

Intervju
Gordan Kičić: Ko bude gledao „Istinu“, više neće želeti da vara
„Ovo je veoma dobar komad jer u jednom trenutku ne znate ko govori laž a ko istinu“, kaže Gordan Kičić, glumac i producent „Istine“, premijere Bitef teatra




U Srbiji je televizija ekranizovala životne vrednosti gotovo svih društvenih grupa. Rijaliti ili kvazirijaliti programi su naročito zahvalni, jer pružaju uvid u ponašanje, sistem vrednosti, način komunikacije i stepen adaptiranosti na ponekad surove tranzicione uslove. Kada su se na televiziji Happy pojavili „Parovi„, mogli smo da zavirimo u čudesni svet ovdašnjeg novobogataškog glamura. U pozlaćenom ramu smo gledali sve one kojima je ponestalo novca, a muvaju se po estradi, kako jedu zlatnim escajgom i bore se da ostanu jedini naslednici 100.000 evra. Ova ožalošćena porodica učiniće sve da pokaže kako je najspretnija i najupornija, dok pokojnik sve ovo gleda sa druge strane ogledala. Alisin svet u kojem se pojavljuju sumnjivi biznismeni, pevači bez nacionalne penzije, starlete i sponzoruše na istom zadatku – preživeti u zlatnom kavezu!
Tako nastaju dame koje će (poput Čumetove žene) priznati da su sistematski trovale muževe, tako nastaju buduće vlasnice agencija za obezbeđenje (poput Legijine supruge), tako nastaju modne kreatorke, zlostavljane žene fudbalera koje umesto sigurne kuće dobiju kuću za ćutanje, dizajnerke enterijera, pevačice u večitom usponu, jednom rečju – srpske tranzicione lepotice.
Ipak, svojevrsnu odu ovoj društvenoj grupi koju uopšteno nazivamo „sponzorušama“ napravila je tek televizija Pink sa emisijom „Šopingholičarke„. Emisija je binarno jednostavna – dve kandidatkinje dobiju budžet od 50.000 dinara, zavirimo im u garderobere, onda počinju da kupuju i na kraju tročlani žiri proglasi pobednicu. Ima li bolje paradigme svakodnevne rutine za sponzoruše – kupovinom pobediti suparnicu, a to podrazumeva i osvajanje naklonosti sponzora. Priznajem da sam za samo nekoliko minuta o sponzorušama saznao više nego iz stotina stranica eseja koje su o njima napisane. Evo nekoliko zlatnih primera. Devojke će uvek o odeći, obući ili aksesoarima govoriti u deminutivima. Tu ćemo videti i čuti sve o haljinicama, suknjicama, cipelicama, tašnicama, pantalonicama, uvek minijaturnim. To znači da sponzore pale džepne Venere, devojčice, što praksa potvrđuje. One će biti njihove devojčice, kojima je potrebna lova i zaštita.
Zanimljivo je kako voditeljka emisije „Šopingholičarke“ referiše na 50.000 dinara kao relativno beznačajnu sumu zaboravljajući da se radi o natprosečnoj plati u ovoj zemlji. Nemam nameru da se bavim socijalnom demagogijom, ali zaista je neverovatno da na televiziji čujete kako se neko divno obukao „za samo 50.000 dinara„. Takmičarke imaju pravo da zadrže kupljenu odeću, pa mu to dođe kao utešna nagrada za devojku koja gubi. Takođe je neverovatno, kako je za naše šopingholičarke granica između estradne i svakodnevne odeće nevidljiva. Videćete devojku koja sebi postavlja zadatak da se obuče za odlazak na slavu, pa se nakiti ko za nastup na Grandu. Eto, nikada mi nije palo na pamet da su ovdašnje slave podijum za prikazivanje modnih stilova. To je kombinacija patrijarhalnog tradicionalizma i savremenih i liberalnih modnih trendova. Moda je oznaka vremena, ali i individualnog stila, slobode, pa za sponzoruše zato možemo reći da predstavljaju tempiranu bombu za slavskom trpezom.
Ako je tačna ona rečenica čika Duška Radovića (a duboko verujem da jeste) da dečaci prave gluposti da bi fascinirali devojčice, onda se u tim naizgled krhkim šopingholičarkama kriju motivi za mnoge ovdašnje socijalne i kriminogene pojave. Malo je emisija koje su toliko polno definisane, jer sumnjam da bi nekom tinejdžeru bilo zanimljivo da duže od 2 minuta gleda neke ribe kako preturaju po garderobi ili posle vitlaju po tržnom centru. To je praktično hram ovih devojaka – mesto gde se predaju svojoj strasti, mesto gde one biraju, ali su istovremeno i birane, jer kupujući garderobu, one postaju roba koju budući sponzori kupuju za cenu krpica. Zato je devojkama život prikazan kao pista na kojoj se krećete namontirane ko novogodišnja jelka. Privatan život, vaša interesovanja, obrazovanje, vaš duh i ličnost čiji bi odraz moda mogla da bude – apsolutno su nevidljivi. Pa da za kraj poželim sreću onako kako je meni govorila baba – u zdravlju da pocepate!


„Ovo je veoma dobar komad jer u jednom trenutku ne znate ko govori laž a ko istinu“, kaže Gordan Kičić, glumac i producent „Istine“, premijere Bitef teatra


Nakon uspeha prvog Humanitarnog sajma knjiga, srednjoškolci Srbije koji su ga organizovali, najavljuju da će ga pretvoriti u tradicionalni


U rimskom Museo del Genio u toku je retrospektiva francuskog fotografa Robera Duanoa za čiju se fotografiju "Poljubac" iz 1950, tek 42 godine kasnije otkrilo da nije nastala spontano


Dokumentarac „Gospodin Niko protiv Putina“ Pavela Talankina nagrađen Oskarom, prikazan je premijerno i u Srbiji. U Rusiji je zabranjen, jer promoviše ekstremizam i terorizam


Svako ko se zbog neke predstave ikad popeo stepenicama Bitef teatra, zna da u zgradi u kome je ovo pozorište ima i drugih stanara. Filip Gajić je to otkrio tek prilikom prve posete kolektivu kojim će rukovoditi
Intervju: Savo Manojlović, predsednik pokreta Kreni-Promeni
Za nas je najbolja strategija podrška studentskoj listi Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve