
Izložba
Zograf: Snovi, moja dugogodišnja opsesija
Naslov izložbe radova Aleksandra Zografa, „Hvatač snova“, otkriva njenu temu i interesovanje autora koje on opisuje kao dugogodišnju opsesiju
Sledeće godine u ovo vreme teško da će se Pijavica iko više i sećati, a one će se do tada već pridružiti velikom korpusu zaboravljenih i pravedno skrajnutih srpskih filmova
Nakon svetske premijere na FEST-u krajem februara ove godine i festivalskih prikazivanja tokom proleća i leta, novi film Dragana Marinkovića stigao je na redovan repertoar srpskih bioskopa. Pijavice nisu privukle značajniju pažnju posetilaca bioskopa, što se, uostalom, i moglo očekivati. Naime, ova „mala jevrejska priča sa kraja 20. veka“, kako je ovaj film opisan u jednoj od najava, ne poseduje adute potrebne za generisanje pozornosti šireg auditorijuma: u pitanju je kamerno ostvarenje sa glumačkom podelom koja ne garantuje dobru bioskopsku posećenost, uz to na teme koje, očigledno, zanimaju tek veoma uzak krug ljudi spremnih da plate bioskopsku ulaznicu. Istovremeno, što je od svega i najveći problem, Pijavicama nedostaje umetničke artikulisanosti i ubedljivosti zahvaljujući kojima bi ovo ostvarenje moglo da postane favorit iz senke i s vremenom se izbori za kultni status. Šta je krenulo po zlu?
Peti Marinkovićev dugometražni igrani film zasnovan je na prozi cenjenog i rado čitanog Davida Albaharija, koji je, zajedno sa dramskim piscem Dušanom Spasojevićem (Odumiranje) i rediteljem radio i na scenariju. Narativ Pijavica u sebi inkorporira Albaharijeve romane Pijavice i Mrak, ali istovremeno predstavlja i njihovu nadogradnju. Glavni lik je Petar Mirić (tumači ga Nikola Đuričko), intelektualac i pisac čiji stavovi ne odgovaraju represivnom režimu koji je u tom trenutku na vlasti u Srbiji. Kako se narativno klupko odmotava, postaje očigledno da u ovoj igri nema nevinih: pipci Državne bezbednosti i drugih službi obmotali su se oko svih aktera ove filmske priče. Svi oni, uključujući glavnog junaka, rade za nekoga, a neretko su i dvostruki agenti.
Koncipirane kao paranoidni triler na političke teme, Pijavice žele da govore o našoj prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, a sve to kroz alegoriju o kafkijanskom svetu u kome svako svakom može biti krvnik i saveznik, a u zavisnosti od trenutnog odnosa snaga na šahovskoj tabli. U teoriji, ovo je krajnje zanimljiv koncept. U praksi, Pijavice deluju kao projekat kome nedostaje promišljenosti i razrađenosti. Iako svoje uporište ima u stvarnom svetu, priča filmskih Pijavica je previše apstraktna, nedefinisana i nedovoljno jasna. Kako radnja odmiče, sve je napornije i besmislenije pratiti Petrove pokušaje da razmrsi misteriju u koju se zapleo i koja preti da mu oduzme život: sve prikazano deluje toliko proizvoljno da postaje gotovo svejedno kako će se priča okončati. Jevrejski aspekt filma je intrigantan (i dobrodošao u okvir srpske kinematografije), mada se često gubi iz fokusa, da bi do kraja ostao nedorečen i nedovoljno utemeljen na istorijskim činjenicama.
Glavni adut filma je fotografija Borisa Gortinskog (sa kojim je Marinković sarađivao i na filmu Diši duboko) koja poseduje znatnu atmosferičnost i koja je dobrim delom utemeljena u estetici 90-ih godina prošlog veka (posebno su upečatljive scene na kiši, kao i delovi filma koji se odigravaju noću). Srpske i hrvatske lokacije deluju atraktivno, kao i produkcijski paket u celini, što samo dodatno podvlači da Pijavice nemaju mnogo toga da ponude na nivou sadržaja. Đuričko u glavnoj ulozi je bled i nenadahnut (uz vidnu nelagodu tokom scena seksa), dok plošno napisane epizode ne ostavljaju glumcima previše mogućnosti da pokažu šta umeju. Lik koga tumači Lazar Ristovski je lišen potrebne siline i ubedljivosti (pa samim tim i željenog tragizma), dok su glumice Iva Mihalić (gošća iz Hrvatske) i Marijana Janković (gošća iz Danske) potčinjene erotskim fantazijama glavnog junaka, bez prave šanse da ženama koje tumače udahnu dašak života. Ostali likovi su tek pioni koji se po potrebi pomeraju po tabli, a sve to u partiji koja zapravo i ne sadrži istinska uzbuđenja i preokrete. Sledeće godine u ovo vreme teško da će se Pijavica iko više i sećati, a one će se do tada već pridružiti velikom korpusu zaboravljenih i pravedno skrajnutih srpskih filmova.
Naslov izložbe radova Aleksandra Zografa, „Hvatač snova“, otkriva njenu temu i interesovanje autora koje on opisuje kao dugogodišnju opsesiju
Pozorište „Pinokio“ otvara prvu pozorišnu scenu za bebe „Kolevka teatar“ predstavom „Zora i San“, u kojoj učestvuju i gledaoci - bebe
Rezultati vojvođanskih konkursa za kulturu neskriveno ukazuju da Pokrajina ne želi da pomaže one koji su podržali studente. A to su Sterijino pozorje, Egzit, Akademija umetnosti, Tvrđava teatar, Šekspir festival, Akademska knjiga...
U utorak 3. juna, dodelom nagrada i programom pod nazivom Epilog u ritmu, završeno je jubilarno 70. Sterijino pozorje. Ovaj festival je tačna slika situacije u kojoj se nalazi naše pozorište uvek – čak i onda kada pozorišna javnost nije zadovoljna načinom podele nagrada, ili onda kada se čini da selekcija nije “pravedna”. Zato u ovom tekstu neće biti reči o svih 12 predstava (devet u takmičarskom programu i tri u Krugovima), koje je odabrala selektora Ana Tasić, već o pokušaju da se uhvati slika naše teatarske situacije
Snežana Mijić je slikarka, konzervatorka u “Galeriji Matice srpske”, trenutno na doktorskim studijama primenjene umetnosti i dizajna na novosadskoj Akademiji umetnosti. Neposredan povod za naš razgovor je njena izložba “O svinjama sve najlepše”, u Kulturnom centru “Laza Kostić” u Somboru. Kustoskinja Iva Leković piše u katalogu: “Zoopraksiskop Snežane Mijić polazi od jednostavne zamisli koja se mutiplikuje u nekoliko pravaca tumačenja. Uzimajući motiv svinje iz fotografske serije životinja u pokretu Edvarda Mejbrida, koga možemo smatrati pionirom multimedijalnih i intermedijalnih istraživanja, autorka preispituje odnos tradicionalnih i novih medija, ujedno skicirajući i (uvek) aktuelno stanje društva”
Intervju: Tužiteljka Bojana Savović
Svako treba da živi sa svojom savešću – ako je ima Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve