img
Beograd, 10°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Izbori 2026
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Izbori 2026
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Iz ličnog ugla - Reagovanje na tekst "Umetnost kao investicija"

Paragrafi, amandmani

29. avgust 2007, 16:45 Igor Marsenić, akademski slikar iz Beograda
Copied

U velikom delu naše kulturne javnosti rašireno je nerazumevanje i neshvatanje (dopunjeno brojnim predrasudama) tržišta i u vezi s njim i umetnosti

Još kao studentu, slika Antoana Vatoa Žersenova firma iz prve polovine XVIII veka, iz tada nejasnih razloga, delovala je na mene impresivno. Sada sam u mogućnosti da svesnije govorim o mom tadašnjem utisku. Fascinantna je, zaista, činjenica da su ljudi pre skoro 300 godina, tamo negde, odlazili u prodavnice namenjene umetničkim delima i kupovali ih, prema svom ukusu, potrebi, mogućnostima ili socijalnim zahtevima. Fascinantno, s obzirom na činjenicu da živimo u dvomilionskom gradu sa dve privatne galerije savremene umetnosti, više od četvrt milenijuma kasnije.

U velikom delu naše kulturne javnosti rašireno je nerazumevanje i neshvatanje (dopunjeno brojnim predrasudama) trzišta i vezi s njim i umetnosti. Često se srećem sa idejama da bi se taj problem (nepostojanje tržišta) mogao rešiti nekim administrativnim regulama, paragrafima ili amandmanima. Da treba da se pojavi neko ko će pravnim aktom proglasiti njegovo postojanje. Ovakva mišljenja posledica su patološke potrebe našeg čoveka da njegove probleme rešava neki službenik, po mogućstvu ministar, kao i paničnog straha ideološki različitih vladajućih elita od uspešnog i samosvojnog pojedinca, nezavisnog od države i partije. Posledica svega je da tržišta umetnosti nikada nije bilo, da je umetnost, bar ovde, uvek bila u raljama politike i države (tako je još uvek). Izlaganje u inostranstvu je takođe jedna kategorija koja je u svesti naših umetnika povezana sa državom i državnim projektima. Praktično, uvek vam je bilo potrebno političko odobrenje ili barem slaganje, jedan vid dozvole. Kad o tome razmišljam uvek se prisetim onih dozvola za izvoz robe iz zemlje kojima su se praktično ucenjivali preduzetni ljudi, a koje su postojale do pre neku godinu.

Izlaganje moje matične galerije Zvono na internacionalnim sajmovima umetnosti smatram revolucijom u odnosu na prethodno spomenuti kontekst. Zaista je uzbuđujuća i oslobađajuća situacija kada se nađete među desetinama galerija od Njujorka do Tokija (via Evropa), izmedu giganata kao što je Marlboro Fine Art iz Londona ili male nezavisne galerija iz Koreje. Zaista ste u mogućnosti da sagledate vrednost vašeg rada u jednom globalnom kontekstu, kao i da se oslobodite predrasuda o tome kako stvari u velikom svetu funkcionišu.

Činjenica je da je svetsko tržište dela savremene umetnosti u krizi. Za razliku od marketinški besprekorno urađenih kampanja za prodaju kapitalnih slika pojedinih velikana moderne umetnosti (Rotko, Polok), dela savremenih, a pogotovo mladih umetnika, teško se i retko prodaju. Potencijalni investitori i kolekcionari radije se odluče za kupovinu dela „proverene vrednosti“ nego da rizikuju sa nekim mladim i avangardnim autorom, što neodoljivo podseća na našu situaciju.

Poreske olakšice, jedan od omiljenih mitova svih koji lamentiraju nad nepostojanjem tržišta, u većem broju evropskih zemalja su ukinute ili se ukidaju. U SR Nemačkoj, kao najvećem aumetničkom tržištu Evrope, pre dve godine. U godinama velikih ekonomskih promena, seljenju ekonomije na Daleki istok i nizu kriza, javne uprave su se odlučile za štednju i naplatu poreza.

U SAD one i dalje postoje, ali samo za donacije (materijalna sredstva ili umetnička dela) javnim ustanovama i institucijama poput muzeja ili univerzitetskih kolekcija. One se ne odnose na privatne akvizicije. One su samo još jedan od niza „vozova“ u koje smo propustili da uđemo. S obzirom na integrisanost svetske ekonomije i mogućnosti lokalne, teško da se mogu očekivati tako velikodušna rešenja o umanjenju poreske osnove zbog umetnosti u skorije vreme.

Uticajna austrijska galeristkinja Grita Insam u intervjuu objavljenom u časopisu „Report“ (broj 1. za 2007. godinu, izdanje Erste banke, program za pomoć civilnom društvu i umetnosti), govori o karakteristikama tržišta na početku njenog galerijskog posla davnih šezdesetih. Ona govori o vladavini pseudometafizičke, fantastične, nadrealne i svake vrste malograđanske umetnosti u Beču, tokom šezdesetih i sedamdesetih, kao i poplavi serigrafija i desetinama gotovo identičnih dela pojedinih autora i vrtoglavom rastu cena za, ispostaviće se, gotovo bezvredne radove što je na kraju dovelo do dugotrajnog nepoverenja potencijalnih investitora. Bilo je potrebno skoro 15 godina rada da bi se ukazalo na istinske vrednosti i obnovilo poverenje. Gospođa Insam je to objasnila, za nas vrlo zanimljivo, posledicom rata, društvenim promenama njime izazvanim, kao i s njima povezanim barijerama u protoku informacija u oblasti umetnosti. Zaista, frapantna sličnost sa našom stvarnošću.

Smatram, da se radi napretka moramo osloboditi neplodotvornih zabluda o „obećanoj zemlji“, o tome da je negde drugde mnogo bolje. Umetnost se svuda teško prodaje, samo neukus ima sigurnog kupca. Genija poput Marka Rotka kupovali su retko i za male sume, a Poloka još ređe i za još manje iznose.

Naša lokalna pozicija nije ni po čemu jedinstvena. Stvaranje tržišta je proces. Kako je on tekao u SAD najlepše je opisano u romanu Potraži moje lice Dž. Apdajka, inače prijatelja mnogih velikana američke moderne umetnosti. Tržište je mera i posledica moderniteta društva. Za taj proces je potrebno vreme i nema načina da mi preskočimo neku od faza razvoja. Za njegov uspeh smo odgovorni svi mi koji učestvujemo u umetničkoj produkciji. Tržište nastaje u interakciji umetnik–galerija–klijent i moramo izgraditi međusobno poverenje. Proces stvaranja tržišta ne može izneti neka apstraktna Država, nego konkretne Ličnosti.

Jer se one sretnu u prodavnici umetničkih dela i pokušaju da sklope posao, kao kod Vatoa.

A za to nisu potrebni paragrafi i amandmani.

„Umetnost kao investicija“, Vreme 868

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura

Kultura

22.novembar 2026. S. Ć.

Vanja Ejdus i Igor Đorđević odbili da prime nagrade Narodnog pozorišta

Glumci Narodnog pozorišta Vanja Ejdus i Igor Đorđević odbili su da prime godišnje nagrade Narodnog pozorišta zato što je Uprava "pogazila kriterijume za dodeljivanje nagrade glumcima"

Kultura

21.novembar 2026. S. Ć.

Kamerna scena „Studio“: Predstave za mlade, mladih autora

„Studio Centar“ otvara Kamernu scenu. Na repertoaru su predstave za mlade, mladih autora. A toga u Beogradu nema

Kultura

21.novembar 2026. Sonja Ćirić

Ašhen Ataljanc: Zašto me UBUS nije predložilo za nacionalnu penziju

Ministarstvo kulture je prošle godine odbilo balerinu Ašhen Ataljanc za nacionalnu penziju, a ove godine je Udruženje baletskih umetnika Srbije nije ni kandidovalo

Otvaranje Festivala autorskog filma

Kultura

21.novembar 2026. S. Ć.

FAF: Konačno festival koji je napunio salu

Pred krcatom salom i sa Kanskim pobednikom, počeo je Festival autorskog filma - onako kako nisu počinjali prethodni ovogodišnji festivali u prestonici

Kultura

20.novembar 2026. Sonja Ćirić

Beogradska filharmonija mora da otkaže koncert Lang Langa

Koncert velikog pijaniste Lang Langa sa Beogradskom filharmonijom 13. decembra je otkazan, zato što se Ekspo povukao iz pregovora o generalnom pokroviteljstvu. Da li je moralo tako da se desi

Komentar
Lidija Vukićević polivena jogurtom ispred Skupštine Srbije

Komentar

Uloga jogurta u konstituisanju Skupštine Srbije

Zbog čega je neobična skupina ljudi predvođena Vučićem Aleksandrom, na konstitutivnoj sednici Skupštine Srbije, upala u amok zbog jogurta prosutog po glavi narodne poslanice, „ugledne umetnice“ i, dabome, žene?

Ivan Milenković
Vučić, Jovanov

Pregled nedelje

Skupštinski krindž Aleksandra Vučića

Kako je Aleksandar Vučić uverio javnost da naprednjaci nisu dostojni potpredsedničkog mesta Narodne skupštine i kako mu je njen predsednik – Aleksandar Čupić – pred svima teoretski i praktično objasnio šta je parlamentarizam

Filip Švarm
Aleksandar Vučić

Komentar

Suspenzija SNS-a iz EPP-a: Na mrtvog vuka i zec…

Evropski konzervativci godinama su tetošili SNS i zatvarali oči pred nasiljem i korupcijom. Sada, posle izbornog poraza naprednjaka, puštaju ih niz vodu. Prekasno, ali ipak…

Nemanja Rujević
Vidi sve
Vreme 1872
Poslednje izdanje

Smena vlasti u Narodnoj skupštini

Većina, manjina i velika očekivanja Pretplati se
Odgovornost institucija

Šta BIA zna i o čemu ćuti u slučaju ubistva Olivera Ivanovića

Vojne službe bezbednosti

Kako do dekontaminacije partijskih lojalista

Intervju: Nebojša Trbović, bivši operativac državne bezbednosti i BIA

BIA mora da izgubi ulogu “velikog brata”

Intervju: Đorđe Đukić, profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu

Život u laži pod naprednjačkom vlašću

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1872 18.11 2026.
Vreme 1871 11.11 2026.
Vreme 1870 04.11 2026.
Vreme 1869 28.10 2026.
Vreme 1868 21.10 2026.
Vreme 1867 14.10 2026.
Vreme 1866 07.10 2026.
Vreme 1865 30.09 2026.
Vreme 1864 23.09 2026.
Vreme 1863 16.09 2026.
Vreme 1862 09.09 2026.
Vreme 1861 02.09 2026.
Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure