

Narodno pozorište
Zašto je Narodno pozorište odložilo studentski festival
Narodno pozorište je zakazalo Festival studentskih predstava završnih godina pa ga odložilo, zbog usaglašavanja repertoara. Iz razgovora sa učesnicima, nameće se drugi razlog




Mariza, na osmoj poseti našoj zemlji, pred krcatim Sava centrom u Beogradu i njen fado
Pošto su se Skorpionsi ucvikali da će ih predgrupa (Divlje jagode) oduvati i ukrasti im predstavu, odgodili su svoje prvo gostovanje u Srbiji; ko s rokenrolom nije prerastao hevi metal, pravo mu budi. Oni što su razvoj svog muzičkog ukusa nastavili i preko/mimo tzv. teškog roka, te večeri nakrcali su veliku dvoranu Sava centra (SC) za još jedan trijumfalni koncert moderne fado-dive Marize.
Ovo je čak osma Marizina poseta našoj zemlji tokom malo više od 12 godina: samo prvi njen koncert juna 2005. nije napunio SC („Vreme“ 753); peti, februara 2011. bio je u okviru GAF (Guitar Art Festival; „Vreme“ 1050); izuzetno nam je sedmi put došla maja 2015. radi dobrotvornog nastupa (za žrtve poplava) u Areni, kad i Oleta Adams. Kao najveća komercijalna zvezda fado-muzike, studijske albume ne izdaje često, a promoviše ih gotovo neprekidnim svetskim turnejama tokom kojih se program minimalno menja, pa smo tako nekoliko puta od nje dobili repete – srećom, visoko profesionalnog nivoa. Pri prvom pojavljivanju u Srbiji Mariza (r. ‘73, Mozambik) imala je tri odlična albuma (Fado em Mim 2001, Fado Curvo 2003, Transparente 2005), pa smo otad temeljno savladavali Terra (2008), a peti – od obrada – Fado Tradicional (2010, EMI – Dallas, kao i nekoliko prethodnih) poslužio je i da premosti pauzu u kojoj je rodila jedinca. Naravno, diskografija joj je prošarana koncertnim i kompilacijskim izdanjima, a aktuelni studijski CD Mundo (2015) možda ćemo još koji put slušati uživo.
Istaknuti triling pesama/videa – osećajne, tanano iznijansirane Alma, Paixao i naročito nadahnuta, majčinska Melhor de Mim (Najbolje od mene) – potvrđuju Marizin pristup kao evolucioni, modernizaciju fada malo-po-malo, pa je takav i Mundo s primesama flamenka, afro-ritmova i ciganske melodike. Ne nasedajte na bombastične komplimente o revolucionisanju izvorne portugalske muzike, važnije da je album veoma dobar.
Iako ju je dočekao doslovno rasprodat SC (ulaznice 1.300-3.500d; do 4.000 posetilaca, uklj. pomoćna sedišta), počinje sasvim kamerno, s malo svetla i setnim tradicionalima; iako fatalna (a kako drugačije – fado?) Amalijina Primavera donosi razvedravanje a tangom pelcovana Caprichosa razigravanje, da ne robujemo stereotipima o fadu. Visoka pevačica kao i uvek u elegantnoj dugoj haljini tamnih preliva, i postava ponovo ogoljena – trojica s akustičnim gitarama (španska i portugalska, i bas), te bubnjar/perkusionista – s lakoćom su prikazali dramatiku, uspone i ‘padove’ kako emocija tako i vokalne interpretacije, pa prešli na novije. Padoce de Ceu Azul je dašak zelenortskog saudade s ponekim engleskim stihom, kroz raspevanu Missangas njenom kontra-altu fino se pridruže i nasnimljeni ženski prateći vokali, pa se lako provuče i pop-balada kao Sem Ti. U predstavljanju albuma Mundo prevagnule su dinamičnije, (uslovno) vedrije numere – uz nabrojane i Adeus i Rio de Magoa – mada i drugačijih bisera ima. Od starijih, u repertoaru su sad Chuva i Por Ti! sa CD-prvenca i Ja Me Deixou s četvrtog.
Trag nastupa u velikim prostorima na severnoameričkim turnejama nosi i njena poznata pričljivost, koja već poprima obeležja kupovine vremena: rasteže jednu od najlepših i najpoznatijih – Rosa Branca – učeći prisutne da to pevaju u originalu. Još uvek šarmantna, ali jedva navuče koncert do osamdesetog minuta. Oduševljena publika naravno nije mogla bez bisa, i to je potrajalo još 25, uključujući stare favorite kao Meu Fado Meu i O Gente da Minha Terra prošarane novim tačkama za album koji već snima; upravo te nove, možda još rovite, vukle su prizvuke džeza ali i odjeke stadiona. Silasci među obožavaoce, ovacije… sve spremno za sledeći dolazak!


Narodno pozorište je zakazalo Festival studentskih predstava završnih godina pa ga odložilo, zbog usaglašavanja repertoara. Iz razgovora sa učesnicima, nameće se drugi razlog


Da je za stvaranje scenskog spektakla ponekad dovoljno imati vrhunske igrače i obrazovanog, promišljenog koreografa, poručuju „Snovi“, nova plesna predstava u Madlenianumu


Hrvatska književnica i novinarka Slavenka Drakulić preminula je u 77. godini. Drakulić je bila jedna od najprevođenijih hrvatskih književnica, rođena je u Rijeci 4. jula 1949. i živela u Zagrebu i Stokholmu. Karijeru je počela kao novinarka, nakon završenih studija komparativne književnosti i sociologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Pisala je za "Start", zagrebački nedeljnik "Danas" i NIN i bila jedna od novinarki koje su uvele feminističke teme u javnu raspravu. Tim povodom, podsećamo se njenog intervjua koji je ona dala za "Vreme" prošle godine


U kojem smeru će otići mladi i AI, odluči će njih dvoje, bez nas - kaže Darko Macan, autor knjige „Sutra“ u kojoj iz budućnosti priča o sadašnjosti


Premijera filma „Na točkovima zaboravljenih snova“ na Festivalu u Šangaju, i učešće sedam filmova na Festivalu u Puli, veliki su uspesi domaćeg filma. Pitanje je da li ih Filmski centar Srbije s pravom prisvaja
Intervju: Radovan Lazić, tužilac
Kako je kontaminiran slučaj Veselina Milića Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve