
Izložba
Zograf: Snovi, moja dugogodišnja opsesija
Naslov izložbe radova Aleksandra Zografa, „Hvatač snova“, otkriva njenu temu i interesovanje autora koje on opisuje kao dugogodišnju opsesiju
Energija i trud
koreograf i reditelj: Dimitrije Parlić; koreografiju prenela: Višnja Đorđević; igraju: Ana Pavlović i Konstantin Tešea; Mila Dragičević i Denis Kasatkin ;Narodno pozorište
Osamnaest godina od poslednje baletske predstave Romeo i Julija koreografa Dimitrija Parlića u Narodnom pozorištu, kada je predstava ukinuta (!?) zbog opasnosti izazvane padom mača na orkestar, na nedavnoj premijeri ovog obnovljenog baleta dogodilo se isto. Mač je završio u orkestru na sav cinizam ponovljene istorije.
Vraćanjem na repertoar jednog od Parlićevih kapitalnih dela Romeo i Julija, čiju je koreografiju prenela Višnja Đorđević, direktor Baleta Narodnog pozorišta, ova kuća najzad ispravlja dugogodišnju grešku i, prema mišljenju poznavalaca Parlićeve umetnosti, verno prenosi čuveno delo prikazano 1979. godine. Trasiranjem puta tradiciji našeg baleta, jer Parlićeve kreacije su već duže od deceniju uklonjene sa repertoara, na najbolji mogući način bi se moglo otpočeti sa uvažavanjem prošlosti, što i jeste jedno od očekivanih postignuća sadašnje uprave Baleta. Interesantno je da zamisao koju D. Parlić sprovodi u ovoj koreografiji uveliko zaobilazi šekspirovsku težinu, atmosferu mračnu i duboku, i više je prilagođava baroknoj raskoši i razigranosti, temperamentu ovog podneblja, vatrenoj ekspresivnosti, prožimajući je elementima nacionalne igre. Sve je mnogo razumljivije kada se ima u vidu profil vremena sedamdesetih, tadašnja stvaralačka klima, kao i Parlićev koreografski potencijal i namera, pri čemu bi ukus prevaziđenosti ove predstave mogao biti prihvaćen s pravom merom. Iz današnje perspektive gledano, njegov očigledan zahtev za izrazitom individualnošću članova ansambla svakako je vredan i koristan, neočekivani efekti najbolji su odraz njegovog originalnog duha, kao i lakoća vladanja situacijom. S druge strane, srećemo se sa staromodnim rešenjima, nepotrebnom gužvom u masovnim scenama, statičnim, gotovo lutkarskim mačevanjem, dok nas je drugi čin, scenom smrti Merkucija, usled razvučenosti i agresivne glume, vratio decenijama unazad. Nije pomogao ni izvrsni i takoreći nezamenljivi Svetozar Adamović koji je ipak dozvolio da u smrti Merkucija, bolnoj i potresnoj, očigledno prema zahtevima koreografije, prikaže pregestikuliranu ekspresivnost. Ipak, bez dileme, repertoarskoj koncepciji Baleta Narodnog pozorišta svakako je neophodno Parlićevo stvaralaštvo, ali u još većoj meri i protivteža, u vidu savremenije koreografske leksike.
Kao hendikep ovog prikaza primetiće se, nažalost, izostanak informacije i doživljaja sa prve premijere, u kojoj su nosioci glavnih uloga prvaci beogradskog baleta Ana Pavlović i Konstantin Tešea. S obzirom na pristigli kraj pozorišne sezone, o njihovim igračkim kreacijama, kao i umeću ostalih učesnika u ovoj postavci, biće reči kada se ovaj balet bude ponovo izvodio.
Preostaje nam druga premijera. Pođimo od glavnih uloga, Julije i Romea, u interpretacijama Mile Dragičević i Denisa Kasatkina koji su se pokazali kao veoma skladan igrački par i po intenzitetu emocija i po senzibilnosti igre. Za Juliju, Mile Dragičević, možemo reći da, iako nema težište u ljubavnoj strasti i stradanju, vešto nosi nežnost, detinjasti zanos i čednost, što daje pozitivan utisak o korektnosti interpretacije i o svojevrsnom pomaku u izražajnosti ove balerine. Denis Kasatkin, opredeljujući se za ne previše dramatizovan ton, nego finu dozu romantike i osećajnosti, kako smo i očekivali sasvim uspešno se pozicionirao u liku Romea. Preterana dramatizacija eskalirala je u glumi Drine Durić (Ledi Kapulet), dok je Olga Olćan (Julijina dadilja) pokazala primamljivu kombinaciju jednostavnosti, šarma i, naravno, opet, jake mimike. Nasuprot njima, pamtimo ledeno hladnog Parisa, Stevana Hadži-Slavkovića. Igrača koji obećava nalazimo u Aleksandru Iliću (Benvolio), specifičnog potencijala, ali s kojim se mora raditi na tehničkom usavršavanju i, pod obavezno, na muževnijoj karakterizaciji pokreta. Najzad, ceo baletski ansambl i pored svih manjkavosti doneo je osveženje oličeno u vidljivom pomaku energije, živosti i truda, pa su stoga zaslužili mnogo više od jedne premijere u sezoni, kao i šansu za otvaranje prema novijim stilskim izazovima.
Naslov izložbe radova Aleksandra Zografa, „Hvatač snova“, otkriva njenu temu i interesovanje autora koje on opisuje kao dugogodišnju opsesiju
Pozorište „Pinokio“ otvara prvu pozorišnu scenu za bebe „Kolevka teatar“ predstavom „Zora i San“, u kojoj učestvuju i gledaoci - bebe
Rezultati vojvođanskih konkursa za kulturu neskriveno ukazuju da Pokrajina ne želi da pomaže one koji su podržali studente. A to su Sterijino pozorje, Egzit, Akademija umetnosti, Tvrđava teatar, Šekspir festival, Akademska knjiga...
U utorak 3. juna, dodelom nagrada i programom pod nazivom Epilog u ritmu, završeno je jubilarno 70. Sterijino pozorje. Ovaj festival je tačna slika situacije u kojoj se nalazi naše pozorište uvek – čak i onda kada pozorišna javnost nije zadovoljna načinom podele nagrada, ili onda kada se čini da selekcija nije “pravedna”. Zato u ovom tekstu neće biti reči o svih 12 predstava (devet u takmičarskom programu i tri u Krugovima), koje je odabrala selektora Ana Tasić, već o pokušaju da se uhvati slika naše teatarske situacije
Snežana Mijić je slikarka, konzervatorka u “Galeriji Matice srpske”, trenutno na doktorskim studijama primenjene umetnosti i dizajna na novosadskoj Akademiji umetnosti. Neposredan povod za naš razgovor je njena izložba “O svinjama sve najlepše”, u Kulturnom centru “Laza Kostić” u Somboru. Kustoskinja Iva Leković piše u katalogu: “Zoopraksiskop Snežane Mijić polazi od jednostavne zamisli koja se mutiplikuje u nekoliko pravaca tumačenja. Uzimajući motiv svinje iz fotografske serije životinja u pokretu Edvarda Mejbrida, koga možemo smatrati pionirom multimedijalnih i intermedijalnih istraživanja, autorka preispituje odnos tradicionalnih i novih medija, ujedno skicirajući i (uvek) aktuelno stanje društva”
Intervju: Tužiteljka Bojana Savović
Svako treba da živi sa svojom savešću – ako je ima Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve