

Književnost
Semjuel Beket u Beogradu: Dramaturg apsurda i boljeg posrtanja
Ovogodišnji Irski festival u Beogradu posvećen je 120. godišnjici rođenja Semjuela Beketa. I tokom meseca frankofonije biće priređena izložba Beketu u čast




Električni orgazam je beogradskoj publici isporučio muzičku “reforma tortu” – smenjivali su se i dopunjavali red energije, pa red nostalgije, a duh nekih prošlih vremena provejavao je na upečatljivoj svirci u Domu omladine
“Dobro veče, Beograde! Lišće večeras prekriva Beograd”, glasno je uzviknuo Srđan Gojković Gile pozdravljajući publiku koja je prošle subote došla na koncert Električnog orgazma u beogradskom Domu omladine. Povod? Obeležavanje značajnog jubileja benda – okruglih četrdeset godina od izlaska njihovog, danas već antologijskog, drugog studijskog albuma Lišće prekriva Lisabon.
Tako je i jedna od najznačajnijih rok grupa sa ovih prostora ovom “ekskluzivnom” beogradskom svirkom učinila nešto što se u alternativnoj i indie rok muzici u svetu već smatra svojevrsnim trendom, a to je nostalgično izvođenje kultnih albuma uživo, i to najčešće u celosti, što delom odražava i potrebu da se iznova “oživi” zamrznuti trenutak u vremenu, za koji je malo verovatno da će se ikada više ponoviti u budućnosti. To su već radili The Cure, Suede, Echo&the Bunnymen, Jesus and Mary Chain i mnogi drugi, a ovome nisu odoleli ni rok giganti poput irskih U2, koji su pre par godina organizovali svetsku turneju povodom 30 godina od izlaska svog najpoznatijeg albuma The Joshua Tree. Uostalom, i finansijski motiv ovakvih nostalgičnih događaja nije zanemariv, jer muzičari danas neuporedivo više zarade od svirki nego od prodaje ploča.
O ploči Lišće prekriva Lisabon mnogo se pisalo u domaćoj i regionalnoj štampi – podrazumeva se i na stranicama “Vremena” – jer je taj introspektivni, psihodelični album napravio pravu malu revoluciju na ondašnjoj jugoslovenskoj novotalasnoj sceni. Beskompromisan i prepun briljantnih minijatura, Lišće je bio osoben i po tome što je svaki naslov pesme – pomalo u džojdivižnovskom stilu – bio sastavljen od samo jedne reči. Takav pristup ni ne čudi, budući da su u to vreme Gile i Orgazam upravo Jana Kertisa i njegov kultni mančesterski sastav Joy Division smatrali svojim (postpank) uzorima.
Iako Orgazam na koncertu u beogradskom Domu omladine nije odsvirao sve pesme sa Lišća, ipak su napravili kvalitetan izbor numera sa ovog legendarnog albuma. Već sa uvodnim kricima “Is it a Bomb!” iz pesme Bomba i furioznom Pođimo, Električni orgazam započeo je putovanje kroz vreme.
Čitava svirka bila je podeljena u dve celine: početak su obeležile čuvene pesme iz novotalasne ere ovog benda, a ostatak repertoara činili su najveći hitovi iz njihove skoro 43 godine duge karijere. Na dvočasovnom koncertu u sali Amerikana Gile je ponosno nosio majicu sa Čavketovim likom, istim onim koji je krasio omot ploče Lišće prekriva Lisabon, objavljene davne 1982. godine. Čuvene Krokodile sa Paket aranžmana svi u publici horski su pevali, a nakon pesama Nebo i Dokolica, frontmen benda najavio je “povratak u budućnost, skok” u docniju fazu karijere. Hajde bejbe, Da si tako jaka i Kapetan Esid bile su numere koje su takođe obeležile jedno vreme i značajnu fazu benda.
Uprkos tome što je koncert Orgazma bio zvanično rasprodat, ostaje otrežnjujući utisak da u bezmalo dvomilionskom gradu, možda i najurbaniji beogradski bend može da računa tek na nekoliko stotina posetilaca na svom – po svim kriterijumima – važnom koncertu. O Električnom orgazmu to, naravno, ne govori ništa, ali o našem društvu poprilično. Iako je publika na momente vrlo energično skakutala ispred bine, većinu prisutnih činili su ljudi koji imaju više od četrdeset godina, što je samo dokaz da ovdašnja omladina očito ne rezonuje sa tonovima bilo kog (rok) talasa, a kamoli “novog”.
Inače, Orgazam je na svirci u Domu omladine delovao prilično spremno i uvežbano; kao bend koji je voljan da Beogradu pruži jedinstven koncertni ugođaj. Iako Gile nije bio zadovoljan kvalitetom i jačinom razglasa, pa je u jednom trenutku tražio da se to popravi, nama u publici taj tonski feler nije zasmetao.
Sasvim očekivano, jedan od vrhunaca koncerta bio je tokom izvođenja velikog hita Bejbe, ti nisi tu, dok je pesmu Kako bubanj kaže Gile emotivno najavio da je za “dečka na mojoj majici, za Čavketa”.
Pre nekoliko sedmica, Električni orgazam je “premijeru” ovog koncertnog izvođenja pesama sa ploče Lišće prekriva Lisabon imao u zagrebačkoj Tvornici, što je i razumljivo, budući da je izdavačka kuća Kroacija rekords nedavno objavila luksuzno reizdanje albuma na vinilu. Uz, podrazumeva se, instant dostupnost remasterizovanog materijala na raznoraznim striming servisima.
A u beogradskom Domu omladine, svirka Orgazma nije mogla da prođe bez bisa. Zatutnjao je prvi singl benda Konobar, a za sam kraj ostavili su “jednu egzistencijalističku” pesmu, kako ju je Gile najavio – Ja ne postojim. I to bi bilo to. Nakon svega, čini se da je publici, nekako baš u skladu sa uvodnim stihovima iz te numere, u toj hladnoj decembarskoj noći preostalo da nostalgično pevuši: Ja ne postojim/ Jer mene nema /Ja samo želim/ Da budem negde.


Ovogodišnji Irski festival u Beogradu posvećen je 120. godišnjici rođenja Semjuela Beketa. I tokom meseca frankofonije biće priređena izložba Beketu u čast


Najteži mi je bez dileme bio intervju sa Džonijem Štulićem. Tu je ona njegova valjda hiljadama puta citirana izjava da smo prethodnih 40 godina slušali zavijanje vukova, a da ćemo zato narednih 40 slušati blejanje ovaca. Bilo je teško ne zato što je on bio neprijatan ili problematičan sagovornik, naprotiv, već zbog toga što se svojski trudio da sve svoje stavove što preciznije objasni. Tako da je umeo i da zakomplikuje odgovore, a ja sam se trudio da što bolje razumem šta želi da kaže




Svetska premijera opere Klovnovi montrealske i naše kompozitorke Ane Sokolović odigrana je poslednjeg dana januara u Montrealu


Krajem februara, početkom marta u Beogradu su gostovala dva crnogorska pozorišta. U subotu 28. februara, na Velikoj sceni “Olivera i Rade Marković” gostovao je Centar za kulturu Tivat sa predstavom Contra Mundum. U nedelju 1. marta, na sceni “Raša Plaović” Narodnog pozorišta gostovalo je Nikšićko pozorište sa predstavom Otac
Režimska propaganda i njene žrtve
Šta Vučić zna o masakru u kafeu Panda i ubistvu braće Bitići Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve