Pošto su na VIP tribini plesali domaći političari, sportisti i biznismeni, zasigurno ih je određeni broj, zbog svojih "zasluga", oslobođen davanja pet stotina evra. Izdvajali su se Željko Šturanović, Ranko Krivokapić i domaćin Svetozar Marović, a zanimljiv duo na tribinama činili su budvanski gradonačelnik Rajko Kuljača i narodni pevač Era Ojdanić
Ko bi, godinu unazad, i pomislio da će unionistički Grbalj ugostiti „kotrljajući cirkus“ i učiniti nezavisnu Crnu Goru, makar na jednu noć, svjetskim muzičkim središtem. Zemlja, u kojoj „folk“ označava skoro zvanični muzički pravac, prihvatila je kao svoje najrođenije četvoricu legendarnih muzičara.
Iako budvanski oci, ali i gospodar crnogorski, nekadašnji premijer i predsjednik, organizuju ili pak samo uživaju u nastupima „zvezdica granda“, Svetozar Marović „osjeća“ dobre note. Ovaj je politički, a zašto ne i poslovni mag, dovođenjem slavnog benda, kod svojih Grbljana na Marovića placu, uradio najviše na promociji crnogorskog turizma.
Da je tako, najbolje govori i sam Mik Džeger koji je, dobro naučen, na „našem“ pozdravio goste iz Hrvatske, Albanije, Srbije i Rusije. Bilo je na Jazu i posjetilaca iz Bosne i Hercegovine, ali i Engleza, novih stanovnika na crnogorskoj rivijeri. U otpozdravu Džegeru, pored domaće publike čiji broj nije bio zadovoljavajući, glasno su se čuli i turisti iz Srbije.
Narodi i narodnosti, njih oko četrdeset hiljada, ukoliko se zanemari zastoj od skoro dva sata na parkiralištu i tiskanje u autobusima gdje je vožnja od tri kilometra stajala jedan i po evro, nijesu se mogli žaliti na organizaciju, tim prije što su pored opuštenog obezbijeđenja mogli da unesu što ih je volja. Kako životinje nijesu uspavljivane, već su na miru uz koncertno polje obavljale svoje potrebe, nezadovoljne nijesu ni organizacije koje vode računa o njihovim pravima.
Razočaranje, ipak, ne kriju oni koji su po starim cijenama kupili karte. Pošto prodaja prvobitno štampanih 73.000 ulaznica nije dobro išla, organizatori su uradili novu seriju, pri čemu su cijene onih od sto spuštene na šezdeset sedam, a od pedeset na trideset četiri i po evra. U Mjuzik staru, zvaničnom organizatoru, pozivaju se na svoje, a u Udruženju za zaštitu potrošača na pravo o isplati razlike u cijenama.
Ni „sniženje“, međutim, nije uticalo na bolju prođu. Prodato je, nezvanična saznanja govore, oko trideset hiljada karata, a ogroman broj je, u posljednjem trenutku, dijeljen šakom i kapom. Kako su na VIP tribini plesali domaći političari, sportisti i biznismeni, zasigurno ih je određeni broj, zbog svojih „zasluga“, oslobođen davanja pet stotina evra. Izdvajali su se Željko Šturanović, Ranko Krivokapić i domaćin Svetozar Marović, a zanimljiv duo na tribinama činili su budvanski gradonačelnik Rajko Kuljača i narodni pjevač Era Ojdanić.
Kampanja koju su, ne skidajući se sa pojedinih televizijskih programa, vodili Raka Marić i Vukić Raspopović, njegov „izaslanik“ u Budvi, očito nije dala rezultat. Njihove najave o dolasku političkih „faca“ iz čitavog regiona ostale su neostvarene, a utisci o Crnoj Gori koje su navodno čuli od slavnih rokera, djelovali su naivno i infantilno.
Kako Džeger nije nikada vidio ljepšu zemlju od Crne Gore, njihove su riječi, zamolio je vozača da od tivatskog aerodroma (za Marića najljepšeg na Jadranu) pa do Bečića vozi sporije da bi svojom kamerom uslikao tu ljepotu. Slavni roker, izgleda, ima neobičajen odnos prema prirodnom okruženju, jer pomenutu relaciju, uz samu magistralu, „krasi“ regionalna deponija i nekoliko stovarišta i kamenoloma. Na pitanje kada je napravljen hotel Splendid, osoblje je kroz šalu odgovorilo da je to urađeno specijalno za njihov dolazak, smatrajući da Džegera ne treba opterećivati podatkom da je predsjednik crnogorske skupštine, prošlog ljeta, svečano otvorio na „divlje“ izgrađen objekat.
Marić je, i pored toga što mu je prigovoreno da je „prošvercovao“ nastup Regine i zanemario crnogorske izvođače, istakao kako će koncert, čiji je Marović idejni, a on vođa od realizacije, zlatnim slovima biti upisan u crnogorsku istoriju.
Politički okvir cjelokupnog projekta i džetseterski odnos prema rokenrolu u Crnoj Gori, ocjena je mnogih, nikako ne umanjuju značaj koncerta na Jazu koji, kako navode, treba da označi početak „urbanizacije“ crnogorskog društva.
„Dosta je šljokica, baletanki i potpetica prisutno na ovom mjestu, a atmosfera i nije previše rokerska. Ali, i sami Rolingstonsi nose tijesne, roze majice“, istakla je grupa mladih iz Pljevalja.
Za Aleksandra Radunovića Popaja, člana organizacije The books of knjige i grupe Perper, koncert na Jazu predstavlja veliki događaj za Crnu Goru. Odabir predgupa, po njemu, nije uticao na značaj ovog dešavanja, iako misli da su organizatori mogli i morali imati malo više senzibiliteta po tom pitanju.
„Smatram da je bio osnovni red i odraz dobrog vaspitanja da organizatori pozovu i nekoga iz Crne Gore da svira na Jazu. Raka Marić je takvim činom pokazao svoj odnos prema crnogorskim muzičarima, mada u suštini i nije važno kako nas taj čovjek posmatra. Samo neka je zdravo“, navodi Radunović za „Vreme“.
Veliko interesovanje za kupovinu VIP karata, njegovo je mišljenje, nikako nije crnogorski fenomen i ističe kako bi to priuštio sebi da ima „para koliko bi htio“. Nije strana, navodi, ni nedovoljna zainteresovanost crnogorske mladosti za koncert.
„Novije generacije odrasle su uz Grand produkciju i ovo za njih predstavlja potpuno drugi svijet. Ali, uveliko čudi odsustvo njihove znatiželje da prisustvuju svjetskom događaju kojeg imaju u svojoj kući. No, ne valja se previše čudit“, kaže Radunović.
U Demokratskoj srpskoj stranci ističu kako Svetozar Marović dovođenjem Rolingstonsa na svom imanju ostvaruje adolescentske muzičke želje.
„Ovaj kontroverzni političar, a po sopstvenom priznanju budući građevinski biznismen, uspio je vrlo providno da svoju ‘ljubav’ prema Budvi materijalizuje tako što je močvarno zemljište u pozadini plaže Jaz na najbolji mogući način valorizovao i infrastrukturno maksimalno opremio da sjutra komotno na njemu, sa svojim Marovićima, jedan kroz jedan, može graditi turistički velegrad“, ističe Dragica Perović, potpredsjednica DSS-a.
Perovićeva navodi kako je sam Marović izjavio da na Jazu ima desetine hiljada kvadrata i da se može kreditno zadužiti bar nekolko stotina hiljada eura, u što u DSS-u uopšte ne sumnjaju. Kroz projekat Velikog praksa, dodaje ona, dobro mu je pripomogla Opština Budva svojim višemilionskim kreditnim zaduženjem, kao i HTP Budvanska rivijera, čiji je on predsjednik Upravnog odbora.
„Opština je uredila teren i napravila dobru infrastrukturu – struju, vodu i puteve, a HTP Budvanska rivijera kupila ulaznice i time obezbijedila sigurnu publiku za megakoncert Marovićevih iz mladih dana idola, koji će mu sada na najtransparentniji način još i reklamirati placeve“, naglašava Perovićeva.
Iako „Kotrljajuće kamenje“ nije izabralo Zagreb, a Budva od hrvatskog glavnog grada preuzela termin održavanja koncerta, veliki broj posjetilaca iz Dalmacije boravilo je na Jazu.
Grupa mladih iz Dubrovnika za „Vreme“ je istakla kako je zadovoljna organizacijom, kao i ljepotom plaže i samog okruženja. Takvog su mišljenja bili i gosti iz Makarske koji, ipak, smatraju da Zagreb nikako nije smio dopustiti da mu izmakne ovakav spektakl.
„Dovođenje Rolingstonsa ima veliki značaj za sam grad i državu i stvar je prestiža. Zagreb i njegov gradonačelnik Milan Bandić učinili su veliku grešku što ponovno nisu upriličili takav spektakl“, za „Vreme“ kaže Tonči Lalić, direktor Turističke organizacije grada Makarske.
Damir Visković, urednik „Makarske kronike“, dodaje kako je Bandić „preuzimanje termina“ doživio kao svoj politički poraz.
„Bandić svaki svoj uspijeh ili poraz gleda kroz političku ravan. Ali, ako mogu Budva i Beograd da organiziraju koncert ‘Kotrljajućeg kamenja’, možemo i mi“, kaže Visković.
Marovićeva sposobnost u preuzimanju termina na crnogorskom internet forumu naišla je na odobrenje, a jedan član napisao je ovako: „Krenuli smo na Hrvate… Ponovo nas Marović predvodi.“
Ulaznice za balet „Krcko Oraščić“ i operu „Pepeljuga“ Narodnog pozorišta planule su za jedan dan, ali su se ubrzo pojavile na Instagram profilu ruske agencije Triptix po tri puta većoj ceni. Beograđanima se to nije dopalo
Naturalizam je prisutan kao zajednički sadržatelj u svih pet filmova o kojima će ovde biti reči
Film Susedna soba predstavlja novu fazu u karijeri sedamdesetpetogodišnjeg autora: u pitanju je njegov prvi dugometražni igrani film na engleskom jeziku i prvi film sa (uglavnom) nešpanskom glumačkom podelom
V13. Hronika suđenja teroristima, Emanuel Karer (Akademska knjiga, 2024)
Lusinda Vilijams je najveća kad se u maniru pripovedača dotakne one Amerike koju naslućujemo, zemlje u kojoj je sve daleko, pa i za najobičniji ljudski dodir moraš da pređeš čitavo prostranstvo, koje nekad može biti širine kuhinjskog stola, a nekad je veličine prerije. Ali, Lucinda Williams je veća i od najveće kad više ni to nije važno, nego je samo važno ko je na dohvat ruke i šta se dešava između dvoje, a njene pesme se vrte u tom vrtlogu koji često izbacuje i neke neželjene stvari. Poenta njenog izraza – da se s neželjenim stvarima neizbežno može živeti – daje epski ton svim pričama o malim ljudima koje je dosad ispričala
Dragan Ambrozić – Kantri danas, Lucinda Williams
(“Vreme” br. 662, 2003)
Šta se krije iza eksplozije u Vojnotehničkom institutu koja je u ponedeljak, 9. cecembra, uzbunila Žarkovo i dima koji se nadvio iznad Ceraka
Udobno je biti vođen. Pružiš ručicu i ideš kuda te vode. Ne misliš. Ne pitaš. Prepuštaš se. Slušaš vođu. Ne izlaziš iz samoskrivljene nezrelosti. Studenti Srbije to odbijaju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve
