
UDUS
Pavle Pekić u predsedništvo UDUS-a izabrao osam koleginica
Već na početku mandata, novi predsednik Udruženja dramskih umetnika Srbije Pavle Pekić izdvojio se od svojih prethodnika time što je za Predsedništvo izabrao osam koleginica
Učestvovati na Pesmi za Evroviziju i javno, na nacionalnom programu, pokazati svoj stav kao znak protesta, rizikovati da će tvoja pesma zbog toga dobiti manje glasova, kao i da ćeš sutra snositi posledice na poslu, možda je čak i jači gest nego odustati
Osim što je izabrano prvih osam finalista Pesme za Evroviziju, u utorak veče je u direktnom prenosu RTS- prve polufinalne večeri u etar Srbije poslata jasna i glasna podrška studentima.
Da bude jasno: to ne znači da je RTS podržao studente, nego da su realizatori Pesme za Evroviziju bili otvoreni za ovakvu mogućnost i spremni da im se u direktnom prenosu tako nešto dogodi.
Šta je planirano
Ovo prvo, otvorenost, pokazali su na početku prve polufinalne večeri nastupom Dečjeg hora „Kolibri“, čiji su članovi, odeveni u belo, držali crvena srca i pevali „Za milion godina“. Tu istu pesmu izveo je hor đaka kod Mosta slobode u Novom Sadu 1. februara u sklopu opšte građanskog protesta, a smatra se himnom studentskih protesta.
To je bio deo planiranog programa.
Šta je neplanirano
Sve posle toga je bilo neplanirano.
Prve večeri, u direktnom prenosu, Ana Ćurčin pevačica grupe „Ana and The Changes“ pred kraj pesme „Brinem“ podigla je crveni dlan, a na njenoj gitari je pisalo „pump up the jam“. Druge večeri isto to je uradio Sedlar, koji je predstavio pesmu „Oči boje zemlje“.
Zatim, prve vrčeri u Green room-u, članovi benda „Kruz Roud“ koji su se takmičili pesmom „Sve i odmah“, držali su studentske indekse.
Posle njih, takođe u Green room-u, članovi grupe „Biber“ koja se predstavila pesmom „Da mi se vratiš“, na kostimima su imali bedževe protesta. Voditelj Stefan Popović koji je razgovarao sa učesnicama, ponašao se kao da su simboli studenata na Pesmi za Evroviziju najnormalnija pojava.
Kad su svi takmičari predstavili svoje pesme i kad su završeni razgovori u Green room-u, gotovo svi su ustali i zapevali „Za milion godina“,
Druge večeri u Green room-u, bedž su nosili grupa „Oxajo“ i pevač grupe „Maršali“, Tam je na telefonu pokazala transparent „Nije umetnički ćutati“, a članovi grupe „Gifts and Roses“ su pumpali crvene balone.
Sve to u programu RTS-a.
Test
Učestvovati na Beoviziji i javno, na nacionalnom programu, pokazati svoj stav kao znak protesta protiv svega što je studente i građane izvelo na ulice Srbije, rizikovati da će tvoja pesma zbog toga dobiti manje glasova, kao i da ćeš sutra, kad se sve ovo završi, snositi posledice na poslu, možda je čak i jači gest nego odustati od učešća.
Za urednike i realizatore Pesme za Evroviziju, ovo je bio test. Režimski mediji su takmičenje nazvali skandalom, a urednica Olja Kovačević, „žuta Olja“ kako je zovu, za njih je još više požutela.
Činjenica da su se prve večeri i Ana Ćurčin, i „Kruz Roud“ i „Biber“ plasirali u finale, kao i da je osim njih prošla čak i dreg grupa „Harem girls“ sa pesmom „Aladin“, a da su iz druge grupe polufinalista izabrani Sedlar, „Oxajo“, Tam i „Maršali“, govori da su autori Pesme za Evroviziju za sad, uspeli.
Već na početku mandata, novi predsednik Udruženja dramskih umetnika Srbije Pavle Pekić izdvojio se od svojih prethodnika time što je za Predsedništvo izabrao osam koleginica
U periodu stagnacije i produkcije i programa u kulturi, Beograd dobija novi festival - Balkanski festival filmske režije. „Režija nije samo zanatski postupak, već prostor autorske slobode i odgovornosti“, kaže Darko Bajić, jedan od osnivača
Mostar je podijeljen u glavama onih koji ga dijele. Ja živim svoj život u punini. To je nešto za šta sam se sam izborio i zbog čega se smatram slobodnim čovjekom. I svima drugima želim da su slobodni, ali to je nešto što oni sami moraju isposlovati
Tri izuzetna ostvarenja domaćih autora zahtevala su ne samo umetničku već i egzistencijalu odvažnost (ako je to uopšte moguće razlikovati). Želimir Žilnik ne posustaje, Stefan Malešević i dalje voli svoje junake, Maja Novaković odvažno uranja u predele tišine
U zemlji koja naizgled nimalo ne mari za visoke umetničke vrednosti (niti vrednosti uopšte), ovakva vrsta odanosti, posvećenosti, upornosti i, slobodno možemo reći, fanatizma, dok se napolju bukvalno sručuje biblijski potop – tera na ozbiljno razmišljanje
Intervju: Adam Mihnjik, glavni i odgovorni urednik dnevnog lista “Gazeta viborča”, pisac
Studenti su dobra budućnost Srbije Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve