img
Loader
Beograd, 29°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Bioskop: Na brodu Adaman

Oda krhkosti duše i jezika

23. novembar 2023, 02:50 Zoran Janković
foto: five stars films – promo
Copied

Premda u potpunosti lišen čak i bledih primesa aktivističke oblande, ovaj je Filiberov film, povrh svega drugog, i rečito i sveobuhvatno podsećanje na moć i značaj empatije

Svaki je kino repertoar u verovatno ama baš svakom trenutku puki slučaj distributivnih, prikazivačkih i odabrano-uslovljenih okolnosti, ali katkad nam iole detaljnija analiza samo noviteta u bioskopskoj ponudi pruži podsećanje na šizofrenost našeg kolektivnog postojanja i u širem egzistencijalnom okviru. Uzmimo za primer vikend za nama – u bioskope Srbije pristigli su: raskošni ali suštinski nepotreban prednastavak nekada uspešne distopijske franšize Igre gladi, francusko-belgijska plesna arthaus drama na alžirske teme Hurija, srpski rokumentarac YU grupa – Trenutak sna, tehnofobični britanski psiho-triler T.I.M., te svakako najvaljaniji i najprivlačniji novi naslov – Na brodu Adaman iskusnog autora Nikole Filibera, tokom zime za nama nagrađen Zlatnim medvedom za sveukupno najbolji film Berlinskog filmskog festivala. Ta hiperekletična (naravno, posve nenamerna) šizofrenost aktuelne kino ponude intrigantnu rimu je našla upravo u poslednjem pomenutom naslovu.

Na brodu Adaman poster
…


Kako i otkud to? Na prvi pogled jednostavno – ovo je opservaciona dokumentaristička priča o psihijatrijskoj ustanovi pozicioniranoj na ukotvljenoj barži na Seni u Parizu, osnovanoj 2010. godine, a osmišljenoj po sugestijama lekara i korisnika usluga pomoći i podrške koje se tamo pružaju. Jer, nimalo iznenađujuće, tamo okupljene očito izmučene duše na izdisaju ne samo metaforički shvaćenih snaga ukazuju na širok i nijansama i podsojevima bogat raspon duševnih i psihičkih oboljenja koja je krajnje lako zamisliti kao nešto prisutno, možda i ukorenjeno i na ovdašnjim adresama i u ovdašnjem kontekstu, ma koliko on načelno ne bio saobrazan pariskim socioekonomskim i drugim okolnostima. Kako nas istorija čovečanstva nepokolebljivo i istrajno uči, bol je univerzalna kategorija, a sva raslojavanja unutar njega i njegovog prepoznavanja i poimanja samo su nijanse kojima barataju oni istrajni u tome da stvari dodatno i dodatno pojašnjavaju, preciziraju i ilustruju novim i novopristiglim primerima. I upravo tako – u filmu (dakako, odličnom) Na brodu Adaman, bez ijednog primera zalaženja u zvanične anamneze pacijenata-sagovornika filmske ekipe, pred očima gledalaca tka se slika univerzalnog bola sa posledicama u sijaset pojavnih oblika, ali sa željom za spokojem i isceljenjem, što je opet lako i pojmljivo na različitim geografskim i društvenim koordinatama. Već to ovaj film Nikole Filibera čini dobrodošlim delom, a pritom i integralnim delom sveže bioskopske ponude – naprosto, kroz sve gorenavedene žanrovski, stilski i na druge načine međusobno različite filmove provejava taj strah od gubitka identiteta, koji je, kako nas hitre psihološke istine podučavaju, uz strah od smrti, definitivno jedan od najprobitačnijih i najzastupljenijih strahova. Mada se to, sva je prilika, nekako i podrazumeva (imajući profil i autora i filma u vidu), a premda u potpunosti lišen čak i bledih primesa aktivističke oblande, ovaj je Filiberov film, povrh svega drugog, i rečito i sveobuhvatno podsećanje na moć i značaj empatije, odnosno, onoga što je i dalje zbilja ostalo i preživelo u korenu iza tog danas suštinski semantički potrošenog i popraznog koncepta.

Osim o empatiji, ovaj film progovara i polemiše sa pojmom granica koje su dragovoljno i/ili sudbinski prekoračene; akteri ove Filiberove živopisne dokumentarističke povesti u nekom su trenutku očito iskoračili van omeđenih okvira, evidentno nespremni da se nose sa onim što će tamo zateći. Druga opcija, zapravo, drugi ekstrem je, naravno, građanska krotkost i uprizorenost ogromne većine nas odveć bojažljivih da preispitamo te kognitivne graničnike i ukupne potencijale i naših duša i naših psiha. Kako je u nadaleko čuvenim Razgovorima s đavlom (prevela Slobodanka Poštić, objavila zagrebačka Zora, davne 1983. godine) naveo Lešek Kolakovski: “… znati savršeno granice znači prekoračiti ih spoznajom, dotaknuti granicu, to onda znači dotaknuti ono što se nalazi s onu strane granice.” Prave i dalekosežne spoznaje su osvedočeno bolne, a ovo je film i o tome – o prikrivenoj i najčešće prokazanoj lepoti bola, izniklog iz krhosti duše koja će neizbežno u jednom trenutku krenuti da istinski pati, a da je najteže spoznati ono u toj postavci stvari najosnovnije i najpotrebnije – koliko boli i koliko patnji smo kadri da iznesemo na vlastitim plećima, ali i da otvorimo um ka mogućnosti blagotvornih spoznaja koje bi na kraju puta iz tog rasula ipak mogle da se izrode. S tim u vezi jedna izrazito važna napomena – Filiber i ekipa vode razgovore i detaljistički beleže grupnu dinamiku pacijenata a da film nijednog trena ne zabasa u virove i mulj nikada opravdanog misery porna (što će reći – filma koji se eksploatacijski ostrašćeno odnosi prema jadu/čemeru/mukama ove ili one podvrste). Možemo da produžimo i koji korak dalje pa da ukažemo i na to da se ovaj film nijednog momenta ne bavi pitanjima, tegobama, neizbežnošću društvene stigme koja zna da bude pratilja takvih stanja. Nasuprot tome, Filiber nudi nepatvorenu toplinu, toplinu sapatnje, ali i toplinu iskrenog ljudskog dodira, sve i da se brzo istinski ogoli i na površinu izroni njegova suštinska jalovost, odnosno nepobitna nemogućnost da zbilja vida i pomogne u zaceljenju.

Filiberovi akteri, nasuprot očekivanjima, pokazuju vitalistički zdrav razum, jer podno njihovih poprilično konfuznih verbalnih tirada i mahom gorljivih ispovesti stiče se jasan i dovoljno snažan utisak da oni žele da ozdrave i da su spremni na žrtve nužne na tom neizvesnom putu. A na to se nadovezuje impresija da je Na brodu Adaman istovremeno i svojevrsna oda krhkosti jezika, ne tako retko nedovoljno sposobnog da isprati te korenske damare napaćenih duša, a uz jasnu svest barem nas kao gledalaca sa sigurne distance da je jezik možda i jedino preostalo oružje koje ima ikakve realne šanse za pobedu u tom mučnom boju sa vlastitim demonima i nedostatnostima.

Ukupno uzev, ovo je odličan i izrazito referentan film (ne samo zbog ovih poslednjih leta medijski potencirane i inače rastuće svesti o važnosti mentalnog zdravlja), kome na putu ka neupitnoj i besprekornoj najvišoj oceni stoji utisak koji stiže iz prikrajka – u slučaju ovog filma makar se povremeno dovoljno jasno nazire formula koju je Filiber primenio u svom ranijem, ipak superiornijem (takođe dokumentarističkom) delu, filmu Kuća radija, koji je takođe kroz dramaturšku strukturu skrajnute a dinamične košnice preispitivao granice jezika i ostalih zvukova. A oba filma, uz to, vezuje i svest o neizbežnom kraju krajeva vremena – u Kući radija kroz snažnu vezanost za ideju značaja (visoke/elitne) kuture u eri sveopšte brzopoteznosti i poroznosti, u Adamanu, recimo, i u srčano otpevanoj pesmi La bombe humaine (Ljudska bomba) benda Telefon, koju izvodi jedan od pacijenata na samom početku ovog, ponovićemo, vrsnog filma i bitnog dokumenta današnjice.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura

Film

03.septembar 2025. S.Ć.

FCS: Odluka o Oskaru biće saopštena naknadno

Selekciona komisija koja odlučuje o srpskom predstavniku za filmsku nagradu Oskar, saopštiće svoju odluku, iz opravdanih razloga, 24. septembra

Tržište knjiga

03.septembar 2025. Sonja Ćirić

Zarada pisaca u Srbiji: Možda ima za peršun

U Srbiji se dosta piše i izdaje, solidno se i čita – ali su prosečni tiraži mali. Takvi su onda i prihodi pisaca. Jedva da iko može da bude skroz „profesionalni“ pisac

In memoriam

30.avgust 2025. S.Ć.

Preminuo je šef-dirigent Beogradske filharmonije Gabrijel Felc

Preminuo je Gabrijel Felc, koji je prethodnih osam godina bio šef-dirigent Beogradske filharmonije i učinio da ovaj orkestar stupi u novu razvojnu etapu

Staro i novo

29.avgust 2025. S.Ć.

Izložba ikona: Spoj vizantijske tradicije i savremenih traganja

Izložba ikona savremenih autora iz 12 zemalja otkriva da savremeni i vizantijski umetnički pogledi, spojeni, daju nov nivo ove tradicionalne i pre svega crkvene umetnosti

Država i film

29.avgust 2025. Sonja Ćirić

„Vreme“ saznaje: Za srpskog kandidata za Oskara javila se samo dva filma

Selekciona komisija za odabir srpskog kandidata za nagradu Oskar ove godine odlučivaće samo o dva kandidata. Tako nešto se još nikad nije desilo, a govori o opštem bojkotu u kulturi prema pravilima i uslovima koje nameće vlast

Komentar

Komentar

Biće izbora, biće krađe, ali od Vučića ništa ne zavisi

Nezamislivo je da građani i studenti priznaju pobedu izvojevanu krađom. A sasvim je izvesno da će da krade. S druge strane da li iko veruje da bi Vučić, ukoliko izgubi izbore, priznao izbore? Naravno da ne bi, ali ovoga puta ne pita se on

Ivan Milenković

Komentar

Vučić piše pisma čitalaca: Dragi Bravo…

Jednog dana, koji nije daleko, Vučić je moći još samo da piše odjeke i reagovanja, u nadi da će ih neko objaviti. Jedino bitno pitanje za društvo u Srbiji jeste: odakle će ih pisati

Jovana Gligorijević
Jovana Gligorijević

Pregled nedelje

Čovek zvani Afera

Vučićev predizborni plan: uterati strahu u kosti policijskim brutalnošću, rasturiti N1 i Novu S, odglumiti za strance spremnost za dijalog, demagoški stvoriti privid bogatijeg života... No, izuzev stvaranja afera, ništa mu ne ide od ruke

Filip Švarm
Vidi sve
Vreme 1808
Poslednje izdanje

Predsednik i razgovor

Nema pregovora sa otmičarem Pretplati se
Duboka kriza u Republici Srpskoj

Slučaj građanina Dodika

Intervju: Nenad Tasić, advokat

Politička vlast sprečava krivično gonjenje za nadstrešnicu

Roman

Krici i šaputanja

Intervju: Jelena Lengold

Osluškivanje uglova naših bića

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1808 28.08 2025.
Vreme 1807 21.08 2025.
Vreme 1806 14.08 2025.
Vreme 1804-1805 31.07 2025.
Vreme 1803 24.07 2025.
Vreme 1802 16.07 2025.
Vreme 1801 09.07 2025.
Vreme 1800 02.07 2025.
Vreme 1799 25.06 2025.
Vreme 1798 19.06 2025.
Vreme 1797 11.06 2025.
Vreme 1796 04.06 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure