
Izložba
Zograf: Snovi, moja dugogodišnja opsesija
Naslov izložbe radova Aleksandra Zografa, „Hvatač snova“, otkriva njenu temu i interesovanje autora koje on opisuje kao dugogodišnju opsesiju
Električni orgazam je beogradskoj publici isporučio muzičku “reforma tortu” – smenjivali su se i dopunjavali red energije, pa red nostalgije, a duh nekih prošlih vremena provejavao je na upečatljivoj svirci u Domu omladine
“Dobro veče, Beograde! Lišće večeras prekriva Beograd”, glasno je uzviknuo Srđan Gojković Gile pozdravljajući publiku koja je prošle subote došla na koncert Električnog orgazma u beogradskom Domu omladine. Povod? Obeležavanje značajnog jubileja benda – okruglih četrdeset godina od izlaska njihovog, danas već antologijskog, drugog studijskog albuma Lišće prekriva Lisabon.
Tako je i jedna od najznačajnijih rok grupa sa ovih prostora ovom “ekskluzivnom” beogradskom svirkom učinila nešto što se u alternativnoj i indie rok muzici u svetu već smatra svojevrsnim trendom, a to je nostalgično izvođenje kultnih albuma uživo, i to najčešće u celosti, što delom odražava i potrebu da se iznova “oživi” zamrznuti trenutak u vremenu, za koji je malo verovatno da će se ikada više ponoviti u budućnosti. To su već radili The Cure, Suede, Echo&the Bunnymen, Jesus and Mary Chain i mnogi drugi, a ovome nisu odoleli ni rok giganti poput irskih U2, koji su pre par godina organizovali svetsku turneju povodom 30 godina od izlaska svog najpoznatijeg albuma The Joshua Tree. Uostalom, i finansijski motiv ovakvih nostalgičnih događaja nije zanemariv, jer muzičari danas neuporedivo više zarade od svirki nego od prodaje ploča.
O ploči Lišće prekriva Lisabon mnogo se pisalo u domaćoj i regionalnoj štampi – podrazumeva se i na stranicama “Vremena” – jer je taj introspektivni, psihodelični album napravio pravu malu revoluciju na ondašnjoj jugoslovenskoj novotalasnoj sceni. Beskompromisan i prepun briljantnih minijatura, Lišće je bio osoben i po tome što je svaki naslov pesme – pomalo u džojdivižnovskom stilu – bio sastavljen od samo jedne reči. Takav pristup ni ne čudi, budući da su u to vreme Gile i Orgazam upravo Jana Kertisa i njegov kultni mančesterski sastav Joy Division smatrali svojim (postpank) uzorima.
Iako Orgazam na koncertu u beogradskom Domu omladine nije odsvirao sve pesme sa Lišća, ipak su napravili kvalitetan izbor numera sa ovog legendarnog albuma. Već sa uvodnim kricima “Is it a Bomb!” iz pesme Bomba i furioznom Pođimo, Električni orgazam započeo je putovanje kroz vreme.
Čitava svirka bila je podeljena u dve celine: početak su obeležile čuvene pesme iz novotalasne ere ovog benda, a ostatak repertoara činili su najveći hitovi iz njihove skoro 43 godine duge karijere. Na dvočasovnom koncertu u sali Amerikana Gile je ponosno nosio majicu sa Čavketovim likom, istim onim koji je krasio omot ploče Lišće prekriva Lisabon, objavljene davne 1982. godine. Čuvene Krokodile sa Paket aranžmana svi u publici horski su pevali, a nakon pesama Nebo i Dokolica, frontmen benda najavio je “povratak u budućnost, skok” u docniju fazu karijere. Hajde bejbe, Da si tako jaka i Kapetan Esid bile su numere koje su takođe obeležile jedno vreme i značajnu fazu benda.
Uprkos tome što je koncert Orgazma bio zvanično rasprodat, ostaje otrežnjujući utisak da u bezmalo dvomilionskom gradu, možda i najurbaniji beogradski bend može da računa tek na nekoliko stotina posetilaca na svom – po svim kriterijumima – važnom koncertu. O Električnom orgazmu to, naravno, ne govori ništa, ali o našem društvu poprilično. Iako je publika na momente vrlo energično skakutala ispred bine, većinu prisutnih činili su ljudi koji imaju više od četrdeset godina, što je samo dokaz da ovdašnja omladina očito ne rezonuje sa tonovima bilo kog (rok) talasa, a kamoli “novog”.
Inače, Orgazam je na svirci u Domu omladine delovao prilično spremno i uvežbano; kao bend koji je voljan da Beogradu pruži jedinstven koncertni ugođaj. Iako Gile nije bio zadovoljan kvalitetom i jačinom razglasa, pa je u jednom trenutku tražio da se to popravi, nama u publici taj tonski feler nije zasmetao.
Sasvim očekivano, jedan od vrhunaca koncerta bio je tokom izvođenja velikog hita Bejbe, ti nisi tu, dok je pesmu Kako bubanj kaže Gile emotivno najavio da je za “dečka na mojoj majici, za Čavketa”.
Pre nekoliko sedmica, Električni orgazam je “premijeru” ovog koncertnog izvođenja pesama sa ploče Lišće prekriva Lisabon imao u zagrebačkoj Tvornici, što je i razumljivo, budući da je izdavačka kuća Kroacija rekords nedavno objavila luksuzno reizdanje albuma na vinilu. Uz, podrazumeva se, instant dostupnost remasterizovanog materijala na raznoraznim striming servisima.
A u beogradskom Domu omladine, svirka Orgazma nije mogla da prođe bez bisa. Zatutnjao je prvi singl benda Konobar, a za sam kraj ostavili su “jednu egzistencijalističku” pesmu, kako ju je Gile najavio – Ja ne postojim. I to bi bilo to. Nakon svega, čini se da je publici, nekako baš u skladu sa uvodnim stihovima iz te numere, u toj hladnoj decembarskoj noći preostalo da nostalgično pevuši: Ja ne postojim/ Jer mene nema /Ja samo želim/ Da budem negde.
Naslov izložbe radova Aleksandra Zografa, „Hvatač snova“, otkriva njenu temu i interesovanje autora koje on opisuje kao dugogodišnju opsesiju
Pozorište „Pinokio“ otvara prvu pozorišnu scenu za bebe „Kolevka teatar“ predstavom „Zora i San“, u kojoj učestvuju i gledaoci - bebe
Rezultati vojvođanskih konkursa za kulturu neskriveno ukazuju da Pokrajina ne želi da pomaže one koji su podržali studente. A to su Sterijino pozorje, Egzit, Akademija umetnosti, Tvrđava teatar, Šekspir festival, Akademska knjiga...
U utorak 3. juna, dodelom nagrada i programom pod nazivom Epilog u ritmu, završeno je jubilarno 70. Sterijino pozorje. Ovaj festival je tačna slika situacije u kojoj se nalazi naše pozorište uvek – čak i onda kada pozorišna javnost nije zadovoljna načinom podele nagrada, ili onda kada se čini da selekcija nije “pravedna”. Zato u ovom tekstu neće biti reči o svih 12 predstava (devet u takmičarskom programu i tri u Krugovima), koje je odabrala selektora Ana Tasić, već o pokušaju da se uhvati slika naše teatarske situacije
Snežana Mijić je slikarka, konzervatorka u “Galeriji Matice srpske”, trenutno na doktorskim studijama primenjene umetnosti i dizajna na novosadskoj Akademiji umetnosti. Neposredan povod za naš razgovor je njena izložba “O svinjama sve najlepše”, u Kulturnom centru “Laza Kostić” u Somboru. Kustoskinja Iva Leković piše u katalogu: “Zoopraksiskop Snežane Mijić polazi od jednostavne zamisli koja se mutiplikuje u nekoliko pravaca tumačenja. Uzimajući motiv svinje iz fotografske serije životinja u pokretu Edvarda Mejbrida, koga možemo smatrati pionirom multimedijalnih i intermedijalnih istraživanja, autorka preispituje odnos tradicionalnih i novih medija, ujedno skicirajući i (uvek) aktuelno stanje društva”
Intervju: Tužiteljka Bojana Savović
Svako treba da živi sa svojom savešću – ako je ima Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve