img
Loader
Beograd, 6°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Roman

Po(r)noć u Inđiji

12. maj 2010, 12:41 Teofil Pančić
Copied

David Albahari: Ćerka Stubovi kulture, Beograd 2010.

Ponekad treba, pomislio sam, sumnjati u sebe, premda je bolje sumnjati u druge, a sebe ostaviti na miru. Nije naše biće, ili naše sopstvo, ili naše nazovite to kako hoćete, uvek odgovorno za sve što se događa.

Svako ko je u životu odgledao više od pet minuta nekog pornografskog filma zna da su „zaplet“ i „radnja“ u ovom žanru duboko posvađani, to jest, da je „zaplet“ – koji možemo definisati i kao „ono što partnere dovodi do seksa“ – tek neka vrsta nužnog zla, tako da njegov otvoreni i nepatvoreni idiotizam potrošaču tog žanra uopšte ne smeta: prava radnja se ionako dešava u krevetu (ili gde već), a savršeno je nebitno kako se do tog kreveta došlo. Pohotni kurati vanzemaljci oteli grupu zagorelih Zemljanki? Super! Orgije na dvoru kakvog dekadentnog cara ili sultana? Kupljeno! Novi kvartovski poštar se zapiljio u dekolte sisate plavuše u šlafroku, a ona mu odmah s vrata ultimativno ponudila sve svoje telesne otvore, i još mu rekla da pozove i njegove drugare da se pogoste, kuća časti? Ma, normalno. To što su situacije nadrealne – to jest, nadrealno „lake“, i u potpunosti se suprotstavljaju doslovno svačijem životnom iskustvu – savršeno je irelevantno. Štaviše, to je sam njen smisao jer, parafrazirajući Hičkoka, pornografija je nešto kao: čist seks minus životne okolnosti, komplikacije i inhibicije. Pornografija je, dakle, „nadrealna“ i utopijska, mada je sam „čin“ koji gledamo stvaran: ono dvoje (dvojica, dve; ili više njih, uostalom) se, da prostite, vaistinu tucaju. Ali, nestvarno je sve ono drugo u vezi s njim.

Dobro, ali kakve sve to, pobogu, veze ima s novim romanom Davida Albaharija, Našeg Uglednog Književnika? O, ima, ima… Slučajan susret starijeg profesora i mlađane devojke, koji se sticajem-bizarnih-okolnosti (how yes no…) pretvara u razuzdanu erotsku avanturu, impregniran je detaljima i simbolima „pornografske imaginacije“, na i preko granice elementarne uverljivosti sa stanovišta makar i rastegljivo shvaćenog realističkog pripovedanja. Najpre, tu je otvorena nadrealnost okolnosti koje do njega dovode: dvoje slučajnih saputnika u vozu Novi Sad-Beograd, tek što su započeli laku konverzaciju, prekida zli kondukter koji ustanovljava da devojka „nije overila kartu“ (!) i da zbog toga „mora da napusti voz na sledećoj stanici“ (!!! – a ne, recimo, da doplati koji dinar i srećno nastavi dalje…), te ona prinudno silazi na stanici za koju će se ispostaviti da je Inđija; za njom u panici iz voza izlazi i profesor, jer je – slučajno ili ne – ponela i njegovu torbu, a voz u međuvremenu odlazi… Pa dobro, ima još jedan malo kasnije, ali ovo dvoje neznanaca nekako ipak, pod potpuno mahnitim (samo)izgovorima, odlučuju da prenoće u inđijskom hotelu, iako su na pišljivih četrdesetak kilometara od svojih kuća, do kojih bi i dalje lako mogli da dođu. U hotelu – hajde, pogađajte – ima samo jedna slobodna soba, baš nekako dvokrevetna, pa su prinuđeni da je dele… No, ovo je tek početak: tek što ga je lak san na časak prevario, profesor se budi i… šta? Ugleda devojku kako se u drugom krevetu samozadovoljava gledajući porno film. Naravno, gde ima mesta za jedno, naći će se i za dvoje, i da skratim priču – koja nije da nije pikantna – ovo dvoje neznanaca provode prilično vatrenu noć, malo zvirkajući u ekranske egzibicije profesionalnih tucanika, malo primenjujući naučeno, a sve to onako iznenadno ižljebljeni iz svojih uobičajenih građanskih egzistencija (profesora kod kuće, u Zemunu, dakako, čeka Zakonita Supruga; ili ga možda i ne čeka, pošto su i njene whereabouts – naučićemo docnije u romanu – krajnje nepouzdane, albaharijevski nepostojane).

Profesor neće uspeti da čuje/zapamti ni devojčino ime – još jedan detalj nevažan u pornotopijskom svetu – ali će o njoj saznati nešto mnogo važnije: da je kći njegovog fakultetskog arhirivala, s kojim se godinama nateže oko toga ko je bolji i veći poznavalac blago koeljovsko-kastanedinskih mudrolija špansko-američkog (pop)filozofa Santajane… Zajednički povratak ljubavnika u Beograd ucveljenom će ocu otkriti Strašnu Tajnu o njegovom očinsko-rivalskom muškom poniženju (?), i ovaj će izazvati Profesora na dvoboj močugama (dobro ste pročitali) usred bela dana i usred Studentskog trga.

E sad: dvoboj će se odigrati, to jest, dvoboj se odigrao, osim ako nije; na njemu je jedan izvukao deblji kraj, osim ako nije, no je onaj drugi; devojka je bila prisutna, ili možda i nije, kako se uzme. Jer, (u) Profesorovoj je svesti sve teže razlučiti dogođeno od izmaštanog. Možda je sve to, na koncu, samo fantazija, prenapregnutost živaca, čudna posledica neobičnog noćno-inđijskog zapleta u jednom starom rivalstvu? U redu. Ali, čitalac nije baš siguran da se ovde mora stati. Možda je granica realnog i fiktivnog još zamućenija, to jest, povučena na štetu „realnog“ još mnogo ranije? Možda nikakve pornoinđijske noći „u stvarnosti“ nije ni bilo? Teško da će naći eksplicitnu potvrdu tome u samom tekstu romana, ali (ovom) čitaocu će na koncu sve ovo delovati najprihvatljivije kao jedan veliki erotsko-socijalni fantazam klimakteričnog profe, suočenog sa neodoljivim dojkama nepoznate saputnice… Hoće se reći: kondukter možda naposletku i nije tako zao, devojka i profesor možda nikada nisu sišli sa voza nego su normalno nastavili put za Beograd, i otišli svako svojoj kući, bez pozdrava. A kod kuće, zna se, sin i žena, naravno i majka njena, sve u svemu znaj, jedan mali raj…

Naravno, David Albahari je odviše vešt pisac da ovo ne bi bio dobar roman, čitljiv nadušak. Nemojte samo da me pitate „šta je pisac hteo da kaže“. To zna samo Santajana, a Santajana se, kao i svaki pop-mudrac, izražava zagonetno, u tome je tajna njegove Dubine…

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura

Prestonica kulture

21.mart 2026. Sonja Ćirić

Tihi početak godine u kojoj je Leskovac Prestonica kulture

Pre nego što je uobičajeno, u Leskovcu je počela Godina kulture otvaranjem izložbe koja postoji od 2024, bez medija i atmosfere kakva priliči ovakvom događaju. Bila je to direktiva Ministarstva kulture

Film i država

21.mart 2026. Sonja Ćirić

Scenaristi: Zakon o autorskim pravima je fasadni, ne štiti stvaraoce

Nacrt zakona o autorskim pravima je fasadni zakon i ne nudi pravnu sigurnost stvaraocima koju zahtevaju direktive EU, iako je navodno rađen zbog usklađivanja sa EU, kažu scenaristi

Film i država

20.mart 2026. S. Ć.

Nacrt zakona o autorskim pravima oslanja se na zastarele EU direktive

Nacrt zakona o autorskim pravima urađen je bez konsultacije sa filmskim stvaraocima, u njemu nema ni reči o AI i ne oslanja se na najnovije direktive EU već na one iz ranijih godina

Božo Koprivica, tamni sako, bela košulja

In memoriam

20.mart 2026. Ivan Milenković

Božo Koprivica (1950-2026): Imalo je, imalo šta da se voli

Božo Koprivica bio je fudbaler, partizan i partizanovac, pesnik koji nije pisao pesme, pisac skokovite rečenice, namrgođeni dobri duh Beograda i jedne zemlje koja više ne postoji

Film

19.mart 2026. B. B.

„Gospodar Oluje“: Prva holivudsko-srpska koprodukcija uskoro pred domaćom publikom

Sniman u Hrvatskoj i u Beogradu, akcioni naučno-fantastični film „Gospodar Oluje“, prva holivudsko-srpska koprodukcija, imaće domaću premijeru 7. aprila

Komentar
Veran Matić na naočarima u plavoj košulji

Pregled nedelje

Da vam se digne svaka dlaka u kosi

Prisluškuju li vas? Bez brige – prisluškuju. Prikupljaju li vaše lične podatke? Nego šta. Prate? Sasvim  moguće. Prete li vam? Kako je kada to osetite na sopstvenoj koži, pitajte Verana Matića

Filip Švarm
Beograd, 15. mart

Komentar

Petnaesti mart: Gde su svi oni ljudi?

Istorijski skup od Petnaestog marta nije bio „propuštena prilika“ nego važna stanica u borbi protiv režima. Narod je tada video koga je više, ali sada se vodi drugačija igra

Nemanja Rujević
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić u sali punoj starijih ljudi slikanim s leđa. Na bini dominira natpis

Pregled nedelje

Sprema li vlast lapot za penzionere

Zbog čega Darko Glišić vreba starije osobe? Kako režim po ko zna koji put hoće da ih prevesla? Šta im Aleksandar Vučić daje desnom, a uzima levom rukom? I šta nam govori dramatično poskupljenje domova za stare

Filip Švarm
Vidi sve
Vreme 1837
Poslednje izdanje

Lokalni izbori 2026.

Gde su najveće šanse za promenu vlasti Pretplati se
Režimska politika sopstvene nekažnjivosti

Smrt individualne odgovornosti

Srpska pravoslavna crkva i zakon

Vladike su kraljevi na svojoj teritoriji

Intervju: Darko Tomović, predsednik Singlusa

Narodno pozorište ne sme pasti

Kako građani Amerike vide sukob sa Iranom

Rat bez saveznika

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1837 18.03 2026.
Vreme 1836 11.03 2026.
Vreme 1835 05.03 2026.
Vreme 1834 26.02 2026.
Vreme 1833 18.02 2026.
Vreme 1832 11.02 2026.
Vreme 1831 05.02 2026.
Vreme broj 1830 28.01 2026.
Vreme 1829 21.01 2026.
Vreme 1828 14.01 2026.
Vreme 1827 06.01 2026.
Vreme 1825-1826 24.12 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure