img
Beograd, 11°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Izbori 2026
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Izbori 2026
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Priče

Realnost postsocijalističkog udesa

17. februar 2021, 20:10 Milan Đorđević
Copied

Zoran Popnovakov, Aleksandar Tepić: Priče iz poštanske torbe, Dotkom – Nepolitikin zabavnik, Novi Sad 2020, 155 str.

Za najveći deo naše populacije umetnost i PTT su disparatni pojmovi, koje dovode u vezu jedino ukoliko su nekim slučajem stanovnici Novog Beograda, jer se sedište njihove pošte nalazi na bulevaru koji nosi ime te temeljne manifestacije kulture. Nekim pripadnicima građanstva prva asocijacija na pomenutu terminološku relaciju je inicijalno literarno ostvarenje Čarlsa Bukovskog pod naslovom Post Office, a sigurno među starijim generacijama ima i onih koji se sećaju omladinskog romana Iz poštanske torbe, koji je sredinom 70-ih godina prošlog veka napisao hrvatski književnik Josip Palada, dugogodišnji rukovodilac u ondašnjem PTT-u. Samo dobro upućeni u tematiku naznačenog, prividno spoljašnjeg i nebitnog, strukturalnog društvenog odnosa znaju za postojanje mejl-arta, međunarodnog pokreta poštanske umetnosti ili umetnosti komuniciranja na daljinu, koja predstavlja upotrebu poštanskih sredstava i institucije pošte u umetničke svrhe.

Zoran Popnovakov i Aleksandar Tepić, iskusni novosadski poštari i dobri poznavaoci popularne kulture sa višemedijskim stvaralačkim afinitetima, uspešno su se upisali u istoriju kreativnog prožimanja umetnosti i PTT preduzeća svojim književnim prvencem pod naslovom Priče iz poštanske torbe. Zoran, čiji je deda-stric bio ugledni književnik Dragomir Popnovakov, početna je iskustva samoukog pisca sticao kao član redakcije popularnog novosadskog rok časopisa „Tri drugaraˮ, koji je kratkotrajno izlazio 90-ih godina prošlog veka. Nakon duže pauze u pisanju, 2016. godine, na nagovor Aleksandra Tepića, mlađeg kolege sličnog urbanog senzibiliteta, pokreću veb-sajt „Dotkom netpolitik zabavnikˮ s motivacijom da kreativno iskoriste slobodno vreme i iz hobija daju doprinos reanimaciji gradske popkulture. Među brojnim rubrikama koje su se bavile rok muzikom, filmom, fudbalom, knjigama, lokalnim i drugim zanimljivim temama, svojom čitanošću se izdvojila ona koja je nosila naslov „Tajne poštanske torbeˮ jer je sadržavala usmena prepričavanja i humoristične anegdote iz njihovog posla sačuvane od zaborava u formi kratke proze. Ohrabreni ovom činjenicom, predano su nastavili da pišu i objavljuju zabavne pripovetke o duhovitim poštarskim dogodovštinama iz naroda, nastale iz bogatog ličnog iskustva i manjim delom iz usmene primopredaje od starijih kolega u firmi. Na taj način je za četiri godine nastala štampana zbirka od 42 izabrane kratke realistične priče sa utelovljenom humanom porukom, koje predstavljaju arhetipski književni žanr, još uvek korespondentan vremenu u kome živimo i čitalačkim mogućnostima recipijenata.

Zoran i Aleksandar su u svojim književnim minijaturama ispoljili nesumnjivi sirovi talenat za kanonski neosvešćeno pripovedanje, demonstrirajući solidan nivo ovladanosti drevnom veštinom pisanja priča kojima je oblikovan njihov intimni svet i naša društvena stvarnost. Iako neprofesionalno pisane, sadržajem popularne i prijemčive najširoj publici, umetnički kvaliteti njihovih realističnih kratkih proza se prepoznaju kako u formalnim karakteristikama (jednostavnost, sažetost, jasnoća, dinamičnost, efektno poentiranje) tako i u intenzivnom estetskom, emocionalnom i refleksivnom prenošenju i stimulaciji. Lektorska intervencija nije pokvarila autentični duh kratkih priča ispoljen u jeziku koji sadrži žargon, sleng, idiome, psovke i poštanske termine, odnosno osobeni vokabular i mentalni sklop autora, profesionalno oblikovan i socijalno determinisan. Kroz svakodnevni izraz i govornu strukturu iskazana je izvorna vitalna energija običnog ljudskog opštenja i angažovani stav pripovedača koji realistično, precizno i verno, na uzorcima urbane društvene stvarnosti, poetski uprizoruju tragikomični sukus svakidašnjice i kroki portrete glavnih likova tranzicione društvene stratifikacije. Nepotpisane priče mogu da nas navedu na pomisao da je reč o retroavangardnoj ili postmodernoj strategiji smrti autora i stvaranja kolektivnog dela uopštenog značenja, ali uistinu nameravani postupak fenomenološke redukcije u cilju postizanja nepristrasnog posmatranja i beleženja pojavnosti ne lišava transcendentalni ego njegove proleterske subjektivnosti, koja samosvesno narativno konstituiše svet iz svoje većinske klasne vizure. O egzistencijalnoj težini poštanske torbe u bitno simboličkom socijalnom smislu saznajemo fragmentarno, ali koherentno, posredstvom lucidnih proznih uvida u mikropokrete života stanovnika Novog Sada i njihove urbane, kulturne i psihološke topografije. Mentalni teret realizma postsocijalističkog udesa materijalno depriviranih, deprivilegovanih, marginalizovanih, besperspektivnih i raspamećenih, sa kojima se identifikuju i grade dugogodišnje srdačne odnose jer nisu poštanski roboti i administrativni brojevi, prevladan je sačuvanom normalnošću ljudske empatije i solidarnosti, katarzičnim humorom, distanciranim moralno-refleksivnim komentarima i ironično-autorefleksivnim podsmehom, likovno predstavljenim kroz sjajne karikature Huga Nemeta.

Neizvesno ispisivanje novih stranica istorije javnog preduzeća PTT Srbija uslovljava i opstanak jedinstvenog poštanskog književnog neorealizma Popnovakova i Tepića, koji predstavlja izraz nastojanja najboljih primeraka današnjih proletera da se bore protiv spuštanja granica etičkog, estetskog i ljudskog dostojanstva. Oni će kao heroji drame sopstvene radničke klase nastaviti svakodnevno da pune svoje torbe pričama o nama i utopijskom smislu sopstvenog života sadržanom u frustrirajućem, ali lekovitom otporu životne radosti i humora kliničkoj slici užasa izopštenosti, razočaranosti, ravnodušnosti, patnje, otupelosti i beznađa, jer: „Ceo ovaj svet, naš svet, uobličen je od priča i kao priča, i ako pristanemo da prestanemo, tog sveta neće više biti, dok će od nas ostati samo senke, tamne mrlje na poleđini noći.“ (str. 118) David Albahari: Male priče, Čarobna knjiga, Beograd, 2013.

(Autor je profesor filozofije u Srbobranu/Sentomašu)

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura

Kultura

19.novembar 2026. S. Ć.

Evropska nagrada Novosadskom džez festivalu

Novosadski džez festival dobio je evropsko priznanje za muzičke festivale, jednoglasnom odlukom žirija

Kultura

19.novembar 2026. S. Ć.

FAF: Prvi ovogodišnji festival u Beogradu koji izgleda kao festival

Festival autorskog filma se medijski dočekuje kako dolikuje velikom festivalu, a i selektovani filmovi odgovaraju njegovoj odrednici da prikazuje nagrađene filmove. Fest, Bitef, Bemus i Oktobarac nisu dostigli svoje odrednice

Kultura

19.novembar 2026. S.Ć.

Nova galerija SANU: Izložen izbor radova akademika dobijenih na poklon

SANU otvara prvi od tri nova prostora izložbom radova Zore Petrović, Ljubice Sokić, Predraga Peđe Milosavljevića, Stojana Ćelića, Mladena Srbinovića, Milice Stevanović, Save Halugina i Miodraga Tabačkog - izbor od 250 radova dobijenih akvizicijom

Pozorište

18.novembar 2026. Marina Milivojević Mađarev

Razgradnja malograđanskog uma

Kabuki, Ansambl Bele Pintara, Festival “Desiré Central Station”

Knjige

18.novembar 2026. Goran Stojanović

Politička anatomija jedne iščezle mogućnosti

Dejan Jović, Otpor intelektualaca, Akademska knjiga, Novi Sad, 2025.

Komentar
Aleksandar Vučić

Komentar

Suspenzija SNS-a iz EPP-a: Na mrtvog vuka i zec…

Evropski konzervativci godinama su tetošili SNS i zatvarali oči pred nasiljem i korupcijom. Sada, posle izbornog poraza naprednjaka, puštaju ih niz vodu. Prekasno, ali ipak…

Nemanja Rujević
Aleksandar Vučić

Komentar

Vučićevo konstituisanje iluzije

Aleksandar Vučić svojim jezikom ne konstituiše stvarnost, već iluziju, jedino što sada više neće biti u stanju da iluziju nameće policijskim pendrecima i plaćenim batinašima. To je pokazao na konstitutivnoj sednici Narodne skupštine

Ivan Milenković
Skupština Srbije

Komentar

Konstituisanje Skupštine: Istorijski dan za Srbiju

U utorak, 17. novembra, počinje konstituisanje Narodne skupštine u kojoj apsolutnu većinu ima Studentska lista. Zašto je ovaj dan za Srbiju istorijski?

Andrej Ivanji
Vidi sve
Vreme 1872
Poslednje izdanje

Smena vlasti u Narodnoj skupštini

Većina, manjina i velika očekivanja Pretplati se
Odgovornost institucija

Šta BIA zna i o čemu ćuti u slučaju ubistva Olivera Ivanovića

Vojne službe bezbednosti

Kako do dekontaminacije partijskih lojalista

Intervju: Nebojša Trbović, bivši operativac državne bezbednosti i BIA

BIA mora da izgubi ulogu “velikog brata”

Intervju: Đorđe Đukić, profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu

Život u laži pod naprednjačkom vlašću

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1872 18.11 2026.
Vreme 1871 11.11 2026.
Vreme 1870 04.11 2026.
Vreme 1869 28.10 2026.
Vreme 1868 21.10 2026.
Vreme 1867 14.10 2026.
Vreme 1866 07.10 2026.
Vreme 1865 30.09 2026.
Vreme 1864 23.09 2026.
Vreme 1863 16.09 2026.
Vreme 1862 09.09 2026.
Vreme 1861 02.09 2026.
Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure