

Iz novog broja „Vremena“
Darko Tomović: Štrajkovaćemo i na sceni Narodnog pozorišta
Glumac i sindikalac Darko Tomović za „Vreme“ priča o štrajku upozorenja, zahtevima za ostavkama i pretnjama vodećih ljudi Narodnog pozorišta




Premijera Pozorišta mladih „Hajduci“ postavlja razna pitanja koja se odnose na nepremostive razlike između sadašnje i Nušićeve generacije, pa i - da li smo stvorili svet u kome mladi ne pronalaze vrednosti zajedništva i solidarnosti
Gde smo kao društvo pogrešili, jedno je od pitanja predstave „Hajduci“ koja će premijerno biti odigrana u petak u Pozorištu mladih u Novom Sadu.
U njoj će, neki novi, potpuno drugačiji – skibidi „Hajduci“, od onih o kojima je pisao Branislav Nušić u istoimenom romanu, pokazati nepremostive razlike između njihove i Nušićeve generacije. (Skibidi u prevodu na jezik starijih: vrlo širok pojam, od nečega baš lošeg i bez veze, do toga da je nešto kul.)
„Naša priča smeštena je u jednu školu, suočenu sa ozbiljnim problemom vršnjačkog nasilja“, kazala je Olja Đorđević koja je adaptirala i režirala predstavu po motivima Nušićevih „Hajduka“.
Šta znači biti hajduk
„Rad na predstavi postavlja pitanje: šta znači biti ’hajduk’ u današnjem svetu? Nušićevi hajduci su bili nestašni dečaci, simbol bezbrižnosti, drugarstva i mladalačkog prkosa. S druge strane, današnja deca često žive pod pritiskom društva, tehnologije, pa čak i sopstvenih vršnjaka. Njihova ’hajdučija’ često se ispoljava kroz bes, otuđenost ili nasilje, a ponekad i kroz borbu za mesto u svetu koji im nije pružio sigurne temelje“, objasnila je Olja Đorđević.


Da li smo stvorili svet u kome mladi ne pronalaze vrednosti zajedništva i solidarnosti? Pozivamo vas da pogledate ovu priču kroz oči današnje dece i zapitate se – kuda idu nove generacije? Hoće li pronaći svoj put u ovom haotičnom svetu? Na nama odraslima je da im ponudimo odgovore, ili makar podršku u traženju.
U predstavi igraju Slavica Vučetić, Marija Radovanov, Neda Danilović, Jelica Gligorin, Ivan Đurić, Saša Latinović, Slobodan Ninković, Aleksa Ilić, Aleksandar Milković i Uroš Lazović.
Aleksandar Milković kaže da je njegov lik Čeda Brba „tinejdžer koji svoje mesto vođe u grupi zaslužuje materijalnim statusom svojih roditelja, velikim brojem pratilaca na društvenim mrežama i trendu da se bude popularan. Iako ovaj opis deluje da nema veze s Nušićem, ovaj lik je – suštinski – isti: on je kukavica koja koristi druge da bi bio glavni. Naša publika treba da prepozna model ponašanja koji je uvek isti.”
Očima današnje dece
Slavica Vučetić igra nastavnicu Biljanu Ogrizović, koja je, „sticajem okolnosti, primorana da s grupom đaka napravi predstavu ’Hajduci’, kao vrstu kazneno-popravne mere zbog nasilja u kojem su đaci učestvovali. Ova pozicija dovodi nastavnicu u niz komičnih situacija koje vremenom postaju sve ozbiljnije. Kroz njen lik, požrtvovanost, strpljenje, kompromise koje je prinuđena da napravi, kao i mnogi prosvetni radnici današnjice, postavljamo pitanje koje su granice ljudske trpeljivosti i dostojanstva. Koliko treba da gaziš jedno čestito i vaspitano ljudsko biće, stručnog i posvećenog čoveka da bi mu smrvio i trunku dostojanstva i naterao ga da digne ruke od svega. Biljana Ogrizović ne diže ruke, to jest, ne odustaje od svojih načela i uverenja, ona odlazi. Kao što odlaze mnogi kvalitetni (mladi) ljudi. I kao što će odlaziti, ukoliko kao društvo ne stanemo na put korupciji, kiču i nemoralu.”


Rediteljka Olja Đorđević najavljuje da ova predstava pita „da li smo stvorili svet u kome mladi ne pronalaze vrednosti zajedništva i solidarnosti?“ i poziva publiku „da pogleda ovu priču kroz oči današnje dece i zapita se – kuda idu nove generacije? Hoće li pronaći svoj put u ovom haotičnom svetu? Na nama odraslima je da im ponudimo odgovore, ili makar podršku u traženju.”


Glumac i sindikalac Darko Tomović za „Vreme“ priča o štrajku upozorenja, zahtevima za ostavkama i pretnjama vodećih ljudi Narodnog pozorišta


Dejan Dukovski, Crno zlato, režija Oliver Frljić, Beogradsko dramsko pozorište


Čuli su se folklorno ojkanje, blejanje ovaca, monaško pojanje, religijske inkantacije, unisono četvoroglasje. Mašine kao da su oživele i počele da plešu. Efekat je bio neobičan jer se na sceni ništa živo ne pomera, a u zvuku se mehanički razvijaju različite strukture


Treća je decenija XXI veka, katastrofalno je stanje (ne samo) za kulturu u Srbiji, ali to je kontekst u kojem uzleću mlade džez snage: nadareni i neretko školovani muzičari koji poznaju tehnologiju, umeju da posluju, ne sapliću se o granice i nametnuta pitanja identiteta


Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve