Ljubljanska pank-rok grupa Pankrti je u Beogradu povodom 45-godišnjice objavljivanja debi albuma “Dolgcajt” podsetila kako egzistencijalna dosada i dalje okupira naše živote
„Više niko ovako ne svira“, rekao je jedan iskusni posetilac koncerata u našem gradu, nakon upravo okončanog nastupa legendarne ljubljanske pank-rok grupe Pankrti, održanog u sali Amerikana, Doma omladine Beograda, u petak 11. aprila. Kao deo mini-turneje „Dolgcajt 2025“ – posvećene, naravno, 45-ogodišnjici objavljivanja njihovog uticajnog debi albuma Dolgcajt (Dosada) iz 1980. – bend se vratio gradovima u kojima je oduvek imao najviše uspeha, te su Ljubljana, Zagreb i Beograd, barem zasad, imali tu čast da ih Pankrti posete i podsete kako egzistencijalna dosada i dalje okupira naše živote, koliko god se nama činilo da oni danas hitro i napredno teku ka budućnosti, svojim neumoljivim digitalnim smerovima.
Klopke svirepog kapitalizma
Vreme se zaista munjevito ubrzava, kao što je to već odavno primećeno, naročito ako provodite vreme u društvu naših malih tehnoloških drugara, od milja nazvanih „gadžetima“. Ali, niko još da progovori o fenomenu ubrzanog vraćanja vremena… unazad! Poslednjih meseci, sa gostovanjima bendova poput Prljavog kazališta, Laibacha i konačno Pankrta, svedočimo neverovatnoj pojavi da poruke novotalasnih i pank sastava iz nekadašnje Socijalističke Jugoslavije, padaju ovih dana još i na mnogo plodnije tle nego ikada pre.
Foto: Stanislav MilojkovićKoncert Pankrta
Izgleda da su još onomad naslućene klopke svirepog kapitalizma, sada došle na ispunjenje i krvavu naplatu od naivnih malih ljudi. Kazalište, Laibach i Pankrti u Beogradu, drugim rečima, poručuju: dok ste vi zabavljeni takozvanim aktuelnim, a zapravo veštački sintetizovanim događajima što šljašte i zasenjuju – negde tamo u daljini aploudovane slike stvarnosti u medijima, odigrava se ona jeziva drama, istinska transakcija, u kojoj ne samo vaša imovina, nego i vaše duše, postaju deo nevidljivog tržišta restauriranog robovlasničkog sistema, gde niko suštinski više nema nikakva prava. Sem onog da postoji i da za mašineriju vlasti iz sve snage šljaka.
Rekosmo li maločas kapitalizam? Ma ne, kapitalizam je u stvari crtani film za sve ovo oko nas! Na delu je, dragi prijatelji, i bukvalno prisvajanje vaše ličnosti, otimanje humane suštine vašeg sopstva u slavu totalne podređenosti gubitnika u tranziciji, i to stvarno, virtuelno i kakogod još hoćete.
Dosada nije nestala
U najavi za izvesnu pesmu, Peter Lovšin, jedan od najznačajnijih frontmena neke i dalje važne grupe ponikle u SFR Jugoslaviji, kazaće baš to: „Dosada nije nestala!“, samo je dobila drugi oblik. I zbilja, prvi deo koncerta, posvećen kultnim numerama sa debi albuma Pankrta, u potpunosti oživljava mladalačku reakciju 1980. godine na skučenost duha i ograničene mogućnosti da se živi po svojim merilima – pesme „Lepi in prazni“, „Jest sem na liniji“, „Sedemnajst“, „Kdo so ti ljudje“ i uraganska „Lublana je bulana“, podsetile su nas na to kako su rok grupe nekada davno izražavale strahove i nade čitave jedne generacije na socijalističkom istoku Evrope, umesto da budu tek tržišno isplativi hit-mejkeri ili nedajbože maskote i propagandisti establišmenta.
Pankrti, između ostalih sličnih radikalnih jugoslovenskih bendova, i te kako pamte ono vreme kada smo, nakon Titove smrti, zakoračili u punoj brzini preko ivice obećanog blagostanja, direktno u brutalnu provaliju rasprodaje tela i duha. Pank i novi talas u SFRJ, pokušali su doduše da nas – silovitošću mladalačke euforije i instinktivno naslućene pravednosti – vrate sa srozavanja niz tu zavodljivu liticu konzumerizma, ali avaj. Mali republički šerifi već su odlučili kako raskrčmiti nasleđe jedne velike zemlje i kulture, na način dostojan isključivo njihovih malih formata. Ostalo je mračna ex-YU istorija…
Eh, tužnih li sećanja na jednu moguću pank i novotalasnu (r)evoluciju. Da je uspela, možda bismo sada živeli mnogo srećnije, a možebiti i dalje zajedno. Ili bismo, da ne preterujemo, ionako bili izvrgnuti uništenju svega ljudskog, koje je globalno u toku, ali barem ozareni saznanjem kako smo apsolutno sve pokušali da to sprečimo.
Vi u prvim redovima
No, maločas pomenuti set pesama ne samo da je razveselio lica prisutnih, u prepunoj sali Amerikana, nego je podstakao neke nove omladince na „šutku“, koja je na momente podsetila na one nekadašnje raspojasane koloplete od pre više decenija. Draga deco, vi u prvom redu koncerta, sa „mohikana“ frizurama i Ramones majicama, beskrajno hvala što ste ovaj grad još jednom predstavili kao veliki, kosmopolitski i sa srcem na pravom mestu. Dok smo vas posmatrali kako pružate ruke prema Peri Lovšinu i fantastičnom bendu Pankrti, ponovo smo osetili onu vibraciju slobodoumlja i muzičke zanesenosti, bez koje nema ispravnog života kao odraslog čoveka u perspektivi. Vi ste bili ove večeri časni ambasadori Beograda, jurišajući na ograde ispred scene, ne da biste ih porušili u gnevu, već da iskažete dirljivo poštovanje i polet pred sabesednicima, pred filozofima svog ličnog stajališta u sadašnjici, pevajući naglas pesme Pankrta kao himne čiji rok trajanja nikada neće isteći.
Bilo je ovo svedočanstvo neprolaznog sjaja Beograda na barikadama plemenitosti, isto koliko i Pankrta što opstaju na barikadama sopstvenog proročanstva od pre 45 godina. Nepokornost i otpor – zauvek. Jer, revolucija nikad ne prestaje.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Mostar je podijeljen u glavama onih koji ga dijele. Ja živim svoj život u punini. To je nešto za šta sam se sam izborio i zbog čega se smatram slobodnim čovjekom. I svima drugima želim da su slobodni, ali to je nešto što oni sami moraju isposlovati
Tri izuzetna ostvarenja domaćih autora zahtevala su ne samo umetničku već i egzistencijalu odvažnost (ako je to uopšte moguće razlikovati). Želimir Žilnik ne posustaje, Stefan Malešević i dalje voli svoje junake, Maja Novaković odvažno uranja u predele tišine
Koncert: Beogradska filharmonija sa Gidonom Kremerom
U zemlji koja naizgled nimalo ne mari za visoke umetničke vrednosti (niti vrednosti uopšte), ovakva vrsta odanosti, posvećenosti, upornosti i, slobodno možemo reći, fanatizma, dok se napolju bukvalno sručuje biblijski potop – tera na ozbiljno razmišljanje
U Boru su u toku 15. „Dani knjige“. Gosti i razgovori sa njima, izložbe, ali i bibliotekari koji osmišljavaju raznovrstan i prijemčljiv program, razlog su popularnosti ove manifestacije
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić pokušava da uništi srpske Univerzitete kako bi opstao na vlasti. Ne shvata pritom da bez Univerziteta gubi društvo iz kojeg, kao i svaki parazit, isisava životodavne sokove. On ubija ono što ga drži u životu
Kao paradržavni organ specijalne namene koji metalnim štanglama zavodi „red i mir“, Vučić upravo legalizuje kapuljaše. U pitanju je – otprilike – nešto nalik na Musolinijeve „borbene saveze“ iz 1919-1922.
Sreća da Srbija ima „istraživački tim Informera“! Dragan J. Vučićević je u poslednji čas otkrio pakleni plan „zločinaca“ i „blokadera“ i tako opet spasao državu. To što laže manje je bitno
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!