
Politika i kultura
Zbog protesta otkazani Filmski susreti u Nišu i Bašta fest
Organizatori dva letnja filmska festivala u Srbiji otkazali su ili odložili ovogodišnje planove zbog aktuelne krize u društvu. Kako politika utiče na scenu
Kada ste tv-manijak, onda je prošlonedeljni tv-program morao biti pravi izazov za gledanje. Dakle, sa novobeogradske strane niste mogli kolima dalje od SIV-a, ali na televizijama (osim na B92) vladala je blažena pospanost subotnjeg podneva. Od vesti do vesti – gladna godina.
A mitingu su prethodila saopštenja iz DS-a neverovatno slična onim iz vremena 1996/97. kada su se pronalazili razlozi zašto nije dobro demonstrirati. Od prehlade, preko rušenja pravnog poretka do horoskopa. Tu se svaka sličnost sa Šetnjama, po meni, i završava.
Najava štrajka Glađu i Žeđu samo je dodatno podgrejala količinu iracionalnosti koja trenutno varniči između DS-a i SNS-a. Nastavak prepucavanja je praktično nemoguće rekonstruisati jer je posle „Utiska nedelje“ i „Kažiprsta“ počelo nadmetanje saopštenjima koje traje iz sata u sat. Kada je Tomislav Nikolić prevezen u privatnu bolnicu, pojavila se kolateralna žrtva – KBC Beograd. Oni poput Naše Male Klinike imaju blokiran račun, vanstranačku legitimaciju i samo jednog pacijenta (opet kao u pomenutoj seriji). Diskusija se prenela na zdravstvo, u celini i detaljima, a kako neko obiđe Tomu – otvori se nova afera. Ministar zdravlja Stanković se bavio lekarskom etikom, a gradonačelnik Đilas je pokrenuo pitanje KBC-a Beograd i kvaliteta usluge. Posle posete patrijarha otvorilo se pitanje različitih tumačenja suicida, posta i greha u SPC?!?
Mene najviše iritira frapantna sličnost sa informativnom blokadom iz devedesetih godina. Primetićete da obe strane u sukobu pronalaze inspiraciju u emisijama B92, koje ponovo predstavljaju jedino mesto na kojem je moguće sučeliti stavove. RTS prenosi delove „Kažiprsta“ a njima se bavi i neoficijelno ali izuzetno uspaljeno glasilo SNS-a – Fokus radio. Tužno je, takođe, što je kompletna politička scena svedena na ovaj sukob, koji se veštački poredi sa obaranjem Miloševića. Ovo nikako nije i nikada neće biti 5. oktobar, baš kao što ni Tomislav Nikolić nikada neće imati pravo da se poziva na demokratsku borbu Zorana Đinđića za bolju Srbiju. Milošević je imao Režim, a danas, ma kako nesposoban bio DS, Tadić ima Vlast i Vladu, a ne Režim. To je ogromna razlika koju nikada ne treba prenebregavati. Otud nasilna poređenja sa šetnjama 96/97. su toliko nategnuta da zaista ne drže vodu, jer tada su na ulicama bili građani – verujte mi znam jer sam bio tamo, a ne partijski aktivisti. To nije bio stranački skup, iako su na čelu kolona bili lideri opozicionih stranaka. Setite se, slogan je bio „Beograd je svet!“.
Bilo kako bilo, smatram da je nedopustivo da posle 15 godina u Srbiji imamo informativnu blokadu, odnosno da nemamo dovoljno informacija o aktivnostima opozicije, ma kakva ona bila. Tada sam odlučio da ponovo postanem i radio–manijak, pa sam uz pomoć koleginice Gorice pratio izveštaje Fokus radija, da saznam, brate, šta se dešava. Ako su te nategnute paralele tačne, danas bi Fokus bio ono što smo devedesetih bili na B92. Međutim, ne lezi vraže. Tamo nisam saznao ništa, a Fokus je najviše nalik onom starom, kvazipatriotskom, Vučelinom RTS-u. Umesto vesti, čuo sam da je „Ovaj patrijarh njihov“, da „skine žutu mantiju“, da je „štrajkovao i Filaret, pa mu patrijarh Pavle ništa nije rekao“, „Beko je Đinđićev milioner“, „onaj Bakić iz ‘Utiska’ je budala i ima odvratnu facu“, ukratko potpuno mi je neverovatno da se u medijima koristi ovakav jezik, a da baš niko ne reaguje na vulgarnost. Ukratko – mediji u Srbiji već više od dvadeset godina imaju ulogu pijanih političara. Ono što političari misle (pretpostavljam trezni) – to mediji govore (pretpostavlja se pijani), pa su samim tim pošteđeni i lišeni odgovornosti. Sudeći po medijima koji brljave u interesu obe strane (a DS ima neuporedivo veću odgovornost) ovo je njihov rat, u kojem, hvala lepo, ne želim da učestvujem. Retorika i demagogija su došle do tačke kada se nameću poređenja, ne sa Šetnjama 96/97, već sa početkom raspada SFRJ. Posle presude hrvatskim generalima i ta aždaja nacionalizma je ponovo digla glavu, pominje se referendum u Republici Srpskoj, a ja se osećam kao ‘91. kada sam čuo da mi je poslat poziv za mobilizaciju. Draga gospodo iz DS-a i SNS-a, jesam manijak, ali mi se smučila ova papazjanija. Ne odazivam se uz prigovor savesti i zdravog razuma.
Organizatori dva letnja filmska festivala u Srbiji otkazali su ili odložili ovogodišnje planove zbog aktuelne krize u društvu. Kako politika utiče na scenu
Barak Obama je 2012. godine poslao svog ministra finansija da urazumi nemačkog kolegu koji je, protiv prezaduženih Grka, naglašavao moralni značaj trpljenja bola na kratke staze, zarad integriteta na duge staze. Ubeđivanje nije uspelo. U svakom slučaju, bez ordoliberalizma ne može se razumeti nastanak EU, kao ni nemačka pozicija u Evropi. Bez njega se, zapravo, ne može tumačiti ni XX vek
Pronalazak i širenje fotografije za Hoknija predstavlja trenutak u kome je optička slika samo fiksirana na papir uz pomoć hemijskih dodataka. Prateći likovne procedure, Hokni sugeriše da se modernost rađa upravo sa umetničkim oslobađanjem od optičkih aparatura i pomagala i povratkom na nesavršeni, manuelni izraz
Delajući unutar granica žanra (i zombi horora kao podžanrovskog skupa), te sopstvenih (mito)poetika, scenarista Aleks Garland i reditelj Deni Bojl nastavljaju sopstvenu priču mikrozapleta previše bavljenja uvek iritantnim eksplikatorskim zahtevima u kojima se gledaoci podsećaju na sve što je bilo u prethodnim filmovima. Pri tome, ama baš sve mora biti jasno, te, istovremeno, mora da zadovolji i nostalgičarski štimung kao nužan činilac u kreativno-poslovnim jednačinama ovog tipa
Irski bend “Fontaines D.C.” dolazi nam iz zemlje sa očiglednim viškom istorije i kulture, pa se otuda razumemo veoma dobro. Kada pevač Grijan Četen u jednom trenutku sa scene diskretno uzvikne: “Free Palestine!”, naša mlada publika spremno odgovara glasnim odobravanjem i kovitlacem palestinskih marama kefija, što ih mnogi ponosno nose oko vrata. Ali ovo zapravo uopšte nije demonstracija političkog aktivizma, kako bi neko mogao pomisliti. Samo mali podsetnik na to kako je sjajno kad ti velike nove zvezde na vrhuncu svoje karijere dođu u grad i podele sa tobom radost izuzetne muzike koju su sami stvorili, kao i svoje autentično ljudsko uverenje spram dirigovane svakidašnjice svuda unaokolo
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve