img
Loader
Beograd, 25°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Premijere

Toksična veza

16. октобар 2024, 22:35 Marko Stojkić
foto: promo
Copied

Neva Lukić i Viktor Radonjić: P(j)eščanik
režija Jasmina Večanski Kujundžić

Ako zamislimo utopiju, a za mnoge i košmarnu distopiju, istorijskog pomirenja Srbije i Hrvatske, vrlo ćemo lako zamisliti propagandne mašinerije obe države kako se, u sklopu niza bilateralnih sporazuma, praktično i kreativno usaglašavaju. Pored toga što u kratkom roku više ne bi bio greh reći “hleb” ili “kruh” tamo gde ne treba, za samo nekoliko meseci počelo bi koprodukcijsko snimanje i emitovanje telenovele o Srbinu i Hrvatici koje bi Afrodita vukla od jedne do druge prepreke. I već oko 50. epizode merači javnog mnjenja na obe strane pokazali bi sasvim zadovoljavajuće, a do tamo neke 74. epizode čak i impozantne rezultate.

Nemogući napor zagrebačko-beogradskog dvojca dramskih pisaca, Neve Lukić i Viktora Radonjića, da zajedničku dramu P(j)eščanik postave na pozornicu podrazumevao je brojna učtiva odbijanja sa obe strane granice, sve dok ga pregalaštvo i vizija rediteljke Jasmine Večanski Kujundžić nije dovela na scenu Kulturnog centra Pančevo, gde je do sada izveden dvaput, a komad je nedavno, mada mu prema zamisli bolje odgovara veći prostor, postavljen i na malu scenu Ateljea 212. Ova petogodišnja odiseja perspektivnog dramskog dvojca da materijalizuje svoj dramski tekst, sa zapletom upravo o “zabranjenoj ljubavi”, svedoči, naravno, o snazi zabrane, čiji su razlozi svima poznati, ali i o tome da ni ljubav ne treba potcenjivati.

Ljubavni zaplet u P(j)eščaniku ujedno je i okvir i lakmus, što je po sebi ambiciozan zahvat, jer će Zagrepčanka (Jelena Đulvezan Milković) i Beograđanin (Miloš Lazarov) ubedljivošću svojih unutrašnjih i interpersonalnih sukoba morati ne samo da otope sa obe strane brižljivo negovani, zamrznuti međudržavni konflikt, što bi svakako bio melodramski kliše, već i da se odupru samom temom nametnutoj tendenciji pseudobrehtovskog angažovanog moralisanja, koje nam se tako često podvaljuje kao umetnost. Jer radi se o predstavi avangardnog teatra, na samoj ivici performansa, sa elementima pozorišta senki, čak i modernog baleta, sa isprepletanim filmskim sekvencama na video-bimu, dakle, vrlo hibridne strukture, o predstavi kojoj bi kao tematski pandan mogao da posluži, recimo, Ežen Jonesko i njegov klasik Nosorog.

Slično onome kako se Jonesko, kao i Kaneti u svoje vreme, bavio problemom amorfizacije ličnosti u masi – “Koji mi?” odjekuje pozornicom očajno pitanje Beograđanina, možda i najbolje ilustrujući dramsku situaciju, jer “ja nije mi” – tako i Lukićeva i Radonjić polaze od nacionalističkih tabua i stereotipa koji na spoljašnjem planu služe nacionalnim homogenizacijama, dok na individualnom planu samo razbuktavaju eros. Rediteljsko rešenje za personifikaciju erotskog varničenja ujedno je i ekonomično i efektno: dok su Zagrepčanka i Beograđanin veći deo predstave fizički razdvojeni, levo i desno, na Zapad i na Istok, na scenu povremeno ušetava savremena Afrodita (Jovana Urošević) u vidu izazovno obučene i provokantno raspričane televizijske voditeljke.

U ljubavnom zapletu elegantno se razbija starovremenski stereotip o beogradskom donžuanu koji odlazi na poslovni put u Zagreb da udara recke. U P(j)eščaniku je polazna tačka upravo obrnuta, jer Zagrepčanka dolazi na poslovni boravak u Beogradu, ni manje ni više nego kao kustoskinja muzeja koja će nekoliko nedelja provesti na stručnom usavršavanju. U jednom trenutku, kada je u kovitlacu ove toksične veze dovedena do ključanja, ona će svoj dolazak u Beograd oholo uporediti sa odlaskom u Afriku, da bi avanturu sa Beograđaninom – tipskim luzerom, razvedenim, bez stalnog posla, sa umetničkim ambicijama, dovoljno očajnim da se zaljubi – skoro rasistički uporedila sa erotskom gimnastikom sa nekim Afroamerikancem na proputovanju kroz Ameriku.

Upravo ovakva preterivanja ukazuju na obrtanje peščanog sata, jer ovaj pogled sa visine ne odražava isključivo feministički uzlet, što bi bilo nedovoljno probitačno, čak ne toliko ni klasnu razliku između Zagrepčanke i Beograđanina, ma koliko u pozadini odjekivale varijacije na muzičku temu Bandiera rossa, već pre svega odražava jedan u međuvremenu otvoreno kolonizatorski narcizam Zagreba, kao samoproglašenog centra, prema poslovično orijentalnom i necivilizovanom Beogradu. Ono, međutim, na šta Zagreb u novoosvojenoj ohololosti ne računa, to je da će mu Beograd uzvratiti upravo hrvatskim značenjem reči “pješčanik”, naime “ograđenim prostorom za igru djece u pijesku”, uzvratiće mu, dakle, ni manje ni više nego jezički, jer će kolonizator sa Zapada, samim stupanjem u razgovor, a kamoli u erotski odnos, morati da klekne u pi(j)esak, da se infantilizuje, čime se ponaša upravo suprotno svojoj nameri, zbog čega izneverava i ljuti sebe samog, što magnetiše spiralu unutrašnjeg sukoba.

Jezik, dakle, nije samo propagandni instrument. Jezik je sama psiha. Nije zbog toga slučajno što sam midpoint, kulminaciju drame, zauzima muzičko-vizuelno-plesna deonica u kojoj se iz off-a čuje glas crkvenog pojanja. Ovo pojanje na ironičan način osvešćuje i vo vjeki vjekov cementira razlike između hrvatskog i srpskog jezika, čime rečnici oba jezika postaju molitvenici, sa esencijalističkim uporištima u dva potpuno odvojena nacionalna bića, čije je postojanje doduše nemoguće dokazati, ali se u njih, dakako ili dapače, mora v(j)erovati. Srećom, predstava kojoj je sve do ove tačke pretila opasnost da sklizne u ideološki pamfletizam prema pomiriteljskoj recepturi iz, upravo evropskog, kolonijalnog centra, u drugoj polovini se okreće krvi i mesu, scenskoj konkreciji, dramskom sukobu dvoje aktera na pozornici, subverzivno tražeći razrešenje sa onu stranu jezičko-ideološkog okvira, sa onu stranu korektnosti, gradeći time most koji se ne da izraziti diskurzivno, već samo onim što umetnost čini umetnošću.

Sporedni lik vojnika (Zoran Ratković), čije se sporadično pojavljivanje na početku može doživeti u psihodelično-simboličnom ključu, pri kraju predstave dobija zanimljivu funkciju u zapletu, konkretizujući se iz flešbeka u jednoj vrlo slojevitoj ljubomornoj sceni, čime nam pozorišna umetnost još jednom pokazuje da je njeno dejstvo nesvodivo na puko izlaganje teza i antiteza. P(j)eščanik je predstava o zabranjenim ljubavima i zabranjenim jezicima, ali i o erosu koji proizilazi upravo iz ovih zabrana. Ako bi se sav dramski potencijal ove predstave morao svesti na jednu jedinu reč, nameće se jedna, doduše na sceni neizgovorena, samo pokazana, ali i na hrvatskom i na srpskom potpuno ista, nabijena i erosom i tanatosom u podjednakoj meri, a to je reč: zagrljaj.

Tagovi:

Pozorišna kritika Pozorište
Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura

Država kroji kulturu

14.септембар 2025. Sonja Ćirić

Jugoslav Pantelić: Razlozi za moju smenu nisu mi predočeni

Odlukom Vlade Srbije, Jugoslav Pantelić više nije direktor Jugoslovenske kinoteke, ne zna se zašto. Da nije možda zato što se Kinoteka priključila martovskom štrajku na koji su pozvali studenti

Premijera

12.септембар 2025. S.Ć.

„Karmadona“ premijerno u Torontu: Direktan sud bez kompromisa

Mediji su puni hvale za srpski film „Karmadona“ čija je svetska premijera upravo održana na festivalu u Torontu, opisuju ga kao direktan sud stvarnosti bez kompromisa

Grad i Fest

12.септембар 2025. Sonja Ćirić

FEST: Trebalo bi da bude održan od 21. do 28. decembra

Ako se složi Skupština Grada, Fest će biti održan od 21. do 28. decembra. Bio bi to jedini način da se zaboravi na sve ono što koči realizaciju ovogodišnjeg izdanja

Urbanizam

12.септембар 2025. Sonja Ćirić

Finta privatnog investitora: Gde se krije osnova za rušenje Beogradskog sajma

Netačna je teza izneta ovih dana da nema preciznog uvida u stanje hala Beogradskog sajma, te da je procena troškova njihovog privođenja novoj nameni zbog toga neizvesna, kaže profesor Građevinskog fakulteta u Beogradu Dušan Najdanović

Država i knjige

12.септембар 2025. Sonja Ćirić

Godišnjica pada nadstrešnice: Na Sajam knjiga neće imati ko da dođe

Ove godine najposećeniji dan Sajma knjiga pada 1. novembra, na godišnjicu smrtonosnog pada nadstrešnice Železničke stanice u Novom Sadu. Da li je, praveći raspored jesenjih manifestacija, uprava Beogradskog sajma zaboravila na to

Komentar

Pregled nedelje

Vojna parada: Paradero i balansero

Ima li Aleksandar Vučić vojsku? Nešto ponaprednjačenih kadrova sigurno bi u „datom trenutku“ stalo iza svog „vrhovnog komandanta“. Ali šta je sa trupom? Pa ništa – velika većina bi zabušavala, uzela bolovanje, isparila. Oni su tu samo zbog para

Filip Švarm

Komentar

Jovo Bakić naglavačke: Oni jure narod po ulicama

„Jurićemo ih po ulicama“, proricao je Jovo Bakić i mnogi su mu davali za pravo. Sada se dešava obrnuto – naprednjački Šturmabtajlung mlati narod po ulicama, kućama i lokalima. A naša čaršija se dobrim delom gnuša „svakog nasilja“

Nemanja Rujević

Komentar

Samo Srbina njegov navijač bije

Nije nelogično da se malo pribojavaš tuđih navijača kada odeš na utakmicu, pa i reprezentacije. Ali da strepiš da će te tvoji prebiti - to samo u Srbiji postoji

Marija L. Janković
Vidi sve
Vreme 1810
Poslednje izdanje

Vreme nasilja: Protest u Novom Sadu u pet slika

Bes, pendreci i suzavac Pretplati se
Vreme nasilja: Zastrašivanje građana

Naprednjačke bande za razbijanje glava i izloga

Srđan Rončević, dekan Prirodno-matematičkog fakulteta u Novom Sadu

Odbrana etike, studenata i autonomije univerziteta

Kako su stotine prosvetara izgubile posao

Monstruozno mešanje karata

Predsednik i leteći automobili

Šta sanjamo, a šta nam se događa

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1810 10.09 2025.
Vreme 1809 03.09 2025.
Vreme 1808 28.08 2025.
Vreme 1807 21.08 2025.
Vreme 1806 14.08 2025.
Vreme 1804-1805 31.07 2025.
Vreme 1803 24.07 2025.
Vreme 1802 16.07 2025.
Vreme 1801 09.07 2025.
Vreme 1800 02.07 2025.
Vreme 1799 25.06 2025.
Vreme 1798 19.06 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure