

Književnost
Semjuel Beket u Beogradu: Dramaturg apsurda i boljeg posrtanja
Ovogodišnji Irski festival u Beogradu posvećen je 120. godišnjici rođenja Semjuela Beketa. I tokom meseca frankofonije biće priređena izložba Beketu u čast


Priča o novom prezimenu Elene Ferante (Booka, s italijanskog prevela Jelena Brborić) upečatljiv je opis nasilja koje se smatra prirodnim i dopuštenim jer se dešava u porodici
„Obećanje“ koje smo dobili na kraju romana Moja genijalna prijateljica (Booka 2016), prve knjige „napuljskog ciklusa“ Elene Ferante, naime da će oluja nasilja da preraste u uragan, u drugoj se knjizi, Priča o novom prezimenu, višestruko ispunjava. Odnos između nasilja prve i nasilja druge knjige može se uporediti s jačinom udaraca u dece i kod odraslih: dete i te kako ume da udari – videli smo to u prvom delu, a znamo i iz iskustva – ali nejaka ruka, čak i ako povredi, ne ranjava duboko, a rana brzo zaraste. Kod odraslih, međutim, udarci nanose ozbiljne ozlede od kojih se telo nekako i oporavi, ali duša nikako. Barem ne ona osetljivija. E pa Lila i Lenu, glavni lik i pripovedačica, prijateljice iz detinjstva koje su pedesetih godina prošloga veka odrastale u siromašnom napuljskom predgrađu, sada su odrasle i, samim tim, stasale za ozbiljne batine i teške povrede. Priča o novom prezimenu upečatljiv je opis nasilja o kome smo, možda, više slušali nego što smo o njemu nešto znali, ili, ako i jesmo znali, ako se događalo kod nas ili našoj okolini, bilo nam je neprijatno da se suočimo s njim jer ono se, u svem svom užasu, paradoksalno, oduvek držalo i prirodnim i dopuštenim: u njegovom jezgru, u samom oku uragana, nalazilo se sveto mesto nedodirljivosti – porodica.


Lila je inteligentna i zanosna devojka divljeg karaktera i neutažive žudnje za slobodom. Lenu, pripovedačica, njena je najbolja prijateljica i svedok svih Lilinih muka, uznošenja i stradanja. Sa sedamnaest godina Lila se udaje za Stefana, odanog, strpljivog i dobrostojećeg vlasnika lokalne delikatesne radnje. Već na samom venčanju, međutim, taj odani i strpljivi trgovac unovčiće Lilu simbolički je izručujući njenim arhineprijateljima, a prve bračne noći izgubiće i strpljenje pa će Lilu prvi put da pretuče i prvi put da je siluje. Ovde stvari valja imenovati bez okolišanja: brak Lile i Stefana pokriće je za priznato nasilje muškarca nad ženom, ugovor kojim se dopušta da muškarac, iz noći u noć, siluje svoju suprugu i da je, po potrebi, tuče. Može se prisilni seksualni čin nazvati i vođenjem ljubavi, ili pravljenjem dece, ili već na neki treći, ili četvrti način, ali jedino pravo ime za taj košmar samo je jedno: legalno, nekažnjivo silovanje pod budnim i odobravajućim nadzorom visokomoralne sredine. Čitav region u kojem supružnici žive i u kojem se užas zbiva zna (naravno) šta se dešava, i čitav će region uredno da okreće glavu od nasilja – diskretno, ipak, ali nedvosmisleno dajući mužu za pravo, jer supruga je neposlušna i prkosna – i čitav će region, razume se, da osuđuje Lilu koja nikako da začne (pa će početi da kruže priče kako ona sopstvenom zlom voljom ubija plod u sebi), i čitav će region da cokće s negodovanjem i da se prenemaže kada se mlada žena, batinama uprkos, ropskom odnosu uprkos, bude suprotstavljala mužu-nasilniku. Lilina borba protiv muževljevog nasilja i nasilja sredine osnovna je nit ove knjige, ali ne i jedina.
Druga ravan je složeno i teško prijateljstvo Lile i Lenu. Njihovo duboki odnos Elena Ferante ni u jednom trenutku ne prepušta pukoj psihologiji, već uvek zahteva i traži složene književne razloge, pukotine u onom vidljivom kako bi prodrla u srce tog tamnog prijateljstva i razumela ga iz ugla pripovedačice. Glavni ulog tog prijateljstva je strast. Dok je Lila neustrašiva i nezaustavljiva, devojka koja se s očajem i nepokolebljivošću, kao lavica, bori za slobodu i muškarca kojeg voli, Lenu, pripovedačica, suzdržana je, ostaje u Lilinoj senci prožeta razdirućim sumnjama u sopstvenu strast, u sopstvenu hrabrost, u sposobnost da voli. Dok Lila stavlja život na kocku zarad svoje strasti i pokušava da upravlja životom koliko god to može, Lenu svoju strast ne ispoljava i pušta slučajnosti da je, naizgled bez kontrole, baca od jednog događaja do drugog. Lenu je izuzetna učenica, potom sjajna studentkinja, odlično piše i privlači muškarce, ali ne uspeva da se otrese Lile čak i kada se čini da je na vrhuncu, a Lila, po svim pokazateljima, na samom dnu nezamislive bede i bezizlaza.
I ne samo da nema ničeg banalnog u opisima rivalstva dve devojke, u bračnim neverstvima, u prvim seksualnim iskustvima i strašnim emotivnim lomovima (među kojima neki vode u ludilo), već sve to o čemu smo toliko puta čitali i, najzad, u većoj ili manjoj meri i sami doživljavali, postaje prvorazredni književni događaj zahvaljujući majstorstvu Elene Ferante koja ni iz čega stvara priču zbog koje smo spremni da žrtvujemo i vreme i san ne bismo li saznali šta nas čeka na sledećoj stranici. A na toj narednoj stranici, kao i narednoj, kao i na svakoj sledećoj, prisustvujemo borbi za slobodu dve odvažne devojke, okrutnoj borbi koja se odvija u samom jezgru priznatog nasilja – u porodici.


Ovogodišnji Irski festival u Beogradu posvećen je 120. godišnjici rođenja Semjuela Beketa. I tokom meseca frankofonije biće priređena izložba Beketu u čast


Najteži mi je bez dileme bio intervju sa Džonijem Štulićem. Tu je ona njegova valjda hiljadama puta citirana izjava da smo prethodnih 40 godina slušali zavijanje vukova, a da ćemo zato narednih 40 slušati blejanje ovaca. Bilo je teško ne zato što je on bio neprijatan ili problematičan sagovornik, naprotiv, već zbog toga što se svojski trudio da sve svoje stavove što preciznije objasni. Tako da je umeo i da zakomplikuje odgovore, a ja sam se trudio da što bolje razumem šta želi da kaže




Svetska premijera opere Klovnovi montrealske i naše kompozitorke Ane Sokolović odigrana je poslednjeg dana januara u Montrealu


Krajem februara, početkom marta u Beogradu su gostovala dva crnogorska pozorišta. U subotu 28. februara, na Velikoj sceni “Olivera i Rade Marković” gostovao je Centar za kulturu Tivat sa predstavom Contra Mundum. U nedelju 1. marta, na sceni “Raša Plaović” Narodnog pozorišta gostovalo je Nikšićko pozorište sa predstavom Otac
Režimska propaganda i njene žrtve
Šta Vučić zna o masakru u kafeu Panda i ubistvu braće Bitići Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve