za Hoknija predstavlja trenutak u kome je optička slika samo fiksirana na papir uz pomoć hemijskih dodataka. Prateći likovne procedure, Hokni sugeriše da se modernost rađa upravo sa umetničkim oslobađanjem od optičkih aparatura i pomagala i povratkom na nesavršeni, manuelni izraz
Delajući unutar granica žanra (i zombi horora kao podžanrovskog skupa), te sopstvenih (mito)poetika, scenarista Aleks Garland i reditelj Deni Bojl nastavljaju sopstvenu priču mikrozapleta previše bavljenja uvek iritantnim eksplikatorskim zahtevima u kojima se gledaoci podsećaju na sve što je bilo u prethodnim filmovima. Pri tome, ama baš sve mora biti jasno, te, istovremeno, mora da zadovolji i nostalgičarski štimung kao nužan činilac u kreativno-poslovnim jednačinama ovog tipa
Irski bend “Fontaines D.C.” dolazi nam iz zemlje sa očiglednim viškom istorije i kulture, pa se otuda razumemo veoma dobro. Kada pevač Grijan Četen u jednom trenutku sa scene diskretno uzvikne: “Free Palestine!”, naša mlada publika spremno odgovara glasnim odobravanjem i kovitlacem palestinskih marama kefija, što ih mnogi ponosno nose oko vrata. Ali ovo zapravo uopšte nije demonstracija političkog aktivizma, kako bi neko mogao pomisliti. Samo mali podsetnik na to kako je sjajno kad ti velike nove zvezde na vrhuncu svoje karijere dođu u grad i podele sa tobom radost izuzetne muzike koju su sami stvorili, kao i svoje autentično ljudsko uverenje spram dirigovane svakidašnjice svuda unaokolo
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve