
Politika i kultura
Zbog protesta otkazani Filmski susreti u Nišu i Bašta fest
Organizatori dva letnja filmska festivala u Srbiji otkazali su ili odložili ovogodišnje planove zbog aktuelne krize u društvu. Kako politika utiče na scenu
Preveo Arpad Vicko, Studije o karfiolu, Zavod za kulturu Vojvodine, Novi Sad, 2014
2
opasno sam zalutao negde na menhetnu
mada kažu da liči na kockasti list đačke sveske
i ne može čovek da se izgubi ali ja sam se uvek
gubio baš u kockastim sveskama za matematiku
zalutao sam opasno mada sam u to vreme
posle mesec dana boravka počeo nešto slobodnije da se muvam
međutim nekako mi je uspelo da se uhvatim za crvenu ogradu
pa nisam pao pod točkove taksija žutih poput žumanaca
nisam znao gde sam niti kuda hoću da idem
šta tražim u ovom zelenom staklenom vavilonu
koji i jedna zalutala loptica za bezbol može
s treskom da sruši
i uopšte čitav moj ništavni život itd
nedavno sam u keruakovoom dnevniku pročitao
kako je ginzberg jednom upitao džezera lestera janga
šta bi uradio kad bi na njujork bacili atomsku bombu
odgovorio je da bi iz izloga radnje tifani
digao neki skupoceni nakit
kasnije budući da me je ovaj dijalog prilično opčinio
odnekud mi pade na um šifra prve atomske bombe
zvala se menhetn a onda jednog dana postade mi jasno
bilo je to pravo prosvetljenje
da su je zapravo bacili na sebe
menhetn na menhetn
i da se stvar već odavno dogodila
a lester nije digao nakit
dok ja stojim ovde u središtu pečurke blesav kao pod suncobranom
ali tog dana bio sam već daleko od takvih razmišljanja
kao što je bartok rekao baš tu sam pregrmeo te atomske trice
jednostavno sam zalutao na menhetnu
izgubio sam se
noge su mi se oduzele
(možda tromboza psihičkog porekla)
još nisam znao da li ću udariti u plač ili ću da vrisnem
stezao sam grčevito šipku crvene ograde i zurio
u kolone taksija žutih poput žumanaca
među zelenim staklenim zidovima
i tada sam čuo bat nečijih koraka odnekud iza staklenih zidova
iza staklenih planina i preko sedam mora
učinilo mi se da vidim u kanjiži (u evropi)
kako pišta konc zaključava svoju advokatku kancelariju
i polazi kući pored crkve vatrogasnog doma bolnice
širokom ulicom majci na ručak
pomičući u ujednačenom ritmu jednu pored druge
svoje kratke noge pod ogromnim trbuhom
i video sam ga kako se posle podnevne dremke vraća
da u najvećem redu ponovo prima ljude
koji su namerili da umru da se razvedu ili su krali možda ubili
i video sam ga kako uveče ponovo zaključava svoju kancelariju
i polazi kući majci na večeru
da iz mrkog vrča ispije svoje u vlastitom podrumu proizvedeno pivo
pazio sam samo na njegove male noge (leva-desna-leva)
i polako sam i ja učinio svoj prvi korak tamo na menhetnu
zureći u njega i ja sam polako reanimirao svoje gegave nožurde
i odlučio da sa prve pošte pošaljem telegram
u upsalu (evropa)
nešto o tome da je pišta konc naš jedini
orijentir (oslonac) u svetu
nama koji smo hteli da iskusimo i površinsku pustolovinu poezije
pa smo se preko crvene ograde stropoštali u bezdan
i sada slepo tumaram u sumporastoj magli
ali tebi ne moram da objašnjavam kako je komplikovano
predati telegram ovde u njujorku (bar meni)
stop
Organizatori dva letnja filmska festivala u Srbiji otkazali su ili odložili ovogodišnje planove zbog aktuelne krize u društvu. Kako politika utiče na scenu
Barak Obama je 2012. godine poslao svog ministra finansija da urazumi nemačkog kolegu koji je, protiv prezaduženih Grka, naglašavao moralni značaj trpljenja bola na kratke staze, zarad integriteta na duge staze. Ubeđivanje nije uspelo. U svakom slučaju, bez ordoliberalizma ne može se razumeti nastanak EU, kao ni nemačka pozicija u Evropi. Bez njega se, zapravo, ne može tumačiti ni XX vek
Pronalazak i širenje fotografije za Hoknija predstavlja trenutak u kome je optička slika samo fiksirana na papir uz pomoć hemijskih dodataka. Prateći likovne procedure, Hokni sugeriše da se modernost rađa upravo sa umetničkim oslobađanjem od optičkih aparatura i pomagala i povratkom na nesavršeni, manuelni izraz
Delajući unutar granica žanra (i zombi horora kao podžanrovskog skupa), te sopstvenih (mito)poetika, scenarista Aleks Garland i reditelj Deni Bojl nastavljaju sopstvenu priču mikrozapleta previše bavljenja uvek iritantnim eksplikatorskim zahtevima u kojima se gledaoci podsećaju na sve što je bilo u prethodnim filmovima. Pri tome, ama baš sve mora biti jasno, te, istovremeno, mora da zadovolji i nostalgičarski štimung kao nužan činilac u kreativno-poslovnim jednačinama ovog tipa
Irski bend “Fontaines D.C.” dolazi nam iz zemlje sa očiglednim viškom istorije i kulture, pa se otuda razumemo veoma dobro. Kada pevač Grijan Četen u jednom trenutku sa scene diskretno uzvikne: “Free Palestine!”, naša mlada publika spremno odgovara glasnim odobravanjem i kovitlacem palestinskih marama kefija, što ih mnogi ponosno nose oko vrata. Ali ovo zapravo uopšte nije demonstracija političkog aktivizma, kako bi neko mogao pomisliti. Samo mali podsetnik na to kako je sjajno kad ti velike nove zvezde na vrhuncu svoje karijere dođu u grad i podele sa tobom radost izuzetne muzike koju su sami stvorili, kao i svoje autentično ljudsko uverenje spram dirigovane svakidašnjice svuda unaokolo
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve