img
Beograd, 13°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Izbori 2026
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Izbori 2026
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Dijalozi

Potrebno je misliti

14. jul 2021, 21:34 Ivan Milenković
foto: screenshot
Copied

Ken Loach & Édourd Louis: Dijalog o umjetnosti i politici
s francuskog preveo Leonardo Kovačević
Multimedijalni institut, Zagreb 2021.

I veliki engleski režiser Ken Louč i sjajni francuski pisac Eduar Luj levičari su, i to prilično ubeđeni, što njihov razgovor unapred čini neprivlačnim jer levičari, u poslednje vreme – ima tom poslednjem vremenu tridesetak godina, barem – nemaju šta da kažu ni jedni drugima ni onima koji bi, po njihovom sudu (obespravljeni, siromašni, oni koji pate zbog raznih nejednakosti) trebalo da ih čuju i, potom, podrže. Ipak, u ovoj knjižici malog formata od nepunih sedamdesetak stranica nađe se više pametnih stvari nego što ih je Noam Čomski, na primer, uspeo proizvesti za čitavog svog dugog levičarskog života. Zapravo, da budemo još precizniji, Eduar Luj daje ton ovom razgovoru i, s ne previše reči, često ubada baš tamo gde treba, dok se Kenu Louču može oprostiti što se, uglavnom, vrti oko opštih mesta levičarskog diskursa: šta ima reći on to uradi filmskim rečnikom, a u tome je, čak i uza sva klizava mesta njegovih poslednjih filmova, đavolski dobar.

Umesto da se zgražava nad neoliberalizmom i njegovim nepodopštinama (u ovom se razgovoru, ako nešto nije promaklo potpisniku teksta, neoliberalizam ne pominje ni jedanput), to jest, umesto da se bavi apstrakcijama i poziva na marksističke ideje iz vremena koja su davno minula, Eduar Luj je vrlo konkretan i vrlo precizan i to ne samo zato što je duboko proživeo ono o čemu govori, već, pre svega, zato što je u svojim romanima (Gotovo je s Edijem Belgelom (Vreme br. 1488), Istorija nasilja i Ko je ubio moga oca) duboko promislio bedu i nasilje koji su ga, u detinjstvu i mladosti, najdublje oblikovali. Luj potiče iz siromašne porodice natopljene tradicionalizmom, njegovog oca ubija težak fabrički rad za malo novca, a majku, pak, ubija otac svojim držanjem, sredina je izrazito homofobna i netrpeljiva prema svemu što je nepoznato, a posle prelaska u Pariz Luj živi na svojevrsnoj margini i veoma dobro upoznaje sve strane tog pretećeg drugog u vidu ljudi arapskog porekla i izbeglica, ali za razliku od impresivnog broja svojih zemljaka, računajući i sopstvenu porodicu, on neće da pohita u zagrljaj desničarskom lažljivom trabunjanju koje neopreznom uhu ume da zazvuči tako razborito i zdravorazumski uverljivo, već će nastojati da pronikne u uzroke tog i takvog života, čak i kada se bude suočavao s dubokim strahovima i pretnjama po život.

U razgovoru s Loučom Luj istiskuje esenciju sopstvenog iskustva koje naziva „znanje o patnji“, te se pita kako to znanje preneti, kako ga načiniti „pokretačem delovanja“ (str. 14). Njegov odgovor, koji će Louč podržati, počinje konstatacijom da savremena levica koja bi, po svom tradicionalnom mestu u podeli društvenih uloga, morala da bude osetljiva prema patnji izazvanoj društvenim nejednakostima, naprosto ne razume šta se dešava, ne promišlja probleme koji su joj pred očima (nego, dodajemo mi, ganja sablasti neoliberalizma) i samo ponavlja stare, nedelotvorne formule. Recimo – i tu je naprosto briljantan – Luj, koji je sopstvenim očima gledao kako težak rad mrvi njegovog oca, ni malo nije fasciniran radom na način tradicionalnih levičara („drugarska se pesma ori / pesma koja slaaavi rad / srce gromko nek nam zbori / da nam živi, živi rad“), te je zato vrlo odsečan: „Zar ne možemo osmisliti projekt društva koje bi raskinulo s vrednovanjem rada?“ (str. 17). S gledišta tradicionalnog levičara, to je skandalozan predlog, te se na Luja obrušava sva sila isterivača neoliberalnih duhova. Ali on ne popušta jer vodi ga promišljeno iskustvo, a ne marksističko mudrovanje. Kada Louč, uza sva opšta levičarska mesta, s poštovanjem počne da govori o Korbinu, vođi britanskih liberala koji je popio ubedljiv poraz od Borisa Džonsona (Louč se, naravno, ne zadržava na ključnom pitanju a zašto je Korbin izgubio?), Luj – koji, inače, izražava divljenje prema Louču – uopšte se ne osvrće na hvalospev nego, pozivajući se upravo na poslednji film Kena Louča Izvinite, nismo vas našli, pokazuje u kojoj meri je paradigma rada izgubila smisao.

Prvi problem, dakle, koji Luj uočava jeste da levica ne misli. Nema teoriju. Nema filozofiju, osim prevaziđenog marksizma, koja bi joj pomogla da prepozna problem i obuhvati celinu.

Drugi problem levice Luj vidi u tome što se prima na desničarske koještarije, te ispada da fašističke budalaštine nameću društvene teme, da je levica, zapravo, samo reaktivna (ne i aktivna), te da ne ume da artikuliše sopstvene teme jer ih, da skratimo, ni nema. Bez sopstvene filozofije i sopstvenog jezika nema pomaka. Ili, drugim rečima, levica treba ponovo da izume veliku priču, priču o patnji koja nas razara, te da kopa po uzrocima.

Treći važan momenat je sukob na kojem Luj insistira, kako u politici tako i u umetnosti. On nije fasciniran nikakvim jedinstvom, pa ni klasnim, jer, primetiće barem na jednom mestu, i same klase su u sebi samima toliko raznorodne da bi svaki pokušaj da se stvori nekakvo čvrsto jedinstvo bio naprosto samo još jedan vid nasilja. Ali, i to je od neprocenjive važnosti, ovde nije toliko reč o sukobu s ideološkim neprijateljem – taj sukob se podrazumeva, politika na takvom sukobu živi, on je nužan za svako živo društvo (tamo gde sukoba nema, gde ne postoji prostor za susret sukobljenih projekata, društvo je propalo, crvljivo, mrtvo… evo Srbije) – koliko o sukobu s tradicijom, s nasleđenim oblicima života i umetnosti. Zato Luj upotrebljava jaku reč, bes: „Umjetnost se stvara kao oblik bijesa protiv umjetnosti, a ne kada služi kao instrument samozadovoljstva vladajućih klasa“ (str. 62).

Najzad, potpuno je revolucionarno za jednog levičara što Luj ne traži artikulisanje zajedničkog dobra (str. 67) pre nego što se uspostavi prostor za takvu artikulaciju, pre nego što se uspostavi poredak u kojem se slobodno može izražavati mišljenje: republika, odnosno demokratija. Uostalom, upravo su komunističke tiranije pokazale šta se dešava kada se zajedničko dobro ne artikuliše u slobodnom javnom prostoru, nego se nameće. Kada zajedničko dobro određuje jedan, ili taj jedan zajedno s klikom oko sebe, prodajući, kako vidimo na primeru Srbije, muda za bubrege, tvrdeći, dakle, da je ono što je dobro za njega dobro i za građane, katastrofa je već nastupila. Umesto zajedničkog dobra, prema tome, Luju su važni prelomi, suprotnosti, napetosti u kojima će i zahvaljujući kojima će oni koji pate biti u stanju da se suprotstave onima koji su za patnju odgovorni. Potrebno je (nikada nije suvišno ponoviti) misliti.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura

Kultura

19.novembar 2026. S.Ć.

Nova galerija SANU: Izložen izbor radova akademika dobijenih na poklon

SANU otvara prvi od tri nova prostora izložbom radova Zore Petrović, Ljubice Sokić, Predraga Peđe Milosavljevića, Stojana Ćelića, Mladena Srbinovića, Milice Stevanović, Save Halugina i Miodraga Tabačkog - izbor od 250 radova dobijenih akvizicijom

Pozorište

18.novembar 2026. Marina Milivojević Mađarev

Razgradnja malograđanskog uma

Kabuki, Ansambl Bele Pintara, Festival “Desiré Central Station”

Knjige

18.novembar 2026. Goran Stojanović

Politička anatomija jedne iščezle mogućnosti

Dejan Jović, Otpor intelektualaca, Akademska knjiga, Novi Sad, 2025.

Kultura

17.novembar 2026. S. Ć.

Niš ne voli da menja direktore ustanova kulture

Direktorki biblioteke „Stevan Sremac“ istekao mandat pre sedam godina, a na čelu ostalih ustanova kulture u Nišu su ili v.d. ili direktori isteklih mandata

Kultura

16.novembar 2026. Sonja Ćirić

Prilog spisku razloga za ostavku Jasmine Ninkov

Premeštanje zaposlenih bez razloga, i otkup knjige Čedomira Antića zbog interesne podrške, novi su razlozi koje navodi Slobodni sindikat Narodne biblioteke Srbije za ostavku upravnice Jasmine Ninkov

Komentar
Aleksandar Vučić

Komentar

Suspenzija SNS-a iz EPP-a: Na mrtvog vuka i zec…

Evropski konzervativci godinama su tetošili SNS i zatvarali oči pred nasiljem i korupcijom. Sada, posle izbornog poraza naprednjaka, puštaju ih niz vodu. Prekasno, ali ipak…

Nemanja Rujević
Aleksandar Vučić

Komentar

Vučićevo konstituisanje iluzije

Aleksandar Vučić svojim jezikom ne konstituiše stvarnost, već iluziju, jedino što sada više neće biti u stanju da iluziju nameće policijskim pendrecima i plaćenim batinašima. To je pokazao na konstitutivnoj sednici Narodne skupštine

Ivan Milenković
Skupština Srbije

Komentar

Konstituisanje Skupštine: Istorijski dan za Srbiju

U utorak, 17. novembra, počinje konstituisanje Narodne skupštine u kojoj apsolutnu većinu ima Studentska lista. Zašto je ovaj dan za Srbiju istorijski?

Andrej Ivanji
Vidi sve
Vreme 1872
Poslednje izdanje

Smena vlasti u Narodnoj skupštini

Većina, manjina i velika očekivanja Pretplati se
Odgovornost institucija

Šta BIA zna i o čemu ćuti u slučaju ubistva Olivera Ivanovića

Vojne službe bezbednosti

Kako do dekontaminacije partijskih lojalista

Intervju: Nebojša Trbović, bivši operativac državne bezbednosti i BIA

BIA mora da izgubi ulogu “velikog brata”

Intervju: Đorđe Đukić, profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu

Život u laži pod naprednjačkom vlašću

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1872 18.11 2026.
Vreme 1871 11.11 2026.
Vreme 1870 04.11 2026.
Vreme 1869 28.10 2026.
Vreme 1868 21.10 2026.
Vreme 1867 14.10 2026.
Vreme 1866 07.10 2026.
Vreme 1865 30.09 2026.
Vreme 1864 23.09 2026.
Vreme 1863 16.09 2026.
Vreme 1862 09.09 2026.
Vreme 1861 02.09 2026.
Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure