Premijera Pozorišta mladih „Hajduci“ postavlja razna pitanja koja se odnose na nepremostive razlike između sadašnje i Nušićeve generacije, pa i - da li smo stvorili svet u kome mladi ne pronalaze vrednosti zajedništva i solidarnosti
Gde smo kao društvo pogrešili, jedno je od pitanja predstave „Hajduci“ koja će premijerno biti odigrana u petak u Pozorištu mladih u Novom Sadu.
U njoj će, neki novi, potpuno drugačiji – skibidi „Hajduci“, od onih o kojima je pisao Branislav Nušić u istoimenom romanu, pokazati nepremostive razlike između njihove i Nušićeve generacije. (Skibidi u prevodu na jezik starijih: vrlo širok pojam, od nečega baš lošeg i bez veze, do toga da je nešto kul.)
„Naša priča smeštena je u jednu školu, suočenu sa ozbiljnim problemom vršnjačkog nasilja“, kazala je Olja Đorđević koja je adaptirala i režirala predstavu po motivima Nušićevih „Hajduka“.
Šta znači biti hajduk
„Rad na predstavi postavlja pitanje: šta znači biti ’hajduk’ u današnjem svetu? Nušićevi hajduci su bili nestašni dečaci, simbol bezbrižnosti, drugarstva i mladalačkog prkosa. S druge strane, današnja deca često žive pod pritiskom društva, tehnologije, pa čak i sopstvenih vršnjaka. Njihova ’hajdučija’ često se ispoljava kroz bes, otuđenost ili nasilje, a ponekad i kroz borbu za mesto u svetu koji im nije pružio sigurne temelje“, objasnila je Olja Đorđević.
Foto: S.DoroškiUroš Lazović u „Hajducima“
Da li smo stvorili svet u kome mladi ne pronalaze vrednosti zajedništva i solidarnosti? Pozivamo vas da pogledate ovu priču kroz oči današnje dece i zapitate se – kuda idu nove generacije? Hoće li pronaći svoj put u ovom haotičnom svetu? Na nama odraslima je da im ponudimo odgovore, ili makar podršku u traženju.
U predstavi igraju Slavica Vučetić, Marija Radovanov, Neda Danilović, Jelica Gligorin, Ivan Đurić, Saša Latinović, Slobodan Ninković, Aleksa Ilić, Aleksandar Milković i Uroš Lazović.
Aleksandar Milković kaže da je njegov lik Čeda Brba „tinejdžer koji svoje mesto vođe u grupi zaslužuje materijalnim statusom svojih roditelja, velikim brojem pratilaca na društvenim mrežama i trendu da se bude popularan. Iako ovaj opis deluje da nema veze s Nušićem, ovaj lik je – suštinski – isti: on je kukavica koja koristi druge da bi bio glavni. Naša publika treba da prepozna model ponašanja koji je uvek isti.”
Očima današnje dece
Slavica Vučetić igra nastavnicu Biljanu Ogrizović, koja je, „sticajem okolnosti, primorana da s grupom đaka napravi predstavu ’Hajduci’, kao vrstu kazneno-popravne mere zbog nasilja u kojem su đaci učestvovali. Ova pozicija dovodi nastavnicu u niz komičnih situacija koje vremenom postaju sve ozbiljnije. Kroz njen lik, požrtvovanost, strpljenje, kompromise koje je prinuđena da napravi, kao i mnogi prosvetni radnici današnjice, postavljamo pitanje koje su granice ljudske trpeljivosti i dostojanstva. Koliko treba da gaziš jedno čestito i vaspitano ljudsko biće, stručnog i posvećenog čoveka da bi mu smrvio i trunku dostojanstva i naterao ga da digne ruke od svega. Biljana Ogrizović ne diže ruke, to jest, ne odustaje od svojih načela i uverenja, ona odlazi. Kao što odlaze mnogi kvalitetni (mladi) ljudi. I kao što će odlaziti, ukoliko kao društvo ne stanemo na put korupciji, kiču i nemoralu.”
Slavica Vučetić u „Hajducima“
Rediteljka Olja Đorđević najavljuje da ova predstava pita „da li smo stvorili svet u kome mladi ne pronalaze vrednosti zajedništva i solidarnosti?“ i poziva publiku „da pogleda ovu priču kroz oči današnje dece i zapita se – kuda idu nove generacije? Hoće li pronaći svoj put u ovom haotičnom svetu? Na nama odraslima je da im ponudimo odgovore, ili makar podršku u traženju.”
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Zašto u Hrvatskoj snimaju filmove poput „Svadbe“ a u Srbiji filmove poput „Dare“, i zašto publika u obe države više voli „Svadbu“. Za deset dana videlo ga je blizu 380.000 gledalaca
Prva ovogodišnja premijera „Puls teatra“ iz Lazarevca „Ale i bauci“ predstavlja slovenska mitska bića kao ugrožena, a ne bića kojima se zastrašuju deca
Koncertno izvođenje opere za decu „Deca Bestragije“ Lazara Đorđevića, koja priča o zajedništvu, predstavlja mlade autore i izvođače, i dokazuje da je opera živa i savremena muzička forma
Na Beograd film festivalu su i Sodebergovi „Kristoferi“, kao film iznenađenja. „Uživajte u magiji dok je još ima“, poruka je publici na otvaranju ovog prvog beogradskog filmskog festivala
Režim igra na sve ili ništa. Vučić nema apsolutno nikakvu ideju šta da radi, osim da pokuša da vlada, doslovno, policijskom silom i tabloidima. Jer državni sistem se kao posledica nasilja, krađe i nesposobnosti raspao, kao u Zaječaru
Šta bi ste izabrali između glasa za Vučića i tri crvene ili da vam iseku struju? Pogotovo ako radite najgrublje povremene poslove, niste bili i nikad nećete otići na more, niti odvesti decu kod zubara
Javni sastanci i postrojavanje potčinjenih su uobičajni rituali lojalnosti diktatorima. A što se Aleksandra Vučića tiče: videla žaba da se konj potkiva, pa i ona digla nogu. Ili što bi rekli stari Latini: Što je dopušteno Jupiteru, nije dopušteno volu
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!