img
Loader
Beograd, 16°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Javni servis i kultura

Šupljina bez sadržaja

10. jun 2020, 18:58 Teofil Pančić
foto: rts
Copied

Ko je i zašto oteo i zatočio celokupan "kulturnjački" program RTS-a, da li ga je u međuvremenu ubio ili ima šanse da ga pusti na slobodu, i hoćemo li ga uopšte prepoznati kada i ako se to jednom dogodi

Vinstonu Čerčilu pripisuju da je usred rata veoma iscrpljujućeg za Britaniju i pogubnog po njene građane, resko uzvratio svojim generalima koji su mu predlagali da pare namenjene umetnosti i kulturi preusmeri u nabavku oružja: „A šta onda uopšte branimo?“. Bila to stvarna anegdota ili apokrifna storija, svakako je poučna, jer ukazuje na razliku u formatu između političara i državnika: prvi gleda samo trenutni i parcijalni interes ni misaono ni praktično ne dobacujući preko tog skučenog horizonta, a drugi se brine za očuvanje vertikale koja mu je prethodila i koja treba da ostane iza njega. U ratu koliko i u miru.

Pandemija virusa korona nije bila rat, mada su lokalni politikanti na vlasti hteli da je takvom proglase, ne bi li sami bili vojskovođe, a mi poslušni regruti ili uplašeni civili, zatočeni u ono metaforičnom kovačevićevskom podrumu. Pa, kad i ako se udostoje da nam jave da je rat završen – dobro je. Nije tu bilo ni državnika ni generala – tek poneki naporni potpukovnik – ali je izgleda bilo „generalskih“ ambicija da se iskoristi trenutak i da se raskrsti s tom, kako se ono zove, kulturom, kao velikim a nepotrebnim trošadžijom narodnih para (kojima bi bilo mnogo lepše u džepovima naših gospodara, jakako).

O nekim simptomima te nagle i radikalne raskulturizacije govorilo se i pisalo onoliko i onde gde se uopšte moglo (recimo, o izostanku ili poništavanju konkursa za finansiranje umetničke produkcije, o nebrizi za samostalne umetnike kojima je uskraćena prilika da zarade svoje honorare etc.), ali je zanimljivo i znakovito da se o jednom od najdrastičnijih njenih simptoma uporno i sadržajno ćuti. Naime, nekako baš s proglašenjem vanrednog stanja sredinom marta, na javnom televizijskom servisu zvanom RTS sve što se zvalo „program iz kulture“ – nestalo je obnoć, temeljito i trajno, bez spomena, kao da ga nikada nije ni bilo. Obustavljeno je emitovanje Kulturnog dnevnika (poslednji prikazan 13. marta), nedeljnog magazina Kulturni centar (poslednji 11. marta), specijalizovanih mesečnih magazina iz pojedinih oblasti kakvi su Vavilon, Art zona, Čitanje pozorišta, Drugi vek, takođe i diskusionog programa Čas anatomije etc. Sve ono što se zove kulturno-umetnički program RTS, a što se bavi informativnim i analitičkim praćenjem žive kulturne produkcije, odjednom je zaključano a ključ je bačen u jezero, ili je možda u nečijem džepu, ne zna se čijem, da li relativno sveže postavljenog gaulajtera kultur-programa, da li nekoga iznad njega, đavo će ga znati. Sa stanovišta javnog interesa zapravo je sasvim svejedno čija je to bila volja i odluka, da li je to dosledno programsko i kreativno samoubistvo ključnog dela programa zbog kakvog javni servis i postoji smislio nadobudni gaulajter ili njegovi šefovi, a on samo nije imao nikakav problem s tim (jer da je imao, valjda bi nekako reagovao, možda i ostavkom, ako ne ide drugačije). Jedno je sigurno: to nije mogla biti volja i odluka onih ljudi, više desetina njih, kvalitetnih i odgovornih profesionalaca, koji su – uz superviziju nekih kvalitetnijih i ozbiljnijih glavnih urednika u sasvim nedavnoj prošlosti – kreirali i pravili televizijski program iz kulture, po mnogo čemu daleko najkvalitetniji segment programa televizijskog javnog servisa, u svom info segmentu poslednjih godina svedenog na nivo prestrašenog sluge lokalne politikantske kakistokratije.

Razume se, korona-pandemija poremetila je štošta u našim životima, a „kulturnu produkciju“ desetkovala, i to nije moglo da se ne odrazi na medije. Pa ipak, nisu ni „Danas“ ni „Politika“, ni „Novosti“ ni „Blic“ ostali bez kulturnih rubrika, a nisu, bogme, ni „Vreme“ ni NIN, a takođe ni, recimo, „Pečat“. Televizija je, razume se, drugačiji medij, ali je svakako mogla imati svoje mesto i tokom vanrednog stanja. Kako god, vanredno stanje je ukinuto pre više od mesec dana, a na RTS-u kao da je i dalje pozni mart ili rani april, i kao da svi svakog dana čekamo tri sata poslepodne da čujemo šta imaju da nam kažu potpukovnik Kon i doktorka Kisić Tepavčević, i hoće li nam Gospodar zapretiti još dužim kućnim pritvorom. Nema ničega novog pod RTS suncem, televizija i Jutjub kanal Kulturno-umetničkog programa kao erzac nude samo reprize prastarih igranih serija. Sadržaj šupljine caruje, prazniji od međuzvezdanog prostora. Pa dobro, možda mora da bude tako, iz ko zna kojih nama običnim gledaocima nerazumljivih razloga, tehnoloških ili ko-zna-kojih? E pa, teško… Evo, na našem drugom javnom servisu, Radio televiziji Vojvodine (RTV) – resursima svake vrste svakako skromnije opremljenoj – već skoro mesec dana se ponovo redovno emituje dnevni kulturni magazin Art–erija, a polako se u etar vraćaju i svi drugi magazinski kulturni sadržaji, književni, filmski, likovni, muzički, pozorišni. Ili, primer iz najreferentnijeg komšiluka, HRT je u međuvremenu takođe vratio manje-više sve svoje kulturne „formate“.

U čemu je onda problem s kulturom na RTS-u? Pisac ovog teksta bi da pita, ne da odgovara… Ali, oni od kojih bi trebalo očekivati odgovor umudreno ćute i prave se mrtvi. Biće da im takvo stanje nerada i netalasanja najviše odgovara i da im je iz raznih (naslutivih, znamo igrače) razloga najprobitačnije, ako već ne mogu da u potpunosti sprovedu svoju (zlo)volju i preformatiraju programe iz kulture RTS-a da budu po meri njihove nesuvislosti, skučenosti, toksičnosti i zaplotnjačkog zlojepstva.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura

Slučaj Šabačko pozorište

13.septembar 2026. Sonja Ćirić

Odlukom direktorke, Šabačko pozorište je ostalo bez 15 predstava a glume samo tri glumca

Šabačko pozorište je ostalo bez 15 predstava zato što je tako odlučila direktorka. Zbog toga 80 posto glumaca ansambla nije stalo na scenu godinu i po dana. Međutim, budžet pozorišta je 15 miliona dinara

Cenzura

12.septembar 2026. S.Ć.

Film Jasmile Žbanić je dobar za MoMu, ali ne i za direktorku Muzeja Jugoslavije

Bez obrazloženja, Gordana Vujović v.d. direktorka Muzeja Jugoslavije otkazala je prikazivanje filma Jasmile Žbanić „Blum – Gospodari svoje budućnosti“ na programu Leto u Muzeyu

59. Bitef

12.septembar 2026. Sonja Ćirić

Sutra počinje Bitef, karata ima

Od 13. do 20. septembra biće odigrano sedam predstava Bitefa. Rasprodate su karte za rusku, gruzijsku i tursku predstavu, a za ostale nisu

Ekspo 2027

11.septembar 2026. Sonja Ćirić

Sukob Ekspa i Ministarstva kulture zbog konkursa za kulturno stvaralaštvo

Ministar kulture Nikola Selaković zapretio je da će oboriti konkurs Ekspa za kulturno stvaralaštvo ukoliko podršku ne dobiju kandidati koje favorizuje Ministarstvo, tvrdi izvor „Vremena“ blizak jednom članu komisije, što je zakočilo objavljivanje rezultata konkursa

ne:Bitef

11.septembar 2026. Sonja Ćirić

Tim ne:Bitefa: Naš gerilski poduhvat je izvan dometa vlasti

Dužnost bitefovske zajednice je da kroz ne:Bitef pruži otpor kidnapovanju zvaničnog festivala, kažu u timu koji 20. septembra organizuje ne:Bitef sa gostima i temama koje smo navikli da viđamo na Bitefu

Komentar
Veliki transparent Studenti pobeđuju ispred Narodne skupštine

Pregled nedelje

Padaj mržnjo i nepravdo

Zašto režimu trebaju mržnja i podele? Kako su na njih odgovorili studenti? Kome i zbog čega smeta Kesić i društvo iz emisije „24 minuta“? I kako su opozicione stranke završile u izbornoj fusnoti

Filip Švarm
23. maj

Komentar

Rađanje građana iz duha republike

Rušenje Vučićevog režima na izborima je dečja igra u odnosu na ono što nas čeka posle: obnavljanje do temelja razorene zemlje. Ne postoji teži zadatak od toga da se od podanika stvore građani, ali to je pitanje opstanka Srbije

Ivan Milenković
Vučić

Komentar

Vučić sam protiv svih, ali stvarno

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić zapljuvao je sebe u ćošak, odvajajući se od svih, pa i od svoje partije. Zato će, kad stupi protiv 250 ljudi od integriteta sa Studentske liste, konačno stvarno biti sam, kako se već godinama bizarno hvališe

Ivan Milenković
Vidi sve
Vreme 1862
Poslednje izdanje

Ova situacija

Srbija pred izborom Pretplati se
Špijuniranje studenata

Kad Veliki brat uzjaše Pegaza

Režim protiv naroda

Naprednjačka javno-privatna agencija

Portret savremenika: Hašim Tači

Presuda visokog rizika

Evropska krajnja desnica u službi Trampa i Putina

Probijanje vatrenog zida

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1862 09.09 2026.
Vreme 1861 02.09 2026.
Vreme 1860 26.08 2026.
Vreme 1859 19.08 2026.
Vreme 1858 12.08 2026.
Vreme 1856-1857 29.07 2026.
Vreme 1855 22.07 2026.
Vreme 1854 15.07 2026.
Vreme 1853 08.07 2026.
Vreme 1852 02.07 2026.
Vreme 1851 25.06 2026.
Vreme 1850 17.06 2026.
Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure